Snijeg baš umije da iznenadi u januaru. Eto, u utorak 25. januara iznenadio je nas u Bodrumu i stanovnike Antalije, gdje je prvi put pao poslije 29 godina. Moja mala komšinica (9) koja je prvi put u životu vidjela snijeg napravila je snješka i saopštila nam s dozom razočarenja u glasu da je drugačije zamišljala snijeg: “Mislila sam da je mekan kao pamuk.” Dan kasnije, snijeg je iznenadio Atinu, a dva dana kasnij e, 27. januara, snijeg je iznenadio stanovnike Jerusalema.
Međutim, nijedno od nabrojanih iznenađenja ne može se mjeriti s iznenađenjem stanovnika Istanbula u ponedjeljak, 24. januara 2022, grada u kojem snijeg pada svake godine. Snježna mećava koju su meteorolozi tri prethodna dana najavljivali tog je dana paralizirala dijelove megalopolisa. Ljudi zarobljeni u automobilima čekali su i po 13 sati na spas i/ili pomoć. Da se odmah razumijemo, niko nije bio iznenađen snijegom kao takvim, hem je redovan, kao što rekoh, hem je bio najavljivan, no svi su bili iznenađeni nesposobnošću gradske vlasti da se izbori s mećavom, koja je daleko od najveće koja se pamti. Još su iznenađeniji bili bahatošću gradonačelnika Istanbula Ekrema İmamoğlua, mada neopravdano, jer on to (bahatost) ponosno demonstrira od prvog dana na položaju.
U ponedjeljak rano ujutro nije bilo većeg poremećaja u saobraćaju u metropoli. U večernjim satima su se vremenske prilike pogoršale, a nečinjenje i/ili neadekvatno činjenje gradskih službi doveli su saobraćaj do kolapsa.
U utorak je saopšteno da je evakuirano 5.057 ljudi zaglavljenih na cestama, a 3.180 od njih odvedeno je u hotele, pansione i spavaonice, gdje su proveli noć. Lokalne općine i nevladine organizacije dijelile su čaj, supu, vodu i hranu ljudima zaglavljenim na putevima. Vozačima je također te noći savjetovano da potraže utočište u džamijama, koje su otvorene i grijane tu noć.
Treba istaći da su ti ljudi izvađeni iz nevolje ne zahvaljujući istanbulskoj općini nego zahvaljujući državnim organima. Kada je razmjera nesposobnosti gradonačelnika Ekrema İmamoğlua (rođen Mudafa) postala očigledna i kada je bilo jasno da se haos bespotrebno može pretvoriti u tragediju s desecima smrznutih, predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdoğan naložio je da ministar unutrašnjih poslova Süleyman Soylu, ministar saobraćaja i infrastrukture Adil Karaismailoğlu i šef turske Uprave za katastrofe i vanredne situacije (AFAD) Yunus Sezer odu u Istanbul (u sitnim satima noći između ponedjeljka i utorka) kako bi koordinirali napore za pomoć pogođenom stanovništvu. Žandarmerija i policija obavile su lavovski dio tog posla.
Ovo bi mogao biti naslov konferencije za štampu gradonačelnika İmamoğlua u utorak 26. januara, na kojoj je saopštio da je visina snijega u nekim područjima dostizala i do 80 centimetara, da su imali više od 133.000 tona soli za održavanje puteva. “U posljednja četiri dana smo sipali oko 54.000 tona soli i oko 21 tonu hemikalija da otopimo led”, rekao je vjerovatno računajući da će to ostaviti utisak. Možda i jeste, na one s pamćenjem amebe.
Naime, u vrijeme posljednje velike snježne mećave u januaru 2017. godine, kada je na Istanbul palo u prosjeku 1,2 metra snijega, za isto vrijeme (četiri dana) posuto je 136 hiljada tona soli i 539 tona hemikalija. Jedan metar i dvadeset centimetara su (samo) 50 posto više od 80 centimetara snijega, pa izračunajte utrošeni odnos. Kada İmamoğlu kaže da su “posuli 21 tonu hemikalija”, on je vjerovatno nesvjestan da govori o svega 2 (i slovima, dvije) cisterne. Naravno, januara 2017. nije bilo nikakvih poremećaja u životu i funkcioniranju grada.
Međutim, cijeli pristup odbrani od snijega prošle je nedjelje pokazao opšte neznanje i nesposobnost. Mnogo je saobraćajnica možda i moglo biti čišćeno i očišćeno da je postojalo znanje kako se to radi, te da su kamioni za odvoženje automobila (pauci) u toj borbi podjednako važni, ako ne i važniji, koliko kamioni za čišćenje snijega i posipanje površina hemikalijama. Kada snijeg zarobi auto na putu, osnovno ga je skloniti kako bi potonji mogli da čiste. Niko nije vidio nijednog pauka da to radi te noći.
Svojedobno je dugogodišnji gradonačelnik Istanbula, rahmetli Kadir Topbaş, poslao 13 zaposlenih u Velikoj općini Istanbul (İBB) u Moskvu da steknu znanja o borbi protiv snijega. To objašnjava zašto te 2017. nije bilo poremećaja unatoč činjenici da je palo mnogo više snijega. Činjenica da ih je İmamoğlu sve otpustio objašnjava prošlosedmični haos.
Vrlo brzo su u ponedjeljak ljudi zarobljeni snijegom počeli da tvituju negodujući ono što vide vlastitim očima – javašluk i nesposobnost. Pojavio se i hashtag #imamoğluistifa – #imamoğluostavka. To je ponukalo İmamoğluovu “ruku na ramenu”, kako je u žargonu poznat njegov glasnogovornik Murat Ongun, da sve te ljude koji fotografijama i/ili klipovima potvrđuju vlastite riječi napisane na Twitteru proglasi “trolovima”. Sve u vezi s Muratom Ongunom je patetično, ali činjenica da je njegova geolokacija u to vrijeme bila negdje u švicarskim Alpima, gdje je bio na skijanju, malo je previše.
Onda se na društvenim mrežama pojavila fotografija koja je otkrila geolokaciju gradonačelnika Ekrema od 17:47 do 20:50 tog dana – riblji restoran u Sarıyeru (dio Istanbula), gdje uživa u večeri u društvu britanskog ambasadora Dominicka Chilcotta. E tu počinje komedija usred krize. Da li je to bilo previše za povjerovati poštovaocima lika i (nepostojećeg) djela Ekrema İmamoğlua ili su pak krenuli u spinovanje, (za sada) jeste misterija, ali gomila trolova, pardon žurnalista, požurila se da “raskrinka” fotografiju kao neistinitu.
Žurnalista Erem Erden (bivši poslanik Republikanske narodne partije – CHP), poznat po tvitu iz 2011. u kojem kaže da bi u slučaju rata između Turske i Irana bio na iranskoj strani, tvrdio je da je fotka stara jer je restoran zatvoren zbog nevremena. Bariş Yarkadaş, također žurnalista i također bivši poslanik CHP-a, “otkrio je falsifikat” činjenicom da je na fotografiji jedna osoba u majici kratkih rukava. Zatim se oglasio İrfan Değirmenci, žurnalista sa sličnim “argumentom”, i serija CHP zvaničnika (Gürsel Tekin, Seyit Torun i Mehmet Bekaroğlu) zgroženih “lažima” koje se plasiraju o Ekremu. Kada se ispostavilo da je fotografija autentična, izjavom samog İmamoğlua, samo se Mehmet Bekaroğlu izvinio, plasirajući laž da je večera trajala jedan sat. Uzgred, čovjek na fotografiji u majici kratkih rukava je čovjek koji radi na roštilju, bravo za “istraživačko novinarstvo” i pronicljivo oko Barişa Yarkadaşa.
Izjava koja je potvrdila autentičnost fotografije podjednako je sramna kao i večera, koja je uzgred koštala 48.000 turskih lira, što je zamalo ekvivalent minimalne GODIŠNJE plate. İmamoğlu je ne trepnuvši izjavio da je ta večera s britanskim ambasadorom podjednako važna koliko i borba protiv snježne mećave. Dakle, 16 miliona Istanbulaca, s jedne strane, i večera s britanskim ambasadorom, s druge strane İmamoğluove nebaždarene vage jesu jednake težine.
Ovo bi moralo biti očiotvarajuće i za one koji su glasali za İmamoğlua. Samoreklama i PR, pomoću kojih je “vodio” grad (čitaj, uništavao sve funkcionalno u njemu), razbili su se u sudaru s realnošću jedne ne tako jake snježne mećave. U krajnjoj liniji, nije riječ samo o neznanju i nesposobnosti jednog gradonačelnika, riječ je o javno demonstriranoj nebrizi (da ne kažem kurobolji) preambicioznog hoćebiti predsjednik države.
Da, zaboravih da kažem, dok su se ljudi zaglavljeni u snijegu žalili da putevi nisu prohodni, kamion za čišćenje snijega vodio je računa o prohodnosti puta za İmamoğluov konvoj. Pa, poslije svega to i nije iznenađujuće, zar ne?
