Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan prisustvovao je danas otvaranju nove piste na međunarodnom aerodromu u Istanbulu "Sabiha Gökçen" te je poručio kako Turska namjerava i dalje razvijati aviosabraćaj.
Poručio je kako je vrijednost radova na pisti kao i na pomoćnim objektima iznosila 970 miliona dolara. Dužina nove piste koja će udvostručiti aviosaobraćaj je 3.540 metara.
Također, Erdogan je rekao i kako namjeravaju iskoristiti maksimalan kapacitet aerodroma.
"Kako bismo osigurali maksimalan kapacitet u smislu zračnog saobraćaja, koristit ćemo našu novu pistu za slijetanje, a staru za polijetanje aviona, Međunarodni aerodrom će imati kapacitet da primi više od 85 miliona putnika godišnje sa puštanjem u rad nove piste", pojasnio je.
Znate li ko je bila žena po kojoj ovaj istanbulski aerodrome nosi ime? Sabiha Gökçen jedna je od najvećih Bošnjakinja svih vremena. Nažalost, u Bosni i Hercegovini se o njoj vrlo malo zna. U Turskoj je nacionalna heroina, ponos te zemlje. Bila je prva žena‑pilot u Turskoj i prva žena u svijetu koja je upravljala avionom učestvujući u borbenoj misiji.
Nažalost, ne raspolažemo njenom opširnijom biografijom. Sve što znamo o njoj sama Sabiha Gökçen izjavila je novinaru Sermetu Samiju, koji ju je posjetio, kako piše u Oslobođenju iz juna 1971. godine, u njenom petosobnom stanu u bulevaru Kemala Atatürka, u centralnom ankarskom kvartu Kavaklıdere.
Potjecala je iz porodice iseljenika iz Sarajeva, iako iz određenih razloga nije željela ili smjela otkriti ranije prezime svojih roditelja. Jedino je rekla da joj je ocu bilo ime Mustafa, a majci Hajrija. Njeni roditelji su s petero djece doselili u Tursku. Otac je službeno premješten u Bursu, gdje je ubrzo i umro, a najstariji brat poginuo je u Prvom svjetskom ratu.
“Atatürk me je usvojio. Prvo sam se upisala u osnovnu školu u Çankayi, a zatim sam dovršila školu Üsküdar u Istanbulu. U međuvremenu, zavoljela sam i zrakoplovstvo. To je bio moj drugi život’”, zapisao je Fehim Nametak u do sada neobjavljenoj bilješci o Sabihi Gökçen.
Nakon obuke u letačkoj školi u Turskoj, te usavršavanja u Sovjetskom Savezu, 1936. godine napravila je svoj prvi samostalni let 1936., što je u turskoj štampi dočekano s oduševljenjem. Gökçen se obučavala na bombarderima i borbenim avionima.
Letjela je u standardnim vojnim vježbama preko Egejskog mora 1937. godine, te iste godine učestvovala je u svojoj jedinoj borbenoj misiji, bombardiranju kurdskog ustanka u Dersimu. U njenoj biografiji navodi se da je ovom prilikom dobila pištolj da se brani ako njen avion padne, a ona dopadne u pobunjeničke ruke. Umjesto toga, uspjela je da bombardira kuću pobunjeničkog lidera koji je tada ubijen zajedno sa svojim saradnicima.
Godine 1938. Gökçen je obavila historijski let oko Balkana koji je trajao pet dana. Ovo je bila dobro promovirana mirovna misija, a novine širom Evrope opisivale su njena slijetanja u Grčkoj, Bugarskoj, Jugoslaviji i Rumuniji. Atatürk je umro u novembru iste godine.
Godine 1940. udala se za Kemala Esinera, majora vazduhoplovstva, koji je umro 1943. godine. Penzionirana je 1955. godine i zvanično se povukla iz letenja 1964. godine.
Početkom 2001. godine u njenu čast je jedan od tri međunarodna aerodroma u Istanbulu dobio njeno ime. Gökçen je umrla dva mjeseca nakon zvaničnog otvaranja aerodroma, 22. marta 2001. godine, na Vojno-medicinskoj akademiji “Gulhane” u Ankari. Bila je jedna od posljednjih preživjelih članova porodice Atatürk. Sabiha Gökçen bila je ostvarenje Atatürkovih snova o modernoj Turskoj, mlada, progresivna žena, nacionalna heroina, baš onakva kakva Turkinja u Atatürkovoj viziji treba biti, koju je uz sve to pratila i moćna ikonografija – kćerka “oca Turaka”, kćerka “neba”.
