"La Ghriba je bila žena koju su muslimani i Jevreji išli vidjeti jer je učinila mnoga čuda. Ne zna se gdje je pokopana, ali se priča da je u ovoj pećini", priča Kati Rachel. Rukama pokazuje po unutrašnjosti drevne sinagoge, dok na ljusci jajeta ispisuje želju koju će odložiti u udubljenje u kojem se želje ostvaruju.
Beba ili vjenčanje najtraženije su želje među hiljadama Jevreja, a ove ih se godine očekuje pet hiljada, koji će doći u sinagogu La Ghriba, na tom sjevernoafričkom hodočašću koje završava u tuniškoj Djerbi.
Jevreji ne propuštaju ovu svetkovinu i to ne samo oni iz Tunisa nego i veliki broj Jevreja iz dijaspore kojima je ovaj hram svetinja a koji datira iz 6. stoljeća p.n.e. i smatraju ga jednim od najstarijih na svijetu.
Svjesni važnosti ovog hodočašća, kako za turizam tako i za lokalno stanovništvo, vlasti su uložile dosta novaca a jake su i sigurnosne snage koje čuvaju taj mediteranski otok na kojem živi najveća jevrejska zajednica u Tunisu, oko 1500 ljudi.
On i koji su ove godine hodočastili sinagogu na jajima su uglavnom ispisivali želje za ozdravljenjem ili majčinstvom. Nakon što napišu želju, jaje se stavlja u malu rupu, ne više od pola metra dugačku i pola metra široku, u kojoj su naslagane na stotine jaja.
Sa telefonima u ruci kako bi ovjekovječili trenutak, vjernici, uglavnom žene, prenose i molitve onih koji nisu uspjeli otputovati na ovo hodočašće.
U kompleksu, u kojem se nalazi sinagoga, koja se odlikuje tradicionalnom plavo-bijelom tuniskom arhitekturom, ne postoji kutak u kojem se vjernici ne prepuštaju molitvi. Knjige Tore miješaju se s praznim bačvama Celtia, lokalnog piva. Čuje se molitva, pale se svijeće, čuje se muzika, pleše se a organiziraju se čak i aukcije.
"Ova je molitva najstarija u Djerbi, stara je više od 2000 godina i vidjela je mnoga čuda. Kada neko ima želju, dolazi ovdje moliti jer vjeruje da će se molitvom ona ispuniti", kaže tuniski rabin Rav Haim Bittan na kraju molitve.
