Feta sir je bez sumnje glavni proizvod grčke gastronomije. Prisutan na grčkom stolu za doručak, u takozvanim "tyropitas" od sira; u hrani, kao prilog ili u grčkoj salati ili "joriatiki"; ili pečen, pržen, sa paradajzom, u bilo koje doba dana, osnova je grčke prehrane, a procjenjuje se da svaki Grk godišnje pojede oko 12 kg ovog ukusnog bijelog sira.
Prva svjedočanstva o proizvodnji ovog sira datiraju još iz antičkog doba, kada su Grci konzumirali sir koji se čuvao u salamuri. Prema mitologiji tehniku proizvodnje sira bogovi s Olimpa prenijeli su smrtnicima. Međutim, ime mu je dano u moderno doba. "Feta" na grčkom znači "kriška", zbog rezova koji su morali biti napravljeni na siru kako bi ga se moglo čuvati u bačvama.
Uz pomoć migranata koji su tokom prošlog stoljeća iz Grčke otišli u Njemačku, Veliku Britaniju, Sjedinjene Države, Kanadu i Australiju, feta je stekla međunarodnu slavu i danas je jedan od najkonzumiranijih sireva u svijetu. Da bi feta sir dobio oznaku izvornosti, mora biti proizveden od mlijeka koza i ovaca koje pasu u regijama Tesalije, kontinentalne Grčke, Peloponeza, Makedonije, Trakije i Lezbosa; sadrže najmanje 30% kozjeg mlijeka, odleži dva mjeseca u drvenim bačvama ili aluminijskim posudama i ima 43% masti i 56% vlage.
Prema službenim podacima, Grčka proizvede više od 120.000 tona fete svake godine, od čega se oko 40.000 tona izvozi. Industrija feta sira, jedna od najprofitabilnijih u zemlji, ostvaruje dobit veću od 200 miliona eura.
Međutim, poplave u septembru prošle godine za sobom su ostavile nesagledive posljedice u kontinentalnoj Grčkoj i Tesaliji, dvjema grčkim regijama u kojima je koncentrirano više od 40% proizvodnje feta sira. Osim gubitaka na pašnjacima na kojima se hrane stada, procjenjuje se da je uginulo gotovo 80.000 grla goveda, što uzrokuje nezapamćenu krizu u proizvodnji mliječnih proizvoda, a situaciju pogoršava povećanje od više od 30 % poskupljenja mliječnih proizvoda zbog inflacije.
