Zašto je Katar stalno na meti?

Čelnik britanskih laburista Keir Starmer poveo je bitku oko Svjetskog prvenstva u fudbalu u Kataru. Čak i da engleska reprezentacija uđe u finale, rekao je, "stanje  ljudskih prava je takvo da ja ne bih išao i to će biti stav Laburističke stranke".

Ubrzo nakon toga  Lucy Powell je objavila da laburistička delegacija neće ići u Katar. “LGBT navijači iz Engleske i Walesa moraju trpiti da se turnir igra u zemlji u kojoj je njihova seksualnost kriminalizirana”, rekla je.

Ovakav moralni stav neobičan je za Laburističku stranku. Starmer je nedavno kritizirao odluku premijera Rishija Sunaka da ne prisustvuje COP27 u Egiptu. Ali po svim mjerilima, ljudska prava su u mnogo gorem stanju u Egiptu nego u Kataru. Procjenjuje se da u Egiptu ima oko 60.000 političkih zatvorenika, uključujući aktivistu Alaa Abd el-Fattaha. Britansko-egipatski državljanin nedavno je prekinuo štrajk glađu i riskira smrt u zatvoru kao i stotine drugih političkih zatvorenika.

Misli li Starmer da su klimatske promjene važnije od ovih zapanjujućih kršenja ljudskih prava? Čini se da se njegov pragmatizam kada je Egipat u pitanju ne odnosi na Katar.

Zanimljivo je da je Starmer tako oštro intervenirao u sportskom događaju. Možda možemo očekivati ​​da se čelnik Laburista sljedeće osvrne na nadolazeću Veliku nagradu Formule 1 u Abu Dhabiju. Ujedinjeni Arapski Emirati imaju evidenciju o zatvaranju disidenata, a rašireno je zlostavljanje radnika migranata. Poput Katara, ova zemlja kriminalizira homoseksualnost. Ali do sada, Starmer nije rekao ništa o Grand Prixu.

A tu je i kriket. Kad je Engleska nedavno pobijedila u finalu Svjetskog kupa u kriketu T20 2022. u Australiji, bio bi savršen trenutak da Starmer objavi da će Laburisti bojkotovati Svjetsko prvenstvo u kriketu sljedeće godine u Indiji. Stručnjaci upozoravaju na potencijalni genocid nad tamošnjim muslimanima. Misli li Starmer da su životi indijskih radnika u Kataru vrjedniji od života manjina u Indiji?

Ipak, selektivni moralni bijes ne dolazi samo od Laburističke stranke. Katar je naširoko i glasno osuđen u sportskom svijetu i mainstream medijima.

Trener Gary Neville kritikovan je jer je pristao raditi za katarski državni kanal beIN Sports na Svjetskom prvenstvu. Bivši engleski napadač Gary Lineker kaže da poznaje homoseksualne fudbalere Premier lige koji to kriju i misli da bi bilo "sjajno da se jedan ili dvojica od njih izjasne tokom Svjetskog prvenstva" kako bi poslali poruku Kataru. Tu je i kapiten Engleske Harry Kane. U Kataru namjerava nositi traku u duginim bojama "OneLove" u znak podrške pravima LGBTQ+ osoba.

Nešto je čudno u izvještavanju o ovom Svjetskom prvenstvu. Brojne su ozbiljne kritike koje se mogu uputiti Kataru. Ali zemlja je meta vanredne kampanje koja se često čini utemeljenom na neznanju i netrpeljivosti.

U britanskoj štampi samo je mali dio izvještavanja o Rusiji uoči Svjetskog kupa 2018. bio o tom fudbalskom događaju. Izvještavanje o ruskoj invaziji na Krim, bombardiranju Sirije i kršenju ljudskih prava bilo je relativno odvojeno od pokrivanja tamošnjeg Svjetskog prvenstva. Međutim, u jednodimenzionalnom, pojednostavljenom izvještavanju o Kataru, kršenja ljudskih prava usko su povezana sa Svjetskim prvenstvom, čak i kada te dvije teme nisu izravno povezane. Rezultat je bila ekstremna politizacija sportskog događaja.

Slikanje jednostavne karikature Katara, štoviše, značajno je u oblikovanju javnog mnijenja o zemlji. Većina ljudi u Europi i Americi zna malo o ljudima, historiji, političkom sistemu i kulturi Katara osim onoga što vide u izvještavanju o Svjetskom prvenstvu.

U Francuskoj, gdje više općina odbija održati javne projekcije utakmica Svjetskog prvenstva u znak protesta protiv Katara koji je domaćin događaja, časopis Le Canard nedavno je objavio rasističku karikaturu koja prikazuje katarske fudbalere kao teroriste. Godine 2021. Guardian je izvijestio da je nevjerojatnih 6500 radnika migranata umrlo otkako je Svjetsko prvenstvo dodijeljeno Kataru, što implicira da su smrti povezane sa Svjetskim prvenstvom.

"Brojka od 6500 zapravo se odnosi na sve smrtne slučajeve radnika migranata iz Pakistana, Šri Lanke, Nepala, Indije i Bangladeša, bez obzira na uzrok", kaže Marc Owen Jones, asistent profesora bliskoistočnih studija na Univerzitetu Hamad bin Khalifa u Kataru.

Broj smrtnih slučajeva radnika zapravo povezanih sa Svjetskim prvenstvom je sporan. Dok Organizatori Svjetskog prvenstva kažu da su se dogodile tri nesreće na radu i 37 smrtnih slučajeva, izvještaj UN-ove Međunarodne organizacije rada kaže da je bilo 50 smrtnih slučajeva u građevinskoj industriji 2020. i postavlja pitanja o načinu na koji se smrti kategoriziraju.

Guardianova priča tvitana je hiljade puta, a brojku od "6500" prihvatili su novinari diljem Evrope, posebno u Francuskoj, često pogrešno protumačeni kao sugeriranje da je 6500 migranata umrlo na gradilištima Svjetskog prvenstva. U Britaniji je taj broj naveo novinar Sky Newsa, govoreći o smrtnim slučajevima povezanim sa Svjetskim prvenstvom u pitanju postavljenom ministru vanjskih poslova Katara. On je odgovorio da je ta brojka neistinita.

Na nedavnoj utakmici između Bayern Münchena i Borussije Dortmund, navijači su držali zastavu s natpisom "15.000 mrtvih za 5.760 minuta nogometa - sram vas bilo". Brojka "15.000" proizlazi iz izvještaja Amnesty Internationala. Odnosi se na ukupan broj smrtnih slučajeva svih onih koji nisu Katarani u Kataru između 2010. i 2019., a ne građevinskih radnika na Svjetskom prvenstvu, niti samo građevinskih radnika.

Politička geografkinja Natalie Koch, koja je detaljno proučavala ovu temu, primjećuje da "rijetko katarska vlada izravno iskorištava radnike, već njihovi sugrađani koji služe kao posrednici i upravljaju njihovim ugovorima u Kataru i kod kuće".

Posljednjih godina reforme su donekle popravile stanje u Kataru. Sistem sponzoriranja kafale je revidiran tako da migranti sada mogu mijenjati posao bez odobrenja svojih poslodavaca. Istraživačica Crystal Ennis, pišući za Middle East Eye, primjećuje da je "došlo do poboljšanja kako bi se propisi uskladili s međunarodnim standardima rada".

Katar je sada daleko ispred svojih susjeda u ključnim aspektima. Vlada je 2021. uvela nediskriminirajući zakon o minimalnoj plaći. Do kraja godine navodno je isplatio 165 miliona dolara odštete za 36.000 radnika.

U novom izvještaju Međunarodna organizacija rada ističe poboljšane uvjete rada i života za radnike zahvaljujući reformama koje je uvela katarska vlada. Dodaje se, međutim, da je još uvijek bilo golemih izazova u provedbi tih reformi. Stvarnost je takva da užasna zlostavljanja i užasni životni uvjeti ostaju obilježje života mnogih migranata.

Sveobuhvatni je problem, tvrdi Ennis, iskorištavanje radnika migranata u strukturama globalnog tržišta rada. Nije samo u Zaljevu - neke evropske zemlje također imaju ozbiljnih problema sa zlostavljanjem radnika migranata, ali dobivaju malo pažnje u glavnim britanskim medijima.

Naravno, postoje neke nepomirljive razlike u vrijednostima između britanske javnosti i Katara. Jedno pitanje koje je izazvalo poseban bijes su LGBTQ+ prava - 62 posto Britanaca smatra da je Katar sam po ovom pitanju trebao zabraniti domaćinstvo Svjetskog prvenstva.

Naravno, od vitalne je važnosti privući pažnjuu na zastrašujuće izvještaje o proizvoljnom hapšenju i zlostavljanju LGBTQ+ osoba u Kataru. Human Rights Watch nedavno je dokumentirao "šest slučajeva teških i ponovljenih premlaćivanja i pet slučajeva seksualnog uznemiravanja u policijskom pritvoru između 2019. i 2022.", iako Katar snažno osporava tvrdnje iz izvještaja.

Ali u pogledu kriminalizacije homoseksualnosti, nema ničeg iznimnog u stavu Katara. U većini zemalja Commonwealtha homoseksualnost je ilegalna, a mnoge od njih su kršćanske, a ne muslimanske zemlje.

To postavlja pitanje je li prihvatljivo putovati u zemlje diljem svijeta ili sarađivati ​​s njima kao što su Sveta Lucija, Singapur i Nigerija. Ako jest, zašto se izdvaja Katar?

Ni ovo pitanje ne sukobljava Evropu s ostatkom svijeta. Oko 100 gradova i regija diljem Poljske proglasilo se slobodnima od “LGBT ideologije”. U Italiji se nedavno izabrana vlada snažno protivi istospolnim brakovima, a njena predsjednica se protivi “LGBT lobiju”.

U Kataru se seksualnost shvaća u smislu radnji, a ne identiteta. Prema katarskom zakonu, spolni odnosi izvan braka i sodomija su zločini, bilo da su između muškarca i žene ili istospolnog para. Isto tako i "nemoralne radnje", pojam koji je nedefiniran.

Važno je napomenuti da se u izvještaju Ministarstva vanjskih poslova SAD-a iz 2021., kao ni u izvještajima prethodnih godina, ne spominju nikakva stvarna krivična gonjenja za istospolno seksualno ponašanje. Međutim, mora se reći da je prijavljivanje incidenata ograničeno jer katarska LGBTQ+ zajednica ne može otvoreno govoriti o svom identitetu.

Pristup Katara odražava činjenicu da je njegovo društvo konzervativno. Zabranjeno je javno iskazivanje ljubavi između pripadnika istog spola, a svako javno iskazivanje ljubavi može dovesti do uhićenja, pa tako i između muškarca i žene. Držanje za ruke je, naprotiv, legalno - uključujući dva muškarca i dvije žene.

Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva, katarski emir tvrdio je da su LGBTQ+ navijači dobrodošli, ali moraju "poštivati ​​našu kulturu".

Vrijedno je komentara da ni svijet fudbala nikada nije bio poznat po slavljenju LGBTQ+ identiteta. U maju ove godine Jake Daniels postao je prvi britanski nogometaš u više od 30 godina koji je otkrio da je gay.

Ni prema jednoj zemlji ne bi trebalo postupati kao da je izvan svake kritike. I svaka zemlja koja je domaćin velikog sportskog događaja mora očekivati ​​da će se suočiti sa kritikom, ali orijentalistički prikaz Katara kao zemlje iznimnog barbarstva funkcionira kao oblik signaliziranja vrline, samopohvalno, ali nekoherentno pokazivanje moralne superiornosti.

Katar je mlada država - osnovana je tek 1971. i dramatično se razvila u posljednjih nekoliko desetljeća. Prošle godine, nacija je održala svoje prve izbore za Vijeće Shura, državno zakonodavno tijelo. Katar je zemlja koja se brzo mijenja, a to je dijelom i zbog domaćinstva Svjetskog prvenstva.

Ovo je mogla biti prilika za svijet da sazna više o Kataru. Umjesto toga, događa se suprotno. Zauzimanje moralnog stava je važno, ali može biti od pomoći samo ako je dosljedno i kombinirano s istinskim pokušajem razumijevanja Drugog u svoj njegovoj složenosti. (Middle East Eye)