Nakon ubistva Alekseja Navaljnog od strane ruske države, Vladimir Kara-Murza je sada politički zatvorenik broj jedan. Njegova sudbina je zapostavljena u medijima.

On je istaknuti historičar, novinar i opozicioni političar čiji progon se ističe među desetinama hiljada politički motivisanih slučajeva u Rusiji.

Odmjeren u svom stilu i tonu, Kara-Murza je nastavio da govori protiv režima bez obzira na sve oštrije kaznene mjere uvedene nakon što je sveopći rat počeo i uprkos jasnom riziku da će ga korumpirani pravni sistem zatvoriti.

Osuđen na 25 godina za izdaju i povezane optužbe, što je najduža kazna ikada izrečena političkom zatvoreniku u Rusiji, držan je u sve nehumanijim uslovima. Manje od mjesec dana prije Navalnijeve smrti, Kara-Murza je premješten u sibirsku samicu od oko 6 kvadratnih metara.

Kara-Murzina porodica je razumljivo zabrinuta.

“U suštini ga drže isti ljudi koji su ga dva puta pokušali ubiti u prošlosti”, rekla je njegova supruga Evgenia 25. marta. Zajednička istraga Bellingcata i Insajdera dala je opsežne dokaze da su režimski tajni policajci dva puta trovali Kara-Murzu, u 2015. i 2017. godini.

Zašto ga režim toliko mrzi?

Odgovor je jednostavan kao što govori o Kara-Murzinim vjerovanjima i postignućima. Kao ruski opozicioni političar, bio je najuporniji zagovornik odgovornosti režima.

Ukorijenjen u moskovskoj disidentskoj aristokratiji, Kara-Murza, sada 42-godišnjak, odigrao je vodeću ulogu u usvajanju Zakona o Magnitskom iz 2012., historijskog američkog zakona koji je izazvao imitacije širom demokratskog svijeta i koji je omogućio lične sankcije protiv zvaničnika u Rusiji i drugdje koji su bili umiješani u kršenje ljudskih prava.

Kara-Murza je govorio i o agresiji Rusije na Ukrajinu i ratnim zločinima koje su počinile ruske oružane snage, te je kritizirao dugogodišnju politiku pomirenja Zapada prema Putinovom režimu koja mu je omogućila da nekažnjeno čini zloupotrebe.

Što je najvažnije, Kara-Murza je dosljedno naglašavao vezu između današnjih zločina ruske države i nedostatka odgovornosti za zloupotrebe iz sovjetskog doba.

U svom glavnom govoru na ceremoniji dodjele Nagrade za slobodu Saharova 2021. u Oslu, koja će kasnije postati dio optužnice za izdaju, Kara-Murza je govorio o “teškoj grešci” kratkotrajne ruske demokratske vlade iz 1990-ih koja nije uspjela izraditi sveobuhvatnu tranzicijsku agenda pravde.

Požalio se da reformatori nisu bili u stanju ili možda nisu htjeli da sprovedu „proces pune dekomunizacije i lustracije, otvaranja arhiva, raspuštanja starih službi sigurnosti, osude zločina bivšeg režima i onemogućavanja njihovih počinilaca da ikada povratak na pozicije moći.”

Nekažnjivost za zločine iz sovjetskog doba izazvala je represiju u Putinovoj Rusiji. FSB, svemoćna ruska služba sigurnosti, sebe smatra ponosnim nasljednikom komunističkog KGB-a i njegovih prethodnika tajnih policijskih agencija. Kao oficir KGB-a, Putin je i sam učestvovao u progonu disidenata 1970-ih i 1980-ih. Ruski opresivni sistem upravljanja ostao je isti tokom većeg dijela prošlog stoljeća, i nije iznenađenje što na Kara-Murzine ideje i potrage gleda kao na egzistencijalnu prijetnju.

Na neki način, Kara-Murzina sudbina je amblematična za put zemlje. Navodni zločini za koje je osuđen 2022. godine, poput „širenja neistina o ruskim oružanim snagama“, veoma liče na one zbog kojih su sovjetski disidenti slani u Gulag, kao što je „antisovjetska propaganda“.

Predsjedavajući sudija na suđenju Kara-Murzi bio je isti čovjek koji je odobrio istražni pritvor Sergeja Magnitskog 2008. i 2009. prije njegovog ubistva, a kasnije će postati jedan od prvih koji će biti kažnjen po Zakonu o Magnitskom. U Kara-Murzinom krivičnom predmetu vidimo i institucionalnu reprodukciju progona i ličnu osvetu njegovih počinitelja.

Ipak, drakonska zatvorska kazna više nije najgora što se može dogoditi kritičaru vlade u Rusiji. Ubistvom Navaljnog režim pokazuje da je sada spreman da ubija političke zatvorenike. Iako je Kara-Murza preživio dva skoro smrtonosna trovanja, nikada se nije u potpunosti oporavio, a ljekari su rekli da neće preživjeti još jedan pokušaj. U suštini, Kara-Murza je sada osuđen na Putinovu smrtnu kaznu.

U potpunoj suprotnosti sa njegovom strašnom ličnom situacijom, Kara-Murza ostaje pun nade u budućnost Rusije, što je rijedak osjećaj među ruskim liberalima danas.

Na kraju suđenja je rekao „Znam da će doći dan kada će se mrak nad našom zemljom raspršiti… i tada će naše društvo otvoriti oči i biti užasnuto kakvim strašnim zločinima su počinjeni u njegovo ime. Od ove spoznaje, od ovog promišljanja, počet će dug, težak, ali vitalan put ka oporavku i restauraciji Rusije, njenom povratku u zajednicu civilizovanih zemalja”.

Ako Kara-Murza održava plamen nade u svojoj zatvorskoj ćeliji, ne možemo ništa manje. SAD i njeni saveznici trebali bi se fokusirati na dodatne mjere koje će nametnuti u slučaju njegove smrti i saopćiti ih Kremlju.

Za Rusiju je od vitalnog značaja da čovjek ovog izuzetnog kalibra preživi da doživi dan kada će moći da vodi obračun sa strašnom prošlošću zemlje.