Kroz četiri uredbe objavljene krajem juna u službenim novinama, egipatski ministar unutarnjih poslova Mahmud Tawfiq objavio je odluku o osnivanju osam novih centralnih zatvora u zemlji. Samo 20 dana ranije, Tawfiq je potpisao sličan dekret, u ovom slučaju za odobravanje još dva nova centralna zatvora. A od januara je bilo šest centralnih zatvora za koje je već naređena gradnja.

Iako je budućnost svih zatvora još uvijek neizvjesna, žurba s uvođenjem novih zatvora ilustrira ekspanziju koju je skupi egipatski zatvorski sistem doživio u posljednjem desetljeću. Tokom tog razdoblja, broj glavnih zatvora u zemlji gotovo se udvostručio, sa 43 na 78, prema istraživanju iz Arapske mreže za informacije o ljudskim pravima (ANHRI), koje ne uključuje nedavno najavljene zatvore.

Oštar porast gradnje velikih zatvora stvara uzbunu među grupama za ljudska prava, koje u njima vide odraz jednako vrtoglavog povećanja broja pritvorenika i zatvorenika, kao i dodatnu poteškoću u mogućnosti nadzora nad njima. "Broj zatvora izgrađenih u deset godina ogroman je za bilo koju zemlju", kaže Gamal Eid, izvršni direktor ANHRI-a.

Znati tačno koliko zatvora postoji u Egiptu nije moguće zbog tajnosti s kojom režim uključuje sve što ima veze s njegovim zatvorskim sistemom. U tom smislu, u posljednjem desetljeću postojanje nekih zatvora otkriveno je tek nakon širenja vijesti o protestima u njima i vlastitim iskustvom zatvorenika.

Unatoč tome, ANHRI procjenjuje da su prije revolucije 2011. u Egiptu postojala 43 glavna zatvora. Od tada su odlučili uspostaviti 35 rije nego što je predsjednik Abdelfatá al Sisi preuzeo vlast 2013. godine, povećavši ukupan broj na 78. Na web stranici Ministarstva unutarnjih poslova navedena su samo 44 zatvora. Nazivi odgovaraju uglavnom onima prije 2011. godine.

“Ovaj trend pokazuje da je stopa hapšenja, kako političkih, tako i kriminalaca, viša nego prije nekoliko godina. I da ima viška ljudi zadržanih u policijskim stanicama, koje su dostigle svoj maksimalni kapacitet, pa je, umjesto smanjenja hapšenja potrebno izgraditi nove zatvore“, smatra direktor egipatske Komisije za prava i slobode Mohamed Lotfy.Lotfy.

Službeno, širenje zatvorskog sistema pravda se temeljem potrebe za poboljšanjem stanja u zatvorima i snažnog demografskog porasta u Egiptu. “Egipat je zemlja s više od 100 miliona, pa se nadamo da će se prilagoditi broju zatvorenika. Kaznenopravna uprava ulaže velike napore u tom pogledu, a mi nadgledamo i povremeno posjećujemo zatvore ”, kaže Yaser Abdelaziz, član službenog Nacionalnog vijeća za ljudska prava. "Izgradnja novih zatvora predstavlja pozitivan korak u aktiviranju volje države za poboljšanjem stanja u zatvorima," dodaje.

Detalji, međutim, sugeriraju složeniju stvarnost. Osim nedostatka transparentnosti, problematični su i tipovi zatvora koji postoje u Egiptu. Nacionalni zatvorski zakon uključuje četiri kategorije: opće i kaznionice, podložne Kazneno-popravnom tijelu Ministarstva unutarnjih poslova; posebne, utvrđene predsjedničkim ukazom; i centrale, podložne Upravama za sigurnost Ministarstva. Postoje i druga mjesta za zadržavanje civila, koja se broje odvojeno, poput vojnih zatvora, policijskih stanica, policijskih odjela ili kampova snaga sigurnosti.

Prema ANHRI-ju, od svih zatvora kuspostavljenih od 2011. godine, velika većina su centralni zatvori, koji su doživjeli najveću promjenu. U skladu s tim, Eid ističe da je prije revolucije bilo vrlo malo centralnih zatvora u koje bi se moglo smjestiti stotine ljudi, budući da su zakonski dizajnirani za one koji služe niske kazne, često do tri mjeseca.

Sada su počeli uspostavljati velike centralne zatvore, od kjojih neki imaju kapacitet za hiljade ljudi a koje je teže nadzirati jer obično ne zavise o Kazneno-popravnom zavodu.

Borci za ljudska prava vjeruju da je to urađeno jer su centralni zatvori jeftiniji i brži za uspostavljanje te sigurniji kao pritvorska mjesta od policijskih stanica, koje su u velikom broju napadnute 2011. godine.

Osim toga, vjeruje se da to bi moglo biti i zbog činjenice da ti zatvori mogu primiti zatvorenike iz različitih policijskih stanica kao i široku upotrebu preventivnog pritvora, pod čijim se režimom procjenjuje da je i danas na hiljade ljudi. "Pretpostavlja se da je preventivni pritvor jednostavan, ali budući da to više nije slučaj, a broj se povećava, započelo je širenje zatvora", precizira Eid. Lotfy sa svoje strane, primjećuje da paralelno, i unatoč pravnim razlikama između kategorija zatvora, razlika između njih nestaje.

Istodobno, širenje zatvorske mreže nije dovelo do boljih uslova za zatvorenike, posebno za one koji se smatraju političkim, smatraju organizacije za zaštitu ljudskih prava. Organizacije poput ANHRI ističu da Egipat zapravo nema posebno velik broj ljudi zatvorenih iz drugih razloga, a ne zbog političkih. “Broj zatvorenika nije gigantski, ali broj političkih zatvorenika je gigantski”, kaže Eid. "Povećanje broja stanovništva također zahtijeva izgradnju više bolnica i škola", kaže Yasmin Omar, pravna stručnjakinja na Tahrir Institutu za bliskoistočnu politiku (TIMEP) sa sjedištem u Washingtonu. "Ali vidimo da je vladin prioritet izgradnja zatvora, što je dokaz nivoa ugnjetavanja u Egiptu."