Slijedeće subote svijet će obilježiti drugu godišnjicu ruske invazije na Ukrajinu. Objava povlačenja ukrajinske vojske iz Avdiivke predstavlja najveću pobjedu Moskve od zauzimanja Bakhmuta u martu 2023. Pad u njene ruke grada pokrajine Donjeck još je jedan simptom koliko se snažno i nekažnjeno osjeća Vladimir Putin. Zauzimanje enklave dolazi nekoliko sati nakon što je objavljena smrt opozicijskog vođe Alekseja Navaljnog u zatvoru i u istoj sedmici u kojoj je Kremlj naredio hapšenje Kaje Kallas, premijerke Estonije, zemlje članice Evropske unije.

Deseci hiljada vojnika i – u manjoj mjeri – civila izgubili su živote u Ukrajini od ruske invazije. Nema službenih brojki, ali stručnjaci procjenjuju ukupan broj žrtava, uključujući poginule i ozlijeđene, na 170.000. Puno, u ratu čiji ishod ne može biti neizvjesniji.

U prvoj četvrtini rata, odbijanje ruske ofanzive na Kijev i uspješna ukrajinska kontraofanziva u kasno ljeto na istoku i jugu, uz ponovno osvajanje Herkiva i Heršona, potakli su nadu da bi David mogao poraziti Golijata. Zahvaljujući pomoći Zapada, te motivaciji i strateškoj odlučnosti ukrajinske vojske, agresor je mogao biti odbačen. Rusija je izgledala kao div s glinenim nogama, koji lako pada. Toliki entuzijazam je vladao da se više nije pričalo samo o povratku okupiranih istočnih regija Donjecka i Luganska, već o dosezanju poluotoka Krima, koji je Moskva anektirala 2014. godine.

Nakon zimskog mirovanja, došlo je vrijeme za veliku kontraofanzivu koja će, kako se nadalo, dati zaokret u ratu. Pokrenjuta u junu 2023. bila je potpuni promašaj. Nakon višemjesečnih borbi front je ostao gotovo nepromijenjen. I tako se nastavlja i danas, uz sve veći pritisak ruske vojske koja je mobilizirala velike snage da se obračunaju s gradom Avdyivka, u predgrađu Donjecka, ključnom točkom koja im je u petak konačno pala u ruke.

Sada je moto u Kijevu otpor. Novi načelnik ukrajinskog Glavnog štaba, general Oleksandr Sirski – kojeg je predsjednik Volodymyr Zelensky imenovao prije samo sedam dana da zamijeni generala Valerija Zalužnija – kazao je bez oklijevanja: “U novoj smo fazi rata, prešli smo iz ofanzive na odbrambene akcije.”

Ukrajina je suočena sa spoznajom da je rat gotovo nemoguće dobiti i da ga se, naprotiv, može vrlo lako izgubiti. Potrebno je samo da nestane suštinska ekonomska i vojna podrška Zapada kako bi se sve srušilo.

Nasuprot tome, Rusija Vladimira Putina, koja je teoretski trebala propasti zbog ekonomskih sankcija SAD-a i Evropske unije – sankcija do sada neviđenih razmjera – pokazuje drsku robusnost. Finansirana prihodima od nafte i plina – pad izvoza u zapadne zemlje nadoknadila je drugim tržištima pa je ruska ekonomija porasla za 3,5 posto prošle godine, a nezaposlenost je pala na 2,9 posto. Ta prividna bonanza krije neravnoteže koje opterećuju budućnost, ali u ovom trenutku situacija je više nego dobra.

Na bojnom polju stvari su se također popravile za Ruse. Između 2022. i 2023. došlo je do temeljne promjene, primijetili su vojni analitičari. Isprva neadekvatna ruska vojska ispravila je svoje pogreške, prilagodila se savremenoj ratnoj dinamici, borila se uvjereno i učvrstila čvrstu crtu odbrane koju je vrlo teško slomiti. Njene snage su brojčano nadmoćnije i nema problema s opskrbom oružjem.

S druge strane, ukrajinska vojska pati od nestašice municije i hitno joj je potrebno uključivanje novih kontingenata trupa kako bi se rasteretile vojsku na frontu i  pokrilo gubitke. Vojska je istakla potrebu za mobilizacijom 500.000 vojnika.

Dakle, podrška Zapada je ključna. EU je ovaj mjesec odobrila – nakon što je nadvladan veto Mađarske – pomoć od 50 milijardi eura, a Njemačka i Francuska su se ovaj petak obavezale na niz bilateralnih sporazuma. No, blokada novih američkih fondova zbog rata republikanaca protiv predsjednika Joea Bidena u Kongresu prilično je uznemirujuća.

Ukrajinski predsjednik Zelenski za vikend je prisustvovao sigurnosnoj konferenciji u Münchenu kako bi podsjetio da njegova zemlja pati zbog nedstatka oružja i municije za šta je uglavnom odgovorna Republikanska stranka u Sjedinjenim Državama. Aktualno blokiranje pomoći Kijevu u Kongresu SAD-a i ponovljene izjave Donalda Trumpa protiv NATO-a stavljaju evropske zemlje na raskršće na kojem je u pitanju ne samo budućnost Ukrajine, već i njihova vlastita kolektivna sigurnost.

Budućnost Ukrajine visi o američkoj niti. U slučaju Trumpove pobjede, u roku od godinu dana, bez angažmana Washingtona, sve bi moglo biti prepušteno u ruke Evrope. Bez snažne evropske ruke, NATO bi mogao prestati postojati. Kako bi prevladala dvostruki i perverzni učinak hipotetskog Trumpa u Bijeloj kući i Putina u Kremlju, Evropa se mora pridržavati obveze od izdvajanja 2% BDP-a za odbranu. Za obranu, naravno, suvereniteta zemalja članica i susjedne Ukrajine. Sva odgovornost sada pada na pleća evropskih vlada i institucija EU.

Bit će to definitivni test željene strateške autonomije.