Rat u Ukrajini traje već dvije godine i testirao je industrijske kapacitete Evrope i Sjedinjenih Država, prisiljavajući brojne komapnije da umnože svoje proizvodne linije kako bi odgovorile na povećanje potražnje i kako bi mogle obnoviti zalihe.

Osim evidentne promjene političkog i društvenog mentaliteta u pogledu potrebe za sigurnošću, evropski sukob, a najnoviji bliskoistočni, direktno je utjecao na finansijsku situaciju i berzovne cijene kompanija u sektoru, koje su tokom posljednja dvadeset i četiri mjeseca doživjele neviđeni 'boom'. Ovaj scenario odražava se u nedavnom izvještaju konsultantske firme Accuracy u analizi evolucije cijena glavnih američkih i evropskih odbrambenih kompanija između 2021. i 2023. godine. Cilj studije je izmjeriti korake 14 kompanija, kako bi se uhvatilo kako nedavni sukobi utječu na vrijednost kompanija. I to se odražava u rezultatima, koji pokazuju značajan porast tržišne vrijednosti analiziranih kompanija, koje su također daleko nadmašile glavne američke i evropske berzovne indekse.

Konkretno, analizirane kompanije u odbrambenom sektoru Sjedinjenih Država su Lockheed Martin, Northrop Grumman Corporation, General Dynamics, L3Harris Technologies i Huntington Ingalls Industries; dok su evropske firme Honeywell International, RTX Corporation, Safran SA, BAE Systems, Thales, Rheinmetall, Dassault Aviation, Leonardo i Kongsberg.

Studija podataka odražava povećanje tržišne kapitalizacije tih kompanija od 35% između 31. decembra 2020. i 31. decembra 2023. godine, iako povećanje nije bilo isto s obje strane Atlantika: 25,5% su američki a 75% su Evropljani. U svakom slučaju, najveći porast u oba geografska područja zabilježen je u prvom kvartalu 2022. kada je ukupna kapitalizacija uzorka porasla za 15% zbog početka rata u Ukrajini. U posljednjem kvartalu 2023. ukupna tržišna kapitalizacija porasla je za 8% zbog intenziviranja sukoba u Gazi.

Ovi podaci povezani su i s predanošću vlada kada su u pitanju ulaganja u odbranu, što se odražava u njihovim budžetima i srednjoročnim prognozama. Najočitija promjena je ona Švedske i Finske, koje su nakon godina neutralnosti krenule u NATO, ali su sve zemlje na neki način reagirale na sjenu ruske prijetnje.

Trenutna odbrambena industrija ima mirnodopsku konfiguraciju i dizajnirana je za proizvodnju oružja sporim tempom, dizajniranim za geopolitičke uslove u kojima nakon Hladnog rata nije bilo kritične situacije za sigurnost. No, vojna ofanziva Rusije mijenja situaciju i evropske zemlje stječu stvarnu svijest o prijetnji, pa odlučuju ulagati u odbranu i doseći će ili premašiti 2% BDP-a određenog za NATO-u.

Uz to, višestruko raste potražnja za vojnom industrijom, kako za popunjavanje nacionalnih 'zaliha' tako i za nastavak slanja pomoći Ukrajini. Problem je što odbrambena industrija ne može improvizirati svoje proizvodne kapacitete, što zahtijeva velika ulaganja i duge rokove, a proces je sporiji od željenog.

"Niti jedna evropska zemlja ne bi mogla dugoročno održavati konvencionalni rat", tvrdi Pablo del Amo, autor izvještaja, koji se slaže da evropska industrijska baza "nije dizajnirana za konvencionalni rat". Stoga ističe da će, iako potražnja raste, industriji trebati godine da poveća svoje kapacitete jer treba graditi nove tvornice, zapošljavati osoblje i ulagati u modernizaciju opreme. (El Mundo)