Motorac, motorni voz ili šinobus, koji je u subotu 13. decembra 1980. godine u ranim jutarnjim satima krenuo iz Bosanske Krupe prema Bosanskom Novom i Zagrebu naletio je u 5 sati i 20 minuta na teretni voz koji se kretao iz Bosanske Otoke u pravcu Bosanske Krupe. Došlo je do strahovitog sudara u naselju Podvran nadomak Bosanske Krupe, gdje su izginuli skoro svi putnici. U vozu se nalazilo 27 putnika, od kojih je poginulo 23. Preživjela su samo četiri putnika koja su bila teško ozlijeđena. Ogromna dizelska lokomotiva serije 661, koja je vukla radni teretni voz, doslovno je smrskala šinobus.
Zajedno s putnicima poginuo je i mašinovođa motornog voza Zvonko Hodak iz Bihaća. Do nesreće je došlo kada je mašinovođa teretnog voza Ismail Arnautović iz Bosanskog Novog pokrenuo voz i napustio stanicu u Bosanskoj Otoci, a da prethodno od otpravnika vozova nije dobio znak za polazak. Prizor polomljenog voza i unakaženih tijela ledio je krv u žilama. Među mrtvim bilo je i djece. Sudar vozova u Podvranu kod Bosanske Krupe bio je velika tragedija koja je mnogima uništila snove i promijenila život iz temelja, tragedija koja je mnoge zavila u crno i uzrokovala bol koje se nemoguće osloboditi. Otpravnik vozova Reuf Brko, rođeni Višegrađanin koji od 1970. godine živi u Bosanskoj Krupi, u ovoj željezničkoj nesreći izgubio je cijelu porodicu i samo čvrsta vjera u Boga i Njegovo određenje pomogla mu je da preživi i ostane pri zdravoj pameti. Pristao je da za Stav ispriča sjećanja na najteži dan u njegovom životu.
“Evo, prošle su 42 godine od te strašne nesreće, a tuga i bol čovjeka nikako ne napuštaju. Teško mi je o tome čak i pričati, jer tog dana ja sam izgubio sve što sam imao i volio. U samo jednom trenutku ostao sam bez kompletne svoje porodice. Svi su izginuli: moja supruga Mevluda, sedmogodišnja kćerka Pamela i četverogodišnji sin Anes. S njima je bila i mala Anida, kćerka moje svastike koja je imala dvanaest godina. Do nesreće je došlo kada je teretni voz napustio stanicu u Otoci, a trebao je da sačeka šinobus koji je išao iz Krupe. Mašinovođa teretnog voza bio je Ismail Arnautović, a otpravnik u Otoci bio je Esad Vranić. Znam da je bio vrlo mlad i da je imao možda oko 20 godina. Tog dana ja sam radio kao otpravnik vozova u Željezničkoj stanici 'Grmuša' i otpremio sam motorni voz. Kada sam čuo za nesreću, pojurio sam pješice u Krupu jer nisam imao auto. Bila je jaka zima, visok snijeg. Žurio sam i gajio nadu. Bio sam kao van sebe. Kad sam stigao u Podvran, imao sam šta vidjeti. Krv, krhotine voza, mrtva tijela... Među njima bila je moja familija.”
Zadnje riječi Reuf je jedva izgovorio. Glas mu je iznenada promukao, kao da ga nešto guši. Zastade, a oči mu se navlažiše suzama – teškim muškim suzama kakve se kod čovjeka mogu vidjeti samo onda kad mu je posebno teško, preteško.
“Sve je ovo sudbina, od nje se ne može pobjeći”, nastavlja Reuf. “Moja supruga s djecom bila je zakasnila na voz koji je već bio krenuo. Otpravnik ga je zaustavio kako bi mogli ući. Moju familiju je čekala njihova sudbina. Od nje se ne može pobjeći. Svjestan sam toga. Ja nikog od mrtvih ne mogu vratiti. Mogu samo moliti Dragog Boga da ih uvede u lijepi džennet. Prihvatam Božiju odredbu, ali bol za familijom nosim četrdeset i dvije godine. Znam da ova bol nikad neće prestati i da će, kad dođe suđeni čas, otići sa mnom u kabur. Samo ja znam kako je to i oni koji su kao i ja izgubili svoj evlad. Znate, čovjek može da ima puno rodbine, prijatelja, braće, sestara, ali dijete ne može niko zamijeniti. Rana za djecom je rana koja stalno boli i koja probada. Tako je to, moj Jasmine, čovjek je nemoćan da šta promijeni. Gore visoko – dolje tvrdo. Mora se živjeti, ali da je lahko, nije. Bol nikad ne prestaje, a rane na duši ostaju do smrti. Evlad je evlad...”, reče Reuf i htjede još nešto dodati, ali zastade. Grlo mu se stegnu, a oči ponovo orosiše suzama.
U godina koje su slijedile Reuf je ponovo zasnovao porodicu, a na njegovu radost, 1987. godine dobio je kćerku Anelu. Dragi Bog je htio da ostane i bez nje. Prije dva dana na Ahiret je preselila Anela, kćerka Reufa Brke.
Arhiv Stava
