Za ratne zločine protiv civilnog stanovništva općine Derventa počinjene od pripadnika VRS-a, Civilne zaštite RS-a, MUP-a RS-a i civila iz RS-a do sada je na dva suda osuđeno pet osoba. Izrečena im je ukupna kazna od 11 godina i 6 mjeseci zatvora. Okružni sud u Doboju osudio je četvoricu, izrekavši im kaznu od 10 godina i 6 mjeseci i sve su četiri presude pravosnažne. Okružni sud u Banjoj Luci oglasio je krivim Vladimira Budišića za zločine počinjene na području općine Prnjavor, ali nad civilima iz Dervente.  

Za zločine počinjene u dijelu općine Zavidovići, koja je u toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu bila pod kontrolom VRS-a, osuđena je jedna osoba. Sud BiH mu je izrekao četiri godine zatvora. Isti sud obustavio je postupak protiv jednog preminulog pripadnika VRS-a. Za ratne zločine počinjene na području općine Zavidovići suđeno je još četvorici bivših pripadnika VRS-a i svi su oslobođeni. Sud u Salzburgu u Austriji oslobodio je jednog, a Kantonalni sud u Zenici trojicu optuženih.

Za zločine počinjene na području općine Odžak pod kontrolom VRS-a osuđena je jedna osoba. Njoj je Okružni sud u Doboju izrekao kaznu od 5,5 godina zatvora.

Suđeno je i za ratne zločine na području općine Maglaj pod kontrolom VRS-a. Kantonalni sud u Zenici oslobodio je jednu optuženu osobu.

Za zločine u Derventi Okružni sud u Doboju osudio je Slavka Ikanovića, Nenada Vasića, Miroslava Bojanića i Tihomira Stankovića. Slavko Ikanović osuđen je na 5 godina i 6 mjeseci. Kao pripadnik Vučijačke brigade VRS-a, u noći između 17. i 18. oktobra 1992, s kolegom iz jedinice Stankom Vukmirevićem, koji je kasnije preminuo, došao je do kuće porodice hrvatske nacionalnosti u Gornjim Božincima. Znali su da se u to vrijeme u kući nalaze samo stariji članovi. Istjerali su ih na obližnju njivu, gdje su im prijetili da će ih ubiti. Ikanović je tada nekoliko puta nožem ubo jednu ženu, a Vukmirović joj je pucao u glavu i ubio je. Presuda je pravosnažna od 14. septembra 2015.

Nenad Vasić osuđen je na 3 godine zatvora. Kao pripadnik Civilne zaštite RS-a,  u periodu od jeseni 1992. do zime 1993, u nekadašnjem ugostiteljskom objektu zvanom “Žaba” u Derventi u više navrata dovodio je jednu ženu, koja je bila raspoređena u radnu obavezu, u prostoriju u kojoj je spavao kada nije bio na dužnosti, naređivao joj da skine odjeću i silovao je. Svaki put držao je pištolj i pušku i prijetio joj da nikom ne smije kazati inače će je ubiti. Presuda je pravosnažna od 18. aprila 2017.

Miroslav Bojanić osuđen je na  godinu zatvora. Kao civil, 5. maja 1992. godine, u večernjim časovima, u mjestu Kalenderovci, zajedno sa Z. S. i još jednim, tada neidentificiranim vojnikom VRS-a, došao je pred fiskulturnu salu OŠ “Todor Dokić”, gdje su se nalazili zatočeni civili hrvatske nacionalnosti. Izveli su B. M. i odveli ga u drugu prostoriju. Ondje su ga tukli rukama i nogama, a potom ga posadili na stolicu i počeli ispitivati. Pitali su ga “gdje se nalaze ustaše, komande i veze”, te ga ponovo udarali po cijelom tijelu. Isljeđivanje je trajalo od 23:00 do 1:00, nakon čega je vraćen u fiskulturnu salu. Ostao je zatočen do 19. maja 1992, kada je pušten kući. Presuda je pravosnažna od 21. augusta 2018. godine.

Nakon godinu, ispostavit će se da je “za sada nepoznati vojnik”, koji je s “Miroslavom Bojanićem i S. Z. (Zoran Stojčić), ušao u fiskulturnu salu OŠ 'Teodor Dokić'” te su izveli iz nje B. M, sina T., iz Dervente, odveli ga u drugu prostoriju i premlatili, ustvari Tihomir Stanković. I on je pred istim sudom osuđen na  godinu zatvora. Presuda je pravosnažna od 30. jula 2020. godine.

I Vladimir Budišić osuđen je na godinu zatvora. On je pred Okružnim sudom u Banjoj Luci oglašen krivim da je, kao pripadnik rezervnog sastava SJB Derventa, obavljajući dužnost stražara u mjestu Vijaka na području općine Prnjavor, gdje su bili zatvoreni civili bošnjačke i hrvatske nacionalnosti s područja općine Derventa, učestvovao u ubistvu A. B., civila bošnjačke nacionalnosti rođenog 1931. godine. U jutarnjim satima 22. juna 1992. uveo je među zatočenike dvije njemu poznate osobe i rukom pokazao prema A. B, “koji je tada ležao na paleti jer je prethodnog dana bio pretučen, te ih odveo do njega, govoreći im: 'Ovaj čovjek ima pet sinova u ustašama!' i govoreći A. B.: 'Kako si se mogao toliko napiti, pa si se toliko polupao i razbio?', nakon čega je u njegovom prisustvu jedno od lica koje je uveo naredilo A. B. da ustane, što je ovaj i učinio, a potom uhvatio A. B. za rame te ga desnom nogom dva puta snažno udario u predjelu grudnog koša, uslijed čega je kod A. B. odmah nastupila smrt, nakon čega je Vladimir Budišić naredio zatvorenicima da operu krv sa poda”. Presuda je pravosnažna od 15. aprila 2021.

Za zločine na području općine Zavidovići osuđen je Dragan Glogovac. Njemu je Sud BiH izrekao kaznu od 4 godine zatvora. U presudi piše da je kao pripadnik VRS-a u periodu od jula do augusta 1992. u više navrata, s drugim pripadnicima VRS-a, učestvovao u premlaćivanju osam civila zatočenih u domu “Franjo Herljević” u selu Kamenica u općini Zavidovići. S njim na optužnici bio je i Novak Nikolić, ali je postupak protiv njega obustavljen 9. juna 2015. zbog smrti. Presuda je pravosnažna od 13. februara 2017.

Za zločine u općini Odžak osuđen je Marko Broćilo. Njemu je Okružni sud u Doboju odredio kaznu od 5,5 godina zatvora. On je, kao civil, neutvrđenog dana u periodu od augusta do kraja septembra 1992, s još nekoliko civila iz sela Brusnica Mala, njegovih susjeda i rođaka, učestvovao u pljačkanju kuća u napuštenim hrvatskim selima. U naselju Potočani u selu Jošava zatekli su stariju ženu koja je ostala u svojoj kući. Kada je ostatak grupe odlučio da nastavi s obilaskom sela, Marko Broćilo uzeo je s traktorske prikolice pušku jednog njegovog susjeda i ubio staricu Matu Marić. Presuda je pravosnažna od 14. aprila 2016.

Optužbi da su počinili ratni zločin na području općine Zavidovići oslobođeni su: Duško Cvjetković, Ranko Rakić, Željko Rakić i Marko Stanković. Duško Cvjetković oslobođen je 1995. pred sudom u Salzburgu, a presudu je potvrdio i Vrhovni sud Austrije. Bio je optužen za ubistvo, zlonamjernu paljevinu i genocid prilikom pljačkanja i razaranja bošnjačkog sela Kućice u julu 1992. Suđenje je počelo u oktobru 1994, a rasprava na Okružnom sudu u Salzburgu prekinuta je u decembru jer tročlano sudačko vijeće nije prihvatilo presudu osmočlane porote, koja nije objavljena javnosti, pa je slučaj prebačen na Vrhovni sud Austrije, kako su pisali mediji. Cvjetković je uhapšen u Austriji 19. maja 1994. godine.

Ranka Rakića, Željka Rakića i Marka Stankovića, presudom pravosnažnom od 16. novembra 2016. godine, oslobodio je Kantonalni sud u Zenici. Bili su optuženi da su kao pripadnici VRS-a u mjestu Kućice, tačno neutvrđenog dana krajem augusta ili početkom septembra 1992. godine, došli pred kuću Rasima Husanovića, maltretirali Rasima, njegovu suprugu Zuhru, njihovu gluhonijemu kćerku i dvogodišnjeg unuka, te na kraju zapalili kuću i ubili Zuhru Husanović.

Pripadnicima VRS-a suđeno je i za zločine na području općine Maglaj. Rajko Blagojević oslobođen je pred Kantonalnim sudom u Zenici optužbe koja ga teretila da je kao pomoćnik komandanta za bezbjednost Prve ozrenske brigade VRS-a u junu 1992. naredio zatvaranje civila Hidajeta Osmanagića, u mjestu Jablanica, odnosno Rajčevo. Prvostepena presuda od 12. decembra 2016. postala je pravosnažna jer na nju nije uložena žalba.

Pod sumnjom da je počinio ratni zločin protiv civila na području općine Derventa, u Rumuniji je na osnovu međunarodne potjernice 29. maja 2019. uhapšen Zoran Stojčić, švedski i bosanskohercegovački državljanin. Okružno tužilaštvo u Doboju sumnjiči ga da je 5. maja 1992. na području općine Derventa odveo tročlanu porodicu i zatvorio je, te da je učestvovao u fizičkom zlostavljanju civila hrvatske nacionalnosti zatočenih u OŠ “Teodor Dokić”. Stojčić je, navodno, bio s dva vojnika (Miroslav Bojanić i Tihomir Stanković) kada su došli navečer i iz fiskulturne sale izveli jednog muškarca kojeg je Stojčić, sumnja se, ispitivao i premlatio.

Žalbeni sud u Constanți, na zahtjev Stojčićevog advokata, 10. juna 2019. odgodio je ročište kako bi bio pozvan svjedok koji će dati iskaz u korist njegovog klijenta. Ni 18. juna 2019. sud u Constanți nije iz Bosne i Hercegovine dobio zahtjev za izručenje. Iz Ministarstva pravde BiH tvrdili su tada da još nisu dobili nikakvu dokumentaciju od Tužilaštva iz Doboja, a ovi da od Ministarstva pravde nisu dobili službeni zahtjev za dokumentaciju. Sud u Constanți odložio je odluku o izručenju do 1. jula 2019. godine, a nakon sedam dana, uz kauciju, pustio Stojčića iz pritvora.

Sud u Constanți još je jednom morao odgoditi ročište za izručenje (za 27. august 2019) jer “još uvijek nisu primili dokumente iz Sarajeva i dokaze da Stojčić u Bosni neće biti osuđen na smrt”. I nakon godinu Stojčić nije bio izručen. Za 22. septembar 2020. bilo je zakazano ročište pred Visokim kasacijskim sudom, kao vrhovnim sudom Rumunije, na kojem je trebala biti donijeta konačna odluka o izručenju, ali postupak o izručenju nije okončan ni tada. Okončan je tek prošlog mjeseca.

Nakon dvije i po godine rumunske vlasti odbile su da izruče Zorana Stojčića. To piše u pisanom odgovoru Slobodanke Lukić, sekretarice i službenice za informiranje Okružnog javnog tužilaštva u Doboju, od 3. novembra 2021. godine: “Dana 21. oktobra 2021. od strane Ministarstva bezbjednosti BiH obaviješteni smo da je Odlukom br. 104/P Apelacionog suda u Konstanti od 6. oktobra 2021. odbijen zahtjev za izručenje S. Z. nadležnim organima BiH.”

Na haškoj listi osumnjičenih, koju je Haško tužilaštvo dostavilo Tužilaštvu BiH, u kategoriji A, koja je nedavno objavljena u medijima i gdje se nalaze imena osoba protiv kojih, prema mišljenjima haških tužitelja, ima dovoljno dokaza za podizanje optužnice, nalazi se i jedno ime osumnjičenog za ratni zločin izvršen na području općine Zavidovići.