Ukrajinke se u sve većem broju prijavljuju da služe u borbenim trupama protiv Rusije. BBC je razgovarao sa tri od 5.000 vojnikinja koje se bore protiv neprijatelja, ali i seksističkih stavova u svojim redovima.

Vitka, plavooka, brineta vježba u teretani. Ovo bi moglo biti neupadljivo da ruski mediji ne izvještavaju da je mrtva.

Andriana Arekhta je narednica specijalne jedinice u ukrajinskim oružanim snagama, koja se sprema da se vrati na liniju fronta.

Nakon što je u decembru povrijeđena od nagazne mine u oblasti Herson, BBC-jev reporter je pronašao Andrijanu u rehabilitacionom centru u Ukrajini, na lokaciji nisu imenovali zbog njene bezbjednosti.

Brojni tekstualni i videoizvještaji na ruskom jeziku slave njenu ˝smrt˝.

˝Objavili su da sam bez nogu i bez ruku i da su me ubili. Oni su profesionalci u propagandi˝, kazala je Andrijana.

U izvještajima je opisuju riječima kao što su ˝dželat˝ i ˝nacista˝, a optužujući je za okrutnost i sadizam bez ikakvih dokaza, vijesti su se pojavile ubrzo nakon što je ukrajinska vojska oslobodila Herson.

˝Meni je to smiješno. Živa sam i zaštitit ću svoju zemlju˝, kaže ona.

Osamnaest mjeseci nakon ruske invazije, 60.000 žena služi u oružanim snagama zemlje. Više od 42.000 je na vojnim položajima, uključujući 5.000 vojnikinja na prvoj liniji fronta, rekli su iz Ministarstva odbrane Ukrajine.

Dodaje se da prema ukrajinskom zakonu nijedna žena ne može biti regrutovana protiv njene volje.

Postoje posebne borbene uloge za koje neki vjeruju da ih žene bolje izvode.

˝Došla sam kod svog komandanta i pitala ga:´Šta mogu najbolje da uradim?´ Rekao je: Bit ćeš snajperista˝, prisjeća se Evgeniya Emerald koja je donedavno obavljala ulogu na prvoj liniji fronta.

Ona kaže da su žene snajperiste romantizirane još od Drugog svjetskog rata, dodajući da postoji vrlo praktičan razlog za ovu reputaciju.

˝Ako muškarac oklijeva da li da puca ili ne, žena to nikada neće. Možda su zato žene te koje rađaju, a ne muškarci˝, dodaje ona, držeći svoju tromjesečnu kćer dok razgovara s novinarskom ekipom.

Ova 31-godišnjakinja, koja je prošla vojnu obuku nakon što je Rusija napala Krim, ali se vojsci pridružila tek 2022. godine, prije rata je vodila posao sa nakitom.

Iskoristila je svoje poduzetničko iskustvo da izgradi jaku mrežu pratilaca na društvenim mrežama kako bi osnažila ulogu ukrajinskih vojnikinja.

Poput Andrijane, i o Evgeniji ruski su mediji napisali stotine izvještaja koji govore o njenoj ulozi snajperiste na prvoj liniji, a pisali su i tekstove o njenom privatnom životu.

˝Raditi kao snajperist je izuzetno brutalno i fizički i psihički. Zato što možete vidjeti šta se dešava. Možete vidjeti pogađanje mete. Ovo je lični pakao za svakoga ko to vidi kroz nišan˝, kazala je Evgenija.

Ona i druge žene na prvoj liniji sa kojima smo razgovarali ne mogu otkriti broj ciljeva koje su pogodili. Ali Evgenija se sjeća pojačanih emocija koje je osjetila kada je shvatila da će vjerovatno morati nekoga da ubije.

˝30 sekundi sam se tresla. Cijelo tijelo se treslo i nisam mogla to zaustaviti zbog spoznaje da ćeš sada uraditi nešto što će biti tačka bez povratka. Ali mi nismo došli kod njih ratovati, oni su došli k nama˝.

Procenat žena u ukrajinskoj vojsci raste od prve ruske invazije 2014. godine, dostigavši preko 15 posto u 2020.

No, dok mnoge ženske trupe služe u borbenim ulogama protiv Rusije, one kažu da postoji dodatna bitka u njihovim redovima protiv seksističkih stavova.

Evgenija kaže da se suočila s tim prije nego što je uspostavila svoj autoritet i samopouzdanje kao snajperista na prvoj liniji.

˝Kada sam se tek pridružila specijalnim snagama, jedan od boraca mi je došao i rekao:´Djevojko šta radiš ovde? Idi i kuhaj boršč, ukrajinsko tradicionalno jelo´. U tom trenutku sam se osjećala toliko uvrijeđeno da sam pomislila:´Je l' se šališ? Mogu biti u kuhinji, ali mogu i da te nokautiram´.˝

Druga Evgenija, Evgenija Velika iz dobrotvorne organizacije Arm Women Now, koja pruža pomoć ukrajinskim vojnicima, slaže se: ˝U društvu postoji čvrsto mišljenje da djevojke idu u vojsku da nađu muža˝.

Kaže da su joj žene govorile i o slučajevima fizičkog zlostavljanja.

˝Ne možemo zamisliti razmjere problema jer ne želi svaka žena vojnik pričati o tome˝, kaže ona.

Zamjenica ukrajinskog ministra odbrane, Hanna Malyar, rekla je za BBC da je to samo ˝nekoliko slučajeva u odnosu na stotine hiljade˝ mobiliziranih.

Snajperistica Evgenja Emerald kaže da uprkos takvim problemima ˝rat nema pol˝.

˝Ratu nije važno da li si muškarac ili žena. Kada projektil pogodi kuću nije briga da li ima žena, muškaraca, djece – svi umiru. I tako je i na prvoj liniji fronta. Ako možeš biti efikasna i ako si žena, zašto ne bih branila svoju zemlju, svoj narod?˝.