U okviru sporazuma o prekidu vatre u Gazi između Izraela i Palestine, ukupno 240 palestinskih zatvorenika, uključujući sedamdeset jednu ženu i stotinu šezdeset devet djece, pušteno je iz okupacionih zatvora. S druge strane, „Hamas“ je u zamjenu oslobodio stotinu pet Izraelaca kao i državljane Tajlanda, Filipina i Rusije. Pregovori za taoce drugih država vođeni su odvojeno od pregovora za oslobađanje Izraelaca.

Jedna od palestinskih zatvorenica koje je Izrael oslobodio jeste Meyun Musa Al Jibali, koja je sa svojih 65 godina ujedno bila i najstarija zatvorenica u izraelskim zatvorima. Uhapšena je 2015. godine, a osuđena je bila na petnaest godina zatvora. Više od stotinu oslobođenih zarobljenika bilo je mlađe od osamnaest godina. Prema podacima koje je objavio New York Times, tri četvrtine oslobođenih Palestinaca nije osuđeno ni za jedan zločin, a većina je bila u zatvoru manje od godinu dana. Jedan dio Palestinaca uhapšen je tokom racije koju je izvršila izraelska vojska nakon sedmog oktobra.

Većina Palestinaca koja se nalazi u zatvoru uhapšena je pod optužbama opisanim kao zločini protiv sigurnosti Izraela, kao što je „bacanje kamenja, podrška 'Hamasu', pokušaj ubistva“. Gotovo svi Palestinci kojima se sudi pred izraelskim vojnim sudovima osuđeni su na zatvorske kazne. Optuženi za ugrožavanje sigurnosti mogu biti zatvoreni na neodređeno vrijeme bez optužbe ili suđenja, što Izrael tvrdi da je potrebno radi sigurnosti iako se radi o kršenju međunarodnog prava. Ujedno, za period u kojem je oslobodio 240 Palestinaca, Izrael je dodatno uhapsio 260 Palestinaca.

 

Razlika između Izraela i Palestine, odnosno terorizma i ljudskosti, vidi se i kroz iskustva oslobođenih talaca. Prije samog prekida vatra 24. oktobra „Hamas“ je oslobodio dvije izraelske zatvorenice, među kojima je bila i 85-godišnja Yochaved Lifshitz. Osim njenog oslobađanja, javnost je najviše bila iznenađena njezinim rukovanjem i pozdravljanjem s „Hamasovim“ vojnicima. Nakon što je oslobođena, govorila je i za medije, gdje je naglasila da se prema njima postupalo dobro.

„Doktor je uvijek donosio potrebne lijekove. Dobro su se ponašali prema nama, brinuli su u detalje. Rekli su nam da su oni ljudi koji vjeruju u Kur'an i da nam neće nauditi. Jeli smo bijeli sir i krastavac s hljebom, baš kao i oni“, izjavila je tada Lifshitz. Pitana zbog čega se rukovala s „Hamasovim“ pripadnicima, odgovorila je da su „postupali jako dobro prema njima, te da su zadovoljili sve njihove potrebe“. Također, dodala je da su oni „žrtve Izraelske vlade“.

S obzirom na to da Izrael pokušava „Hamas“ predstaviti kao teroriste koji se i prema zatvorenicima ponašaju zločinački, što ustvari nije tačno, ovakvo pojavljivanje Lifshitz pred medijima izazvalo je kritike u Izraelu. Izraelska državna televizija komentirala je da je bila greška dopustiti zatvorenicima da govore o svom iskustvu. Glasnogovornica bolnice Avi Šošan, ispred koje je Lifshitz dala izjave za medije, otpuštena je iz bolnice nakon trinaest godina rada u istoj.

Nakon sporazuma o prekidu vatre i razmjeni zarobljenika, Izrael je odlučio zabraniti oslobođenim taocima da daju izjave za medije, kako bi pokušao prikriti ljudsko i savjesno ponašanje „Hamasa“ prema taocima. Oslobođeni su smješteni u bolnice i samo se u bolnicama mogu sastajati sa svojim porodicama. Ne mogu razgovarati ni s izraelskim niti sa stranim medijima. Međutim, uprkos zabranama, u javnost su dospjele informacije o iskustvima izraelskih zarobljenika prema kojima se još jednom potvrđuje da se Hamas ljudski ponašao prema zarobljenicima, te da ni na kakav način nije terorisao niti mučio iste.

Iskustva oslobođenih talaca govore da „nije bilo horora kao što su očekivali, da se 'Hamas' odnosio ljudski, da su jeli šta i oni, da su dobijali neophodne lijekove i njegu, te da nije bilo nikakvog nasilja“. Jedna od oslobođenih jeste i Mia Schem, koja je u vozilu Međunarodnog crvenog krsta nakon oslobađanja izjavila da su bili „veoma ljubazni i dobri prema njoj, te da je imala neophodnu doktorsku njegu“. Schem je bila ranjena u ruku, te je u Gazi i operisana. Porodica devetogodišnje Emily, koja je oslobođena, izjavila je da nakon oslobađanja, kad god jede Emily, prvo nudi i druge i dijeli, što prije nije radila. „I kada kažem da ne mogu, ona kaže 'pa uzmi malo za mene'. I kada sam je pitala da li je 'Hamas' nudio druge da jedu i da li je prvo davao onima koji su više bili gladni, potvrdila mi je“, kazala je porodica.

U stranim medijima pojavilo se i pismo zahvale oslobođene Izraelke Danielle Aloni, koja je oslobođena zajedno sa svojom petogodišnjom kćerkom Emili. „Od srca se zahvaljujem na izuzetnoj humanosti koju ste pokazali prema meni i mojoj kćerki. Tretirali ste je kao porodicu. Zvali ste je u svoju sobu kad god je htjela. Ona vas sve smatra svojim dobrim prijateljima. Zahvalna sam što ste se brinuli za nju. Moja kćerka sada misli da je kraljica Gaze“, stoji u objavljenom pismu.

Sve to potvrđuju i snimci izraelskih zarobljenika i „Hamasovih“ pripadnika prilikom oslobađanja, gdje se izraelski zarobljenici smiju, pozdravljaju, mašu „Hamasovim“ pripadnicima, te čak i zahvaljuju na arapskom jeziku. Rastanak „Hamasovih“ pripadnika i izraelskih zarobljenika više liči na rastanak s dobrim poznanicima, nego rastanak talaca s otmičarima. Upravo ti snimci i fotografije naišle su i na oštre kritike u Izraelu jer su suprotno onome kako Izrael želi predstaviti „Hamas“.

Izrael čini sve ono za šta optužuje „Hamasove“ pripadnike, što potvrđuju i iskustva oslobođenih Palestinaca. Izraelska vlast zabranila je oslobođenim Palestincima da daju izjave za medije, kao i da se okupljaju u kućama, te da porodice slave oslobađanje. Pedesetogodišnja Attaf Ceradat, koja je oslobođena iz izraelskog zatvora, izjavila je za Anadoliju da su je u zatvoru tukli, te da su ih stalno vrijeđali i da su spavali na podu, bez deka. Iskustvo oslobođene Lame Khater nije drugačije. Ona je izjavila da su joj prijetili „spaljivanjem i silovanjem“.

„Prije na dan uhapsili su moga oca. A onda mene. Sedam sati su me provocirali, zavezali su mi oči i ruke i tukli me i vrijeđali. Nisu nam davali dovoljno ni hrane“, rekla je Khater. Maloljetni Osama Nayef nakon oslobađanja izjavio je da su izraelske snage svake sedmice dolazile da ih tuku. „Uzeli su nam svu odjeću, pokrivače, krevete. Mnogo smo mučeni, četiri naša prijatelja su umrla zbog torture. Odjeća koju sam nosila je bila bijela, ali je postala crvena zbog krvi nakon tortura. Prema objavljenim podacima od 7. oktobra, u izraelskim zatvorima mučenjem i torturama ubijeno je šest Palestinaca.

Dok su izraelske snage namjerno lomili ruke i noge palestinskih zatvorenika, „Hamasovi“ pripadnici su, iako u teškim uslovima, operisali i liječili izraelske zatvorenike. Iskustva oslobođenih, kao i sami videosnimci i fotografije, dovoljno govore o razlici u pristupu Izraela i „Hamasa“, odnosno terorističkom ophođenju Izraela prema ljudima i humanom odnosu „Hamasa“.