Prije nekoliko dana na Facebook profilu Muhameda Gafića iz Udruženja veterana Odreda policije “Bosna” osvanula je objava: “Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Londrc Karić podržala izgradnju spomenika bosanskim specijalcima. Stavila je ruku na knjigu projekta i rekla: 'Napravit ću spomenik... zaslužili ste.'” Tako se opet u fokusu javnosti našla priča o izgradnji spomenika bosanskim specijalcima, koji su, bez imalo sumnje, zbog svoje iskazane hrabrosti i odigrane značajne uloge u odbrani Sarajeva i Bosne i Hercegovine, zaslužili da im se oda priznanje i na ovaj način. Inicijativa o izgradnji ovog spomenika stara je nekoliko godina, ali zbog problema u vezi sa zemljištem kod Druge gimnazije, što je bila predložena lokacija za izgradnju, ali i snažne kampanje u prvom redu gomile takozvanih NVO, spomenik još uvijek nije postavljen.

Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić potvrdila je za Stav da je Grad Sarajevo podržao izgradnju spomenika bosanskim specijalcima jer “ljudi koji su dali svoje živote za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine to zaslužuju”.

“Preuzeli smo da budemo nosioci aktivnosti i u skladu s tim ćemo Općini Centar uputiti zahtjev za izdavanje neophodnih saglasnosti. O lokaciji i obliku samog spomenika znat ćemo više nakon dobijanja spomenutih saglasnosti. Grad Sarajevo ne može utjecati na lokaciju jer je to nadležnost Općine Centar. Želim da spomenik bude napravljen u skladu sa zahtjevima Udruženja. Ljudi koji su dali svoje živote za odbranu Sarajeva i Bosne i Hercegovine to zaslužuju. Udruženje je napravilo idejno rješenje spomenika i prikupilo novčana sredstva, sada su potrebne neophodne dozvole. Smatram da izgled spomenika treba biti skladu sa zahtjevima Udruženja, ali da prvenstveno bude u skladu s prostornim i ambijentalnim mogućnostima koje odredi Općina Centar.”

Podsjetimo, Udruženje veterana Odreda policije “Bosna” predložilo je da spomenik bosanskim specijalcima bude u obliku agresorskog tenka s figurama pet bosanskih specijalaca koji su ga osvojili, što je idejno rješenje akademskog umjetnika i bivšeg vojnika Armije RBiH Nebojše Šerića Šobe. Iako je tenk u ovom kontekstu univerzalni simbol otpora, pojedine ideološke grupe u NVO sektoru, politici i medijima, iz njima poznatih razloga (koji se ipak mogu naslutiti), krenule su u glasnu kampanju s ciljem odgovaranja od podizanja ovog spomenika. Nažalost, njihovi napori do sada nisu bili bez uspjeha iako se zna da su, naprimjer, Bastogne (Belgija), Beograd (Srbija), Berlin (Njemačka), Calgary (Kanda), Da Hang (Vijetnam), Yarze (Liban), Lincoln (Velika Britanija), Kursk (Rusija), Marseille (Francuska), New York (SAD), Osijek (Hrvatska), Prag (Češka), Seymour (Australija), Wroclaw (Poljska) samo neki od velikog broja gradova u kojima su, često na najfrekventnijim gradskim mjestima, postavljeni tenkovi da kao spomenici služe za podsjećanje i opominjanje na stravične posljedice koje rat i nasilje ostavljaju za sobom.

S obzirom na prethodne kontroverze, opstrukcije i protivljenja, čvrsta odluka gradonačelnice Benjamine Karić da se ovaj spomenik podigne nesumnjivo je odvažan i svake pohvale vrijedan čin.