Srpski vojnici u Bosni i Hercegovini 1992-1995. često su se – poslije neuspjeha i gubitaka na frontu – svetili nezaštićenim bošnjačkim i hrvatskim civilima na teritoriji pod svojom kontrolom. Tako su iz jezerskih sela Ljoljići i Čerkazovići uvečer 10. septembra 1992. pokupili dvadeset i osam bošnjačkih civila iz njihovih kuća, odveli ih u šumu Tisovac, opljačkali i potom strijeljali. Dvadeset i troje su ubili, a četvero ih je, iako teško ranjeno, preživjelo. Samo je jedan preživio strijeljanje bez ranjavanja.

Prema borbenom izvještaju komande 1. KK VRS od 13. septembra, zločin je izvršilo desetak naoružanih ljudi s još tri pripadnika rezervne milicije iz Jajca. Žrtve su bile dobro poznate zločincima, jer su, uglavnom, bile njihove komšije.

Ubijeni su dječaci, braća Asmer (1977) i Adis Zobić (1983) sa svojom majkom Fikretom (1957). Njihov otac Nurija (1952) je ranjen, ali je preživio. Njegova sestra Fikreta (1956) je ubijena.

Iz porodice Zobić ubijen je još jedan dječak, trinaestogodišnji Adnan (1979) sa svojom nanom Đulom (1924), a iz kuće Bajramovića njegov vršnjak Sabahudin (1979). Ranjena Zejna Bajramović (1930) je preživjela strijeljanje, ali njen muž Mujo (1927) i sin Latif (1959) nisu. Mustafa Bajramović (1946) i njegov sin Irhad (1971) su ubijeni. Od Bajramovića je ubijena još i Ekrema (1939).

Strijeljanje je – iako ranjen u stomak i nogu – preživio i Omer Karahodžić (1928), ali njegov sin Senad (1968) i supruga Zarifa (1928) nisu. Ubijen je i Omerov brat Ibrahim (1933).

Iz porodice Balešić ubijeni su: Faza (1918), Fahra (1928) i Mustafa (1950).

Ubijeno je četvero Mutića: Derviša (1933), Nedžib (1936), Ramiza (1936) i Fatima (1963). Fahrija Mutić (1952) je preživio strijeljanje bez ranjavanja. Šećo Malkoč (1934) je ubijen.

Od pet dječaka, koje su zločinci strijeljali s njihovim roditeljima i rođacima, preživio je samo Mustafa Bajramović, ali je i on ranjen. Nakon odlaska ubica, dječak se izvukao ispod leševa i pronašao preživjelog Omera Karahodžića.

Omera je spasio milicioner Borko Oparnica, koji je prvi došao na mjesto zločina. Oparnica je bio užasnut zatečenim prizorom. Milicioner Dragan Nišić, na putu za Tisovac, sreo je preživjelog Fahriju Mutića. Nuriju Zobića, Zejnu Bajramović i dječaka Mustafu Bajramovića pronašao je načelnik obavještajnog organa bezbjednosti 30. divizije VRS Dragan Ždrnja i prebacio ih u šipovački Dom zdravlja gdje im je ukazana prva pomoć. Zajedno sa Omerom Karahodžićem iz Šipova su prevezeni u banjalučku bolnicu, a iz nje na Manjaču. Na Manjaču je odveden i Fahrija Mutić. Svi su kasnije razmijenjeni.

Ukupno je u Jezeru, Ljoljićima i Čerkazovićima u dva masovna zločina (2. i 3. juna i 10. septembra) ubijeno pedeset i sedam civila. Od tog broja šest su dječaci i jedna djevojčica. Među ubijenima je dvadeset žena, uglavnom starije životne dobi. Preostalih trideset su muškarci. Većinom su bili starosti između 65 i 87 godina.

Ubijeni vojno sposobni muškarci, starosti od 29 do 65 godina, nisu bili učesnici borbenih dejstava. Svi dostupni dokumenti srpske provenijencije navode da su bili civili. Nisu zarobljeni u borbi, nego su kao nenaoružani civili odvedeni od svojih kuća – a mnogi od njih s najbližim članovima svojih porodica – i kukavički ubijeni.

Za ratne zločine nad jezerskim Bošnjacima do sada su kao zločinci osuđeni samo Zoran (Branko) Marić, Mirko (Mile) Pekez, Mirko (Špiro) Pekez i Milorad (Ljupko) Savić. U zločinu su, prema iskazima svjedoka, sudjelovali i Simo Savić, Slobodan Pekez, Ilija Pekez, Milorad (Đuro) Savić i Blagoje Jovetić. Zločin je organizirao milicioner Jovo Jandrić.

Svjedoci navode da je u masakru sudjelovalo jedanaest pripadnika VRS i milicije. Osuđenim ratnim zločincima obnovljeno je suđenje četiri godine nakon prvog postupka. Novim presudama kazne su im znatno smanjene. U decembru 2008. godine Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv Jove Jandrića i Slobodana Pekeza, ali je Srbija, koja im je dala državljanstvo, odbila da ih izruči.

Sredinom ljeta 2022. pred Višim sudom u Beogradu počeo je sudski postupak protiv Jandrića za zločine počinjene 10. septembra 1992. godine. Osim preživjelih žrtava masakra u Tisovcu, kao svjedoci Tužilaštva pred Sudom Bosne i Hercegovine svjedočili su i Borko Oparnica, Dragan Nišić, Dragan Ždrnja i dr. Rajko Todorčević (ljekar iz Šipova koji je zbrinuo ranjene žrtve).

(Preuzeto iz knjige Amira Klike: Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada)