Frantz Fanon je u svom temeljnom filmu The Wretched of the Earth mogao pisati o Gazi kada je rekao: „U svim oružanim borbama postoji ono što bismo mogli nazvati tačkom bez povratka. Gotovo uvijek je obilježena ogromnom i sveobuhvatnom represijom koja zahvata sve sektore kolonijalnog naroda.”

U Izraelu, Gazi i Zapadnoj obali, ta tačka je dosegnuta.

Od Gaze do Crvenog mora, na svim frontovima Zapad je sada demaskiran kao bezakona mašina za ubijanje u strahu od gubitka kontrole. Genocid, glad i rat, branjeni diplomatskim dogovorom na olimpijskom nivou, jedini su odgovor na činjenicu da globalni jug i nacije Bliskog istoka (ako ne i njihovi lideri) više ne žele živjeti pod američkom hegemonijom.

Jean-Paul Sartre, u svom predgovoru Fanonovom djelu, pisao je o zapadnom kolonijalizmu: „Naš makijavelizam ima malo vrijednosti u ovom budnom svijetu koji je naše laži tjerao na zemlju jednu za drugom. Naseljenik može pribjeći samo jednoj stvari: gruboj sili... domorodac ima samo jedan izbor, između ropstva i nadmoći.”

Fanon je bio revolucionarni mislilac i prakticirajući psihijatar kolonijalnog rasizma i njegovog psihičkog utjecaja na kolonizirane i kolonizatora. On i Sartre su pisali o neminovnom porazu Francuske u Alžiru nakon sedam godina brutalnog rata.

Moglo bi se činiti apsurdnim samo četiri mjeseca nakon ovog rata reći da se anglosaksonsko carstvo predvođeno Amerikancima također suočava s porazom. Ratovi u Ukrajini i Gazi razotkrili su granice zapadne moći i njen potpuno dvoličan pristup međunarodnom pravu i zakonima rata. Rusija je optužena za ratne zločine u Ukrajini, dok je izraelska genocidna agresija u Gazi podržan svim potrebnim sredstvima, čak i kada je u pitanju privremena presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu protiv Izraela zbog genocida koji je u toku.

Odluka, nakon te historijske presude, da povuku sredstva za palestinsku agenciju za izbjeglice Unrwa od strane SAD-a, Velike Britanije i desetak njihovih uglavnom europskih saveznika je besraman potez da se Palestinci izgladnjuju i prisile na predaju Hamasa.

Shameless Unrwa defunding

Obustavom finansiranja Unrwa - glavnog tijela za pomoć Palestincima - na osnovu nedokazanih izraelskih navoda, Izrael vjeruje da je osvojio veliku nagradu od svojih zapadnih saveznika, što će pogoršati katastrofalnu situaciju u Gazi.

Sve ovo ima za cilj da izvrši nezamisliv pritisak na Palestince i natjera Hamas da pristane na zamjenu talaca. Za ministre Benjamina Netanyahua, oduzimanje sredstava Unrwa omogućava sljedeću fazu njihovog rata, koji je, kako je pokazala nedavna konferencija o Gazi u Izraelu, postizanje cilja etničkog čišćenja i preseljenja pojasa. Dok na papiru sve ovo ukazuje na to da Izrael i njegovi saveznici imaju ogromnu prednost u odnosu na Hamas i njegove saveznike u regiji, s obzirom na vojnu moć i finansijski terorizam koji je usmjeren protiv njih, pozicija je manje ružičasta za zapadnu osovinu nego što se može činiti.

Kako je nedavno objasnio makroekonomista Philip Pilkington, blokada Husija brodova za Izrael preko Crvenog mora, koju sprovodi od novembra, prva je u historiji koja je nametnuta bez mornarice. Ovo je strategija otpora koja mijenja igru ​​na koju su SAD i njeni saveznici reagirali zračnim napadima na jemenske ciljeve i obaranjem dronova Huti. Umjesto da odstupi, odgovor jemenskog pokreta na ovo bio je prkos i masovna mobilizacija miliona njegovih pristalica na bulevarima Sane i drugih gradova.

To ukazuje na veći problem, koji je također izložen ovosedmičnim napadom dronovima na američku bazu na granici Sirije i Jordana. Glavne snage koje se bore protiv SAD-a i Izraela su visoko motivirani nedržavni akteri, a ne oslabljene diktature koje je osovina zapadne imperije napala u prošlosti. Invazione snage američkog predsjednika Georgea W Busha uspjele su zauzeti Bagdad za nekoliko sedmica 2003. godine, proglasivši misiju obavljenom 1. maja 2003. (ali nisu uspjele osigurati zemlju u godinama poslije invazije). NATO-u je trebalo oko sedam mjeseci da ulovi libijskog Moamera Gadafija, kada su ga pobunjeničke snage ubile u jarku 2011. Nasuprot tome, nedržavni akter Hezbolah se borio protiv Izraela više od mjesec dana 2006. godine.

Pilkington, kreator podcasta Multipolarity, također je napisao da je zapadna podrška Ukrajini u kritičnom trenutku, pa otuda neki od alarmantnijih govora koji dolaze iz zapadnih prijestolnica. „Zapad je trenutno u veoma nesigurnoj poziciji. Ratni napori koji su potrošili ogromnu količinu resursa u Ukrajini vrlo su blizu raspada.”

Ukrajinski ratni umor

Republikanci u SAD dalju podršku Ukrajini vezuju za svoje pozive na strožu graničnu politiku, dok će obećanje EU od 50 milijardi eura Ukrajini vjerovatno nestati u crnoj rupi budžeta Kijeva. “Politička situacija u Sjedinjenim Državama postaje pregrijana i skreće prema potencijalnoj ustavnoj krizi”, napisao je Pilkington. “A sve se to dešava uz izuzetno sporne i destabilizirajuće izbore koji se nadviju nad zemljom ovog novembra.”

Tenzije između konzervativne vlade Rishija Sunaka i Ministarstva obrane Ujedinjenog Kraljevstva također se pojavljuju zbog britanske strategije u vezi s ukrajinskim ratom i širim izazovima, pri čemu je odlazeći načelnik kabineta podigao izglede za povratak regrutacije suočeni s nadolazećim globalnim sukobom. Govor Sir Patricka Sandersa bio je toliko kritičan prema smanjenom vojnom kapacitetu Ujedinjenog Kraljevstva da je Ministarstvo odbrane odbilo da ga objavi medijima. Službenik za štampu potvrdio je za Sky da Sandersov govor “nije i neće” biti dostupan.

Tobias Ellwood, bivši ministar odbrane Ujedinjenog Kraljevstva i ratni jastreb, rekao je za Sky da "trenutno postoji osjećaj u svijetu iz 1939. godine". Odražavajući uobičajeno zapadnjačko viđenje onoga što se dešava kroz staklo koje se gubi, rekao je: "Ove autoritarne države se ponovo naoružavaju. Postoji nesklonost prema riziku da Zapad želi da se nosi s tim, a naše globalne institucije, kao što su Sjedinjene Države Nacije, nisu u stanju da pozovu te zalutale nacije na odgovornost.”

Dok Ellwood vidi Zapad kao nesklon riziku, ostatak svijeta vidi SAD i njihove saveznike kako divljaju, prkose ICJ-u, gladuju opkoljene civile u Gazi i bombarduju jednu od najsiromašnijih zemalja na Zemlji. SAD i Britanija vode rat u Crvenom moru napadima na Jemen kao odgovor na njegovu pomorsku blokadu izraelskih brodova. Nakon napada, Husi su izjavili da će ciljati brodove u Velikoj Britaniji i SAD-u. Bez obzira koliko često britanski i američki političari poriču da Husi to rade za Palestince u Gazi, tako to vidi ostatak svijeta. A zahvaljujući društvenim mrežama, izjave Jemenaca ne mogu se blokirati.

Rizici od eskalacije

Svaki dan donosi nove rizike eskalacije. Američki senatori sada guraju predsjednika Joea Bidena da napadne Iran, nakon pogibije tri američka vojnika u bazi na granici Sirije u napadu dronom koji je preuzela iračka milicija. Podržavajući Ukrajinu, a potencijalno čak i pridruživanje ratu, Zapad planira Treći svjetski rat. Rusija se bori na vlastitoj granici, a Putin može prikazati rat kao egzistencijalnu borbu protiv svog vječnog neprijatelja, Zapada, u kojoj Rusi sada izgleda pobjeđuju. Svaka od ovih eskalacija ukazuje na sveobuhvatni požar koji se proteže od Crvenog mora od Libana do Baltika. Možda to nije ono što ni Biden ni Sunak žele u izbornoj godini, s biračima umornim od rata i većinom za prekid vatre u Gazi. Ali sve njihove akcije nas guraju u ovom pravcu.

Zapadne sile uključene su u sukobe hiljadama milja od kuće, kao što su bile u Fanonovo vrijeme u Alžiru, Kongu i Indokini. Danas se zapadna politička klasa ujedinila iza Ukrajine i Izraela, ali milionima ljudi više nije jasno da su ratovi vrijedni borbe.

Kao što je glasnogovornik Jemena, Mohammed al-Bukhaiti, rekao: „Rat je danas između Jemena koji se bori da zaustavi zločine genocida i američke i britanske koalicije koje podržavaju njegove počinioce. Svaka stranka ili pojedinac na ovom svijetu ima dva izbora… s kim stojite dok gledate ove zločine?”

Fanon, koji je pisao prije 63 godine, slaže se: „Kolonijalni svijet je manihejski svijet... s vremena na vrijeme ovaj maniheizam ide do svog logičnog kraja i dehumanizira domorodca, ili da kažem otvoreno, pretvara ga u životinju. Urođenike se proglašava neosjetljivim na etiku; on predstavlja ne samo odsustvo vrijednosti, već i negaciju vrednosti... on je neprijatelj vrednosti i u tom smislu je apsolutno zlo. Domorodac sve to zna i smije se u sebi svaki put kada u riječima drugog uoči aluziju na životinjski svijet. Jer zna da nije životinja, i upravo u trenutku kada shvati svoju ljudskost počinje da oštri oružje kojim će osigurati pobjedu.”