Fokus globalnog interesa protekla tri mjeseca, kao i danas, sve je vrijeme bio koncentriran na Gazu, gdje Izrael nastavlja činiti zločin genocida protiv Palestinaca pred očima svjetske javnosti i uz podršku zapadnih sila predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama. Zbog izraelskih bombardiranja i destrukcije Gaze, gdje je već ubijeno više od 23.000 civila, oko 60.000 ih je ranjeno ili osakaćeno, a 70 posto žrtava su djeca, Južnoafrička Republika službeno je pokrenula tužbu protiv Izraela za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.

Riječ je o prvom slučaju da se Izrael suočava s međunarodnim pravom zbog zločina koje je počinio i koje nastavlja činiti i danas, nad Palestincima čiju je zemlju okupirao i nad kojim vrši represiju. Radi se o važnom događaju kojim se Izraelu daje do znanja da njegovi zločini neće proći bez osude i konkretnih poteza institucija Ujedinjenih nacija.

Naučnici se razilaze oko potencijalnog uspjeha spomenute tužbe. Francis Boyle, američki ekspert za međunarodno pravo, optimističan je i vjeruje da bi, ako se utvrdi da su izraelski zločini čin genocida – što on vjeruje da jesu, kao što su bili zločini koje su bivša Jugoslavija, JNA i srpski pobunjenici počinili u vrijeme rata u Bosni i Hercegovini, sud mogao narediti Izraelu da odmah prekine s napadima na Gazu. Bila bi to prva preventivna mjera sprečavanja genocida. To bi, prema Boyleu, trebalo potaknuti izraelske saveznike, de facto saučesnike u genocidu, da se distanciraju od Izraela. Naravno, Boyle je isuviše optimističan jer vjeruje da će Izrael biti sankcioniran.

Američki akademik i ekspert za historiju genocida Norman Finkelstein, koji je također američki Jevrej, poznat kao jedan od najotvorenijih i najenergičnijih kritičara izraelskog cionističkog režima i američke podrške tom režimu, mnogo je skeptičniji u pogledu ishoda pomenute tužbe protiv Izraela. Ovaj američki jevrejski ekspert vjeruje da je Haški sud po svojoj strukturi članstva sudija, odnosno država koje su zastupljene u Sudu, ne može posmatrati isključivo kao pravni mehanizam gdje važe samo legalistički argumenti i dokazi. Finkelstein vjeruje da će politika imati veliki utjecaj na odluku Haškog suda, s napomenom da ne treba očekivati veliku podršku od zemalja poput Rusije i Kine, zbog činjenice da ove dvije zemlje imaju problem s činjenjem zločina prema drugim državama ili vlastitom stanovništvu manjinske etničke pripadnosti. On također napominje da će Njemačka imati važnu ulogu i da će svim sredstvima nastojati da spriječi sankcioniranje Izraela.

Znatan broj država podržao je tužbu Južne Afrike protiv Izraela. Proces u Hagu započeo je i njegov se ishod očekuje i priželjkuje s velikom pažnjom. Za to vrijeme Izrael nastavlja destrukciju Gaze i ubijanje nevinih Palestinaca, njihov progon i etničko čišćenje. Uz napade na Gazu, ekstremističke vjerske političke skupine izraelskih ilegalnih naseljenika na teritoriji okupirane Zapadne obale, a koji čine koalicionu vladu Izraela, najradikalniju i najekstremniju do danas, iskoristile su priliku da, dok Gaza gori, ohrabreni raspoloženjem građana Izraela koji žude za osvetom za napad Hamasa poznat kao „Poplava El-Aqsa“, pokrenu žestoku i sistematsku kampanju dehumanizacije, zastrašivanja, ubijanja, protjerivanja i drugih zločina nad Palestincima Zapadne obale i Istočnog Jerusalema.  

U tom zločinačkom poduhvatu pomoglo im je nekoliko faktora. Eskalacija nasilja nakon 7. oktobra 2023. godine povećala je politički pritisak na premijera Benjamina Netanyahua. To se, prema nekim analitičarima, najviše moglo primijetiti u dodjeli 250 miliona dolara nacionalnog budžeta namijenjenog za ratne troškove u decembru 2023. godine na raspolaganje ministru finansija Bezalelu Smotrichu za proširenje projekata ilegalnih nastambi u okupiranoj Zapadnoj obali. Evropska unija u to je vrijeme kritizirala revidiranje budžeta Izraela, s pravom tvrdeći da širenje ilegalnih izraelskih naselja i prisilnog raseljavanja Palestinaca potkopava sigurnost u okupiranoj Zapadnoj obali. Tel Aviv je pojačao pritisak na Palestince okupirane Zapadne obale, uključujući i oduzimanje prava palestinskim radnicima na zapošljavanje i odbijanje ministra finansija da izvrši prijenos palestinskih sredstava koje je Palestinska uprava (PA) odobrila za plate radnicima iz Gaze.

Na vojnoj razini izraelske okupacione snage su na Zapadnoj obali nakon 7. oktobra 2023. godine ubile više stotina, a uhapsile više od 6.000 Palestinaca. Neprestano nasilje, prisilno raseljavanje civila koje provode naoružani naseljenici, izraelski režim dodatno je olakšao i potaknuo podjelom oružja jevrejskim doseljenicima, a koje je u nadležnosti ekstremističkog izraelskog ministra za nacionalnu sigurnosti Itamara Ben Gvira, jevrejskog ekstremiste koji je vješto eksploatirao i iskoristio nabujale strasti i osvetničko raspoloženje Izraelaca, kako bi uzurpirao i pomjerio 25 palestinskih beduinskih zajednica, uključujući više od 260 palestinskih porodica u istočnim podnožjima u blizini grada Ramallah i u dolini rijeke Jordan. Pod pritiskom spomenutih ekstremističkih saveznika premijera Izraela, Netanyahu je zaustavio rušenje ilegalnih jevrejskih naselja izgrađenih na Zapadnoj obali. Početkom januara 2024. godine izraelski ministri Bezalel Smotrich i Ben Gvir javno su pozvali na raseljavanje Palestinaca Gaze kako bi se izvršio tzv. povratak cionističkih doseljenika u Gazu, koje je 2005. unilateralno povukao Ariel Šaron.

BLINKENOVA MISIJA U RAMALLAHU

Nedavna posjeta američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena i njegov susret s predsjednikom Palestinske uprave Mahmoudom Abbasom, navode analitičari, uopće se nije ticala postkonfliktnih rješenja za Gazu kada i ako se rat uskoro završi, koliko je bila koncentrirana na razmatranje mjera u cilju suzbijanja širenja sukoba iz Gaze na Zapadnu obalu. Ovaj okupirani dio Palestine, posmatrači navode, pravo je bure baruta koje bi mogao svaki čas eksplodirati, posebno zbog nedavne eskalacije sukoba Izraela i Hezbollaha na jugu Libana. Glavni zadatak Blinkenove posjete bio je pritisak na Abbasa i njegovu upravu kako bi se spriječio i osujetio bunt Palestinaca (nova intifada), što bi, prema procjeni američkih zvaničnika, moglo dovesti do otvaranja trećeg ratnog fronta protiv Tel Aviva, uz onaj u Gazi i drugi na sjeveru, u kojem učestvuje Hezbollah.

Izraelski okupacioni režim poslao je upozorenje sigurnosnim snagama Izraela, koje provode okupaciju Zapadne obale, da eskalacija napetosti mora biti sasječena u korijenu kako se ne bi razvila treća intifada. Nju, ako se rasplamsa, izraelska vojska teško može obuzdati u trenutku kad su joj vojne snage zauzete napadima na Gazu i sukobom na jugu Libana. Ne treba pritom zaboraviti ni utjecaj blokade morskih puteva prema Izraelu u Crvenom moru koju provode pripadnici jemenske skupine Ansarullah, u zapadnim medijima poznatu kao Husi. Riječ je o snažnijoj vojnoj formaciji koja de facto predstavlja vladu Jemena budući da kontrolira glavni grad Sanu i koja se već više od osam godina uporno suprotstavlja agresiji velikih i bogatih arapskih susjeda, potpomognutih vojno, logistički, obavještajno i diplomatski iz Washingtona, Londona i drugih zapadnih centara.

Washingtonu, navodno, nije u interesu da dopusti da dođe do vojne eskalacije sukoba na Zapadnoj obali, jer bi to moglo imati negativan utjecaj na realizaciju prijedloga koji se tiču uređenja političkih prilika u Gazi, njenoj rekonstrukciji i ulozi koju bi, prema američkim planovima, trebala igrati Palestinska uprava onog momenta kada sukob stane, ako se dogovori trajni prekid vatre.

Činjenica je da je u ovom momentu Palestinska uprava prilično nepopularna među Palestincima Zapadne obale. Amerikanci planiraju angažirati svoje povjerljive ljude u Palestinskoj upravi u cilju implementacije šireg programa izgradnje američkog projekta u Zapadnoj Aziji koji uključuje zemlje Abrahamskog sporazuma kao potencijalne finansijere, kao preliminarni korak ka oživljavanju i nastavku pregovora između Izraela i Palestinaca o mogućnosti uspostave mira po rješenju dviju država. Navodno, na tome također izričito insistira i Rijad, kao uvjetu za normalizaciju odnosa s Izraelom.

Rijad ima svoj rezon i određenu motivaciju, baziranu na unutarnjim i vanjskim interesima ove velike i bogate arapske kraljevine, i čvrsto je privržen stavu da mora postojati rješenje koje će garantirati osnivanje palestinske države. Bez toga, Rijad ne želi ni da čuje o normalizaciji odnosa s Tel Avivom. Ranije to nije bio slučaj, ali je, nakon brutalnog genocida, za vlasti u Rijadu to postao uvjet svih uvjeta za bilo kakvu vrstu razgovora o normalizaciji odnosa s Izraelom. Toga je svjestan i Bidenov tim. S druge strane, Bijeloj kući neophodan je kakav-takav opipljiv diplomatski uspjeh i proboj u zapadnoj Aziji kako bi osigurala novu pobjedu na predstojećim američkim predsjedničkim izborima..

Nedavne ankete ukazuju da je 57 posto Amerikanaca izrazilo nezadovoljstvo načinom na koji Bidenova administracija upravlja politikom prema Bliskom istoku, a to bi dodatno mogla pogoršati i vojna agresija na Jemen i okršaji u okviru kampanje koju je Pentagon nazvao Čuvar prosperiteta u Crvenom moru, u sukobu Washingtona i Londona s jemenskim Ansarullahom, kojim se pridružila nekolicina dugih zemalja, među kojim su Bahrein i Australija. Izbor imena kampanje očigledno je dvosmislen i mogao bi se odnositi na podršku očuvanja američke i izraelske dominacije regijom, jer u očima vlastodržaca ovih dviju država prosperitet se ne može očuvati bez američke hegemonije, s čim se ne slažu mnogi drugi regionalni akteri, posebno Osovina otpora, koja prosperitet i mir regije vidi isključivo u prestanku američke hegemonije Bliskim istokom i izraelske okupacije te u formiranju nove sigurnosne arhitekture koja će biti utemeljena na regionalnom dijalogu, a ne vanjskoj dominaciji. O tome je često govorio bivši iranski šef diplomatije Muhamed Javad Zarif, kazavši kako je Iran kod kuće u regiji, da je Perzijski zaljev nazvan po državi koja njime dominira te da to nije Meksički zaljev kojem dominiraju Sjedinjene Američke Države i Meksiko.

SVE STRELICE LETE PREMA HAMASU

Iščitavanje američke politike u regiji i njenog odnosa prema Izraelu nije uvijek jednostavan zadatak. Nekad stvari izgledaju konfuzne i nelogične. Izrael želi demobilizirati dio rezervista kako bi se posvetio lakšem cilju, drugoj fazi agresije u Gazi, dok se istovremeno priprema za potencijalnu eskalaciju sukoba na sjevernom frontu, s Hezbollahom u Libanu.

Postoji veliki broj nepoznanica u ratnoj koordinaciji između izraelske vojske i Pentagona. Washington insistira na davanju prioriteta izraelskim i američkim strateškim ciljevima u regiji spram kratkoročnih, parcijalnih i ličnih ciljeva ekstremne desnice u Izraelu. Ono u čemu se slažu Washington i Tel Aviv jeste to da se eskalacija ratnih sukoba na Zapadnoj obali mora izbjeći po svaku cijenu kako stvari ne bi izmakle kontroli. Stoga je Blinken za vrijeme svoje posjete najviše na tome insistirao, kako za vrijeme susreta s Abbasom, tako i za vrijeme posjete Rijadu sa saudijskim vladarima. Blinken je praktički imao zadatak da spasi, ojača i osnaži poziciju Mahmouda Abbasa i njegove uprave kao potencijalnog partnera Izraelu i kao održivu alternativu Hamasu u Gazi. Naravno, taj Blinkenov diplomatski salto mortale nema nikakve veze s demokratijom ili pak sa sentimentom Palestinaca koji više ne vjeruju Palestinskoj upravi smatrajući je ne samo neefikasnom i korumpiranom već također nelegitimnom i kolaboracionističkom.

Od 7. oktobra 2023. godine do danas Palestinska uprava nastojala je pridobiti političku podršku približavajući se stavovima Jordana i Egipta, budući da su obje zemlje insistirale od Izraela da bi svako dodatno etničko čišćenje Palestinaca iz Gaze i Zapadne obale za njih bilo neprihvatljivo i neka vrsta crvene linije koju neće odobriti. Čini se da na tome insistira i Washington, barem retorički, iako djela Washingtona govore drukčije, jer postoje naznake da je iza zatvorenih vrata traženo od Egipta da prihvati prognanike iz Gaze.

Ova konvergencija stavova Ramallaha, Amana i Kaira dovela je do intenzivnije koordinacije triju aktera oko interesa Palestine, ali pod kontrolom Abbasove uprave, a nikako Hamasa ili drugih grupa koje pružaju otpor Izraelu. Sve njih, kao i Washington, danas ujedinjuje zajednički animozitet prema Hamasu.

Svima je njima u interesu da dođe do poraza Hamasa u Gazi, kako bi, uz vjetar u leđa koji im daje Washington, pokušali u potpunosti eliminirati i onesposobiti svaki oblik palestinskog otpora, dok istovremeno retorički pokušavaju ublažiti sukob na drugim frontovima, povinujući se diktatu Tel Aviva i Washingtona, pri čemu znajući da Izrael ne daje ni suhu šljivu američkim apelima da obustavi genocid u Gazi.

Washington nije uspio ishodovati povoljno rješenje palestinskog pitanja ni za više od tri decenije, od potpisivanja mira u Oslu. Stoga, narodi regije ne vjeruju da će to Amerikanci biti kadri ili voljni učiniti i ovoga puta. Bogate arapske monarhije naprosto više nisu zainteresirane podnijeti finansijski teret koji od njih očekuje Washington. Drugim riječima, Amerikanci su maheri za pružanje solucija koje naliče zavijanju rana, ali nisu sposobni ponuditi trajna rješenja koja neće biti po aršinima Izraela.