Snaga i moć svih su osnova mira i stabilnosti.
Izjava fra Ive Markovića je zasnovana na logici da se uzrok povećanja kriminaliteta u društvu nalazi u kadrovskom, stručnom i materijalno-tehničkom opremanju policije koje iritira osobe sklone kriminalu i kršenju javnog reda i mira.
Dakle, radi se o prozirnoj, naivnoj i u konačnici svjesnoj zamjeni teza.
Srpski i hrvatski nacionalizam mogu se osjetiti ugroženim samo zato što političkim subjektiviranjem Bošnjaka nikada više neće biti u mogućnosti ostvarivati svoje stoljetne planove o osvajanju i prisvajanju teritorije Bosne i uništenju Bošnjaka kao naroda.
Hrvatski i srpski nacionalizam su bili aktivni i prisutni i prije SDA, oni su konstanta za ove prostore. SDA nije proizvela srpski i hrvatski nacionalizam, on je produkt duhovne i svjetovne inteligenicije ta dva naroda. Postojanje SDA za bošnjački narod ravno je ulozi stražara koji čuva i brine za njegovu sigurnost. Srpski i hrvatski nacionalizam se mogu osjećati ugroženim i nesigurnim samo u mjeri u kojoj postaju svjesni da više nikada neće moći provoditi svoj krvavi pir u Bosni i nad Bošnjacima kao narodom.
Bošnjačko subjektiviranje predstavlja najbolji lijek za srpski i hrvatski nacionalizam koji se mora pomiriti s činjenicom da Bosna nije i nikada neće biti samo srpska ili hrvatska, odnosno da nikada neće biti podijeljenja na srpsku i hrvatsku. Bosna podjednako pripada i Bošnjacima, kao i Srbima i Hrvatima, ali i drugim narodima i građanima koji u Bosni žive.
Kada bi iznesena tvrdnja bila tačna, a nije, onda bi se, kroz historiju, u Bosni nužno pojavio i bošnjački nacionalizam, i to ostrašćeniji i mračniji od prethodno dva spomenuta. Bosna i Bošnjaci su uvijek bili u opasnosti od srpskog i hrvatskog nacionalizma koji je za njih još uvijek predstavlja egzistencijalnu prijetnju. Ali, to ipak nije bio razlog za pojavu i nastanak bošnjačkog nacionalizma. To je i najbolja potvrda da je izjava fra Ive Markovića zamjena teza.
Za utvrđivanje stvarnih razloga nastanka srpskog i hrvatskog nacionalizma treba pogledati u vjerske i svjetovne knjige, vjerske i svjetovne institucije koje se skrbe za narod, istražiti ulogu crkve i akademija nauka i umjetnosti, odgojnih i obrazovnih institicija. Na osnovu takve analize lahko se može zaključiti da je politika na površini procesa koji se tamo odvijaju, odnosno da su upravo ti procesi u srži same politike srpskog i hrvatskog nacionalizma. Zato, umjesto u SDA, neka fra Ivo Marković korijene srpskog i hrvatskog nacionalizma potraži u pomenutim institucijama i njihovim strukturama.
Suprotno izjavi fra Ive Markovića, politički neosviješten, neorganizovan i nemoćan bošnjački narod je upravo u funkciji jačanja srpskog i hrvatskog nacionalizma. Slab, politički neosviješten, neorganizovan i nemoćan bošnjacki narod predstavlja izazov za srpski i hrvatski nacionalizam koji nikada ne miruje, nego samo čeka povoljan trenutak da se ostvari. Srpski i hrvatski nacionalizam mogu imati osjećaj ugroženosti samo ako shvate da jačanjem bošnjačkog naroda, kao političkog faktora, više neće biti u mogućnosti prisvojiti prostor države Bosne samo za sebe, što i jeste u osnovi njihovog ekspanzionizma i hegemonizma.
Bošnjački narod nije postao radikalan uprkos činjenici da su i srpski i hrvatski nacionalizam konstanta na ovim prostorima i da su uvijek bili na štetu opstanka Bosne i Bošnjaka. Međutim, Bošnjake to nije učinilo radikalnim, jer ih je zla nacionalizma sačuvala vjera islam i univerzalne civilizacijske vrijednosti koje su usvojili i prakticirali u svom životu i na temelju kojih su bili odgajani od malih nogu.
Štaviše, to ih je učinilo naivnim i neopreznim, pa tako i danas, čak i poslije izvršene opetovane agresije i zločina genocida, Bošnjaci kao narod prednjače u promoviranju ideje suživota sa Srbima, Hrvatima i drugim narodima u Bosni.
Život u toleranciji i međusobnom uvažavanju svih građana, bez obzira kojem narodu pripadali i uz priznavanje i prihvatanje drugog i drugačijeg, predstavlja ključ opstanka Bosne.
Dugoročno posmatrano to je najbolji lijek za srpski i hrvatski nacionalizam.
