Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika ili SSSR bio je posljednje veliko carstvo koje se raspalo. Bio je Božić 1991. godine kada se generalni sekretar CK KP i predsjednik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov obraća se svim građanima kako bi priopćio svoju odluku da podnese ostavku.

Reforme koje je pokrenuo tokom svog mandata nisu bile dovoljne da riješe brojne probleme koji su vukli Sovjetski Savez od trenutka njegovog nastanka, prije 74 godine. Za razliku od onoga što je Deng Xiaping učinio u Kini, Gorbačov ne samo da je uveo ekonomsko otvaranje (perestrojku), već je dopustio i stidljivo političko otvaranje (glásnost) koje se izrodilo u razne pseudorevolucionarne procese u 14 nacija koje su činile Uniju.

Državni udar najvećoj zemlji na planetu izvršila je grupa najčvršćeg krila Komunističke partije, koja je nekoliko mjeseci ranije pokušala izvesti državni udar protiv Gorbačova. Točnije, 19. i 21. avgusta te iste godine. Iako je bio neuspješan, taj je puč otkrio nesuglasice i slabost unutar komunističkog carstva. Iskoristivši ovu situaciju, različite nacije koje su činile Uniju odvajale su se od zajedničkog projekta.

Dan nakon Gorbačovljeve ostavke, 26. decembra 1991. godine, Vrhovni sovjet je priznao izumiranje Sovjetskog Saveza, srp i čekić su definitivno izbačeni iz Kremlja, a odlučeno je da će Rusija preuzeti obaveze i međunarodno predstavljanje nestale države.

Ta je vijest imala snažan odjek u cijelom svijetu, jer je označila konačni kraj Hladnog rata, kraj podjele planete na dva politički, ekonomski i kulturno nepomirljiva tabora. Međutim, dok se sve to događalo na površini Zemlje, stvari su se u svemiru doživljavale na bitno drugačiji način.

Astronaut Sergej Krikalev čekao je vijesti sa svemirske stanice MIR, ali jedini odgovor koji je dobio od svojih sunarodnjaka (uključujući svoju suprugu Elenu Terekhinu) bio je: "Sve je u redu". Posljednje što su željeli je da vijest o političkom požaru koji se događa u njihovoj zemlji izazove nelagodu kod kosmonauta i njegovog partnera Aleksandra Volkova. Međutim, čak i ako ih nije bio svjestan, ova je vijest uveliko uticala na to kako se njegova misija razvijala.

Krikalev je saznao kako Gorbačov gubi kontrolu nad svojom zemljom zahvaljujući radio komunikaciji sa zapadnim radioamaterima. "Za nas je to bilo nešto neočekivano, nismo razumjeli što se događa", prisjećao se Krikalev u BBC-jevom dokumentarcu pod nazivom "Posljednji sovjetski građanin" snimljenom 1993. godine "S malo informacija koje su nam dali, pokušali smo imati potpunu sliku", rekao je.

Putovanje Sergeja Krikaleva započelo je 18. maja 1991. lansiranjem svemirske letjelice Sojuz s kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu. U početku, njegova misija nije trebala bit previše komplikovana i bila je ograničena na ukupno pet mjeseci. Ali raspad Sovjetskog Saveza prilično je otežao stvari za astronauta.

Baza iz koje je krenuo i gdje je morao sletjeti, sada je pripadala suverenoj i nezavisnoj zemlji koja nije imala dobre odnose s ruskom vladom. A ruska vlada je bila previše zauzeta drugim stvarima da bi se brinula o čovjeku koji kruži 400 kilometara od Zemljine površine.

Stigla su tri nova kosmonauta, ali niko nije imao potrebnu obuku da ga zamijeni na mjestu zapovjednika stanice MIR, pa je bio suočen s ključnom dilemom: treba li ostati u svemiru na dužnosti Ili bi se trebao vratiti na kopno i dopustiti nekom drugom da zauzme njegovo mjesto, što bi moglo ugroziti misiju?

Na prvi pogled može izgledati kao jednostavna odluka, ali predugo produžavanje boravka u svemiru moglo bi imati nepredviđene posljedice na vaše zdravlje, jer bi to stavilo veliki pritisak na vaše tijelo i um.

Prema američkoj svemirskoj agenciji (NASA), predug boravak u svemiru može uzrokovati rak ili neku vrstu degenerativne bolesti zbog dugog izlaganja zračenju i degradaciju imunološkog sistema, kao i gubitak mišićne mase i degeneraciju kostiju zbog nedostatka gravitacije. A ni psihički to nije lako, jer se mogu pokrenuti mnogi psihički problemi, poput promjene ponašanja ili gubitka raspoloženja (osobito kada saznate da se vaša domovina raspala).

“Hoću li biti dovoljno jak, hoću li se moći prilagoditi na duži boravak Sumnjao sam”, prisjeća se kosmonaut. Napokon je Krikalev donio svoju odluku i odlučio ostati čuvati stanicu MIR i stalno kružio oko Zemlje.

Konačno, kazahstanske vlasti su dopustile da se baza Baikonour iskoristi za povratak astronauta sa stanice MIR, a poslana je zamjena za Krikaleva. Tako su se 25. marta 1992. Krikalev i Volkov mogli sigurno vratiti na Zemlju, u drugu zemlju, onu koja je promijenila ime, zastavu i institucije. Povratno putovanje, koje je finansirala Njemačka, odvelo ga je u drugi svijet, u onaj u kojem se njegov rodni grad, Lenjingrad, sada zove Sankt Peterburg, a njegova plaća kao inžinjera letenja na svemirskoj stanici nije bila dovoljna ni da kupi kilogram mesa.