Radna grupa od četiri vrsna norveška novinara 2016. godine radila je na identificiranju ljudi i miljea s najvećim utjecajem na vjerskom polju. U oktobru 2016. godine njihov rad priveden je kraju i prezentiran javnosti. Radna grupa prezentirala je 100 ljudi s najvećim utjecajem i s ovim su odnosi između njih postali poznati javnosti. U produžetku se nalazi analiza angažmana glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj Senaida ef. Kobilice u kojoj se jasno ocrtava do koje mjere pozitivno ocjenjuju njegovu uloga u norveškom društvu i u očuvanju jedinstva Islamske zajednice i Bošnjaka. Smatramo da je ovo ponajbolji način uvodnog predstavljanja osobnosti i djelovanja Senaida ef. Kobilice.
IKONSKI DIPLOMATA. Senaid Kobilica graditelj je mostova koji govori jezikom muslimana i društva. Malo je onih koji pamte njegovo ime, ali je mnogo onih koji znaju ko je Senaid Kobilica. U muslimanskom miljeu on ima težinu kao glavni imam najveće muslimanske zajednice. Većina Norvežana pamti ikonsku sliku Kobilice i sveštenice Anne Marit Tronvik kada su stajali zajedno na dženazi 18-godišnje Bano Rashid, ubijene na ostrvu Utoja. Mnogi se sjećaju imama koji je stajao rame uz rame s ministrom vanjskih poslova Norveške Jonasom G. Støreom za vrijeme tretiranja krize s karikaturama i imama koji je bio gost i saputnik voditelja Hansa Olava Brennera na državnoj televiziji NRK u programu Brenner – Priče iz moje zemlje, hodočasni put od Mossa do Trondheima, tj. Nidaros crkve. Kobilica je dugo angažiran i uspio je s vremenom izgraditi široku mrežu.
ODGOVORAN ZA DIJALOG. Dijalog je uvijek bio njegov projekt. Sve do dramatične sjednice Islamskog savjeta u junu ove godine (2016) Kobilica je bio odgovoran za dijalog unutar Savjeta. On je dugo predstavljao Islamski savjet u krovnoj organizaciji za sve vjerske zajednice u Norveškoj (STL). To je posao s posebnom težinom kod političara i vlasti, koji koriste dijalog kao počasnu riječ. Kao i Basim Ghozlan u džamiji Rabita, Kobilica je također bio na udaru kritičara zbog nekih konzervativnih stavova. U 2008. godini je izjavio u Aftenpostenu da je skeptičan prema priči da postoje homoseksualci među muslimanima i da se sigurno homoseksualci među muslimanima mogu prebrojati na prste jedne ruke. Kobilica je također rekao da će, ako ga homoseksualci pitaju, reći da su seksualni odnosi nešto što treba da se samo odvija između muškarca i žene.
NEPOKOLEBLJIV. Ali, kao što je slučaj s Ghozlanom, glavni imam je s vremenom uspio da istraje i prevaziđe kontroverze. Inače se ne javlja često na telefon, ali kada odluči da dadne izjavu, onda biva jasan i odlučan glas koji se usudi da izazove i muslimansku zajednicu. Između ostalog, on je pozvao na suočavanje s ekstremističkim snagama unutar muslimanske zajednice, odlučno se ogradio i osudio ISIL i sve one koji pozdravljaju i podržavaju skidanje glava i ubijanja nevinih ljudi. Također se suprotstavio muslimanskim pojedincima na Grønlandu koji se ponašaju kao moralna policija. (Grønland je četvrt u Oslu u kojoj živi veliki broj muslimana i stranaca.) Kobilici također ide u prilog izgled. Bijel, obrijan i korištenje odjela s košuljom i kravatom prilikom vjerskih ceremonija umnogome mu olakšava izaći u javnost. To smanjuje predrasude i olakšava pri gradnji mostova. Bosanci su poznati kao tolerantna grupa, navikli su da žive s drugim religijama i kulturama rame uz rame – između zapadne kulture i istočne religije. Kao ilustracija toga jeste da Kobilica smatra da Bosanci nikada ne bi u vezu s islamom doveli prisilne brakove i obrezivanje žena.
ČUVA JEDINSTVO. Unutar muslimanske zajednice mnogi ga rado slušaju, a izvan dobiva pohvale za držanje bosanskog miljea na okupu. Sa svojih 12 ili 13 hiljada članova na nivou Norveške, Bosanci su brojčano velika grupa, a Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj s više od 9.000 članova je najveća zajednica u Norveškoj. Njegova mreža kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom planu je ogromna. Mnogi dolaze i pitaju ga za savjet kako o dijalogu, tako o tumačenju islama.
VRIJEME PROCVATA ISLAMSKOG SAVJETA. Kobilica je u nekoliko mandata zauzimao lidersku poziciju u Islamskom savjetu (krovna organizacija za sve muslimane u Norveškoj). Period kada je vodio Savjet zajedno s generalnim sekretarom Šuajbom Sultanom smatra se vremenom procvata Islamskog savjeta Norveške. Mnogi također smatraju da Izvršni odbor Islamskog savjeta u kojem je Kobilica sjedio do juna 2016. godine nije bio odavno jači i uspješniji; s predsjednikom Ghulamom Abbasom, potpredsjednikom Basimom Ghozlanom i Kobilicom kao izuzetno iskoordiniranim triom. Trenutno je Kobilica bez liderske pozicije izvan svoje džamije, ali je ostao glas koji se sluša. To ima veze s činjenicom da postoji vrlo mali broj imama koji su voljni govoriti u javnosti, kao i s njegovim diplomatskim sposobnostima. Na Kobilicu se gleda kao na nekoga ko nije ćoškast u pogledima kao što je to slučaj s drugim muslimanskim debatantima u društvu, npr. Basim Ghozlan. (Izvor: www. maktkartet.no)
STAV: Kada je osnovan prvi džemat u Norveškoj i kako se kroz godine razvijala Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj?
KOBILICA: Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj (IZBUN) osnovana je 1994. godine u Oslu. Prvi glavni imam bio je Zekerijah ef. Jašarević. Krajem marta 1999. godine postavljen sam na mjesto glavnog imama. Do 1999. godine redovne vjerske aktivnosti odvijale su se u 4-5 gradova u Norveškoj jer je težište još uvijek bilo na pomaganju BiH. Izuzetno je veliku ulogu odigrala IZBUN u pomaganju našem narodu u BiH, posebno za vrijeme agresije i 3-4 godine nakon toga, da bi početkom 1999. godine IZBUN izašla iz ovih nekoliko centara prema cijeloj Norveškoj i na taj se način okrenula više svojoj stvarnoj svrsi i misiji. Tada je preko 40 punktova-gradova bilo obuhvaćeno vjerskim aktivnostima, posebno vjerskom poukom. Danas se broj kreće oko 30 punktova. Zadnjih godina vjerskom poukom obuhvaćeno je oko 500 polaznika. Mnogi izrastaju i pridružuju se omladini i omladinskim aktivnostima.
Radi lakše orijentacije, Norveška je trenutno podijeljena u 14 neklasičnih džemata. Imami su često zaduženi za dva-tri džemata jer se radi o potpuno drugačijem pristupu rada s našim vrlo raštrkanim svijetom. Tako da imamo mobilne imame koji putuju autom, vozom, brodom i avionom na punktove vjerske pouke. Zbog prelaska Bošnjaka sa sjevera na jug, s vremenom je pet džemata pripojeno najbližim džematima. Svi džemati bivaju redovno posjećivani od strane imama; heftično, polumjesečno, mjesečno ili u dva-tri mjeseca jednom, zavisno od daljine. Islamska zajednica ima 9.450 člana. Inače, u Norveškoj trenutno ima preko 13.000 Bošnjaka. Bošnjaka iz Sandžaka i s Kosova ima malo. Međutim, svi su u IZBUN.
Prema našoj evidenciji, Bošnjaci su smješteni u preko 250 komuna, što je poseban izazov za Islamsku zajednicu u stalnim nastojanjima da održi naš narod na okupu. Što se tiče starosne dobi, veliki je broj starijih osoba, ali također imamo dosta mladih i djece. Bošnjaci u Norveškoj uglavnom su iz Hercegovine (Mostar, Ljubuški, Stolac, Trebinje i Duvno) i Krajine (Banja Luka, Prnjavor, Kotor-Varoš, Bosanska Gradiška, Prijedor, Kozarac, Sanski Most, Ključ i Velika Kladuša). Skoro su svi došli u Norvešku za vrijeme agresije na BiH. Veliki je broj logoraša iz Hercegovine, a posebno iz Kozarca. Mladi se uveliko školuju i uglavnom su među najboljim na univerzitetima. Međutim, zahvaljujući aktivnostima, otvorenosti i transparentnosti rada Islamske zajednice, kao i njene pozitivne uloge u društvu kroz angažman nas imama, bilo to u krovnim organizacijama ili drugim platformama Norveške, veliki je broj učlanjenih u IZBUN.
IZBUN je jedina centralizirana zajednica Bošnjaka u dijaspori. Tako je postavljena u samom početku. Svi prihodi od države, općina i članarine idu na jedan račun, a s toga računa svi zaposleni u Islamskoj zajednici, uključujući imame i administrativne radnike, primaju plaću. Svi članovi bilo gdje da žive u Norveškoj na početku svake godine iz centrale u Oslu dobivaju fakturu za članarinu, koju opet svi uplaćuju na isti konto. Dakle, Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj je, hvala Bogu, među onim zajednicama u dijaspori kojima država na ovaj ili onaj način olakšava finansijske probleme, što nesumnjivo doprinosi boljoj organizaciji i radu u islamskim zajednicama. U našem slučaju je to državna i općinska dotacija, koja se daje po članu, odnosno po glavi. Uz to, prihodi od članarine također su važni i potrebni da bi se realiziralo sve planirano. Kao i sve druge vjere, islam je priznata vjera u Norveškoj. Vjerske zajednice registriraju se bez ikakvih problema. Sve zajednice zakonom imaju pravo na dotacije.
Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj, sa sjedištem u Oslu, trenutno raspolaže s devet imama plus jedna muallima. Trenutno imamo svojih šest kupljenih objekata, i to u Oslu, Sarpsborgu, Drammenu, Sandefjordu, Stavangeru i Haugesund. U planu je svakako kupovina objekata i u drugim većim gradovima ako Bog da. U tom smislu je osnovan i fond “Emanet” za gradnju i kupovinu objekata, gdje Bošnjaci imaju priliku da mjesečno ili jednokratno uplaćuju određeni iznos.
Islamska zajednica informira članstvo redovno preko svoga glasila BH Glasnik, koji nekoliko puta godišnje kontinuirano izlazi od 2000. godine. Redovno informiranje članstva doprinijelo je približavanju našeg naroda Islamskoj zajednici. Islamska zajednica ima i vrlo kvalitetnu internetsku stranicu www.izbih.no, koja je također jedna od spona između centrale i našeg članstva. Na stranici se mogu pratiti i aktivnosti u Islamskoj zajednici. Također je vrlo aktuelno korištenje socijalnih medija, npr. centralna Facebook stranica Islamske zajednice, kao i džematske stranice, gdje imami vrlo često postavljaju informacije s terena, kao i poučne tekstove.
STAV: Koliko je vremena i napora trebalo da bi danas Bošnjaci u Norveškoj imali ovako dobru i funkcionalnu Islamsku zajednicu?
KOBILICA: Potreban je predan i kontinuiran rad. Isto tako je potrebno na vrijeme prepoznati potrebe, izazove i trendove u vremenu koje živimo i u narodu s kojim radimo. I prema tome se, koliko je moguće, prilagoditi. Tu je uz Božiju pomoć skoro siguran uspjeh. Samo jednu stvar da spomenem, a igrala je ključnu ulogu da imamo ovako veliki procent učlanjenih u odnosu na sveukupan broj našeg naroda u Norveškoj. Naime, od samog početka okrenuli smo se prema narodu i išli prema njima ne čekajući da oni dođu nama. Otud je i priča da u Norveškoj imamo mobilne imame. To je naš narod prepoznao. Onda je narod prepoznao proaktivnu ulogu zajednice u radu s drugim muslimanskim zajednicama, kao i u društvu generalno. Pretpostavljam da će o tome biti više riječi poslije. Sjećam se da je s mojim dolaskom 1999. godine u Islamskoj zajednici bilo oko 4.500, a sada evo 9.450 članova.
STAV: Kako Norvežani gledaju na islamske centre, džemate, odnosno kakvi su odnosi između Bošnjaka i drugih muslimana s domicilnim stanovništvom?
KOBILICA: Da su normalnija vremena, vjerovatno bi lakše bilo odgovoriti na ovo pitanje. Sada je to prilično kompleksno. Ipak, kada napravim jednu retrospektivu, rekao bih da postoje faze kroz koje smo prošli zadnjih 20 godina, tačnije od 11. septembra. Sve je to utjecalo na odnose u društvu, posebno one na relaciji muslimani i zvanična politika, kao i odnosi između muslimana i običnog čovjek/domicilnog stanovništva. Ukratko, spomenuo bih tri faze. Jedna je period od terorističkih napada u New Yorku 11. septembra 2001. godine do terorističkih napada u Norveškoj 22. jula 2011. godine. To je jedan nevjerovatno težak period za muslimane u Norveškoj i Zapadnoj Evropi u cjelini. Sumnjičenje, etiketiranje, monitoring, diskriminacija i učestale provokacije i napadi na ulicama postali su svakodnevica. Boja kože postala je glavna odrednica i lahko prepoznatljiva meta. Populistički desničarski političari i političke partije vidjeli su jedinstvenu priliku u ovom periodu i konstantno ponavljali svoj narativ koji govori o nekompatibilnosti islama i muslimana sa Zapadom i zapadnim vrijednostima i načinom života. U prilog su im išli napadi u Madridu, Londonu, u drugim gradovima i državama, kao i kriza uslijed karikatura. Sve je korišteno kako bi im obični narod povjerovao i kako bi ih zatrovali i radikalizirali. Vrijeme će pokazati da je ovako bilo.
Međutim, moram kazati da je zvanična politika u ovoj fazi bila na vrlo visokom nivou, dosta otvorena i prijateljski raspoložena prema građanima stranog porijekla, odnosno prema muslimanima. Pokušavali su i uspijevali balansirati. Hrabro su reagirali i odgovarali na česte pokušaje stigmatiziranja muslimana. Predstavnike muslimana često pozivali na dijalog, što je bilo jako ohrabrujuće za nas. Dugo su Norvežani bili rezervirani prema narativu da su muslimani problem i da svi problemi dolaze od njih. Populisti nisu posustajali. Mediji su im davali dovoljno prostora. Veliku smo podršku imali od strane Crkve i drugih vjerskih zajednica okupljenih oko dvije-tri dijaloške platforme. Međutim, pritisak i trovanje bili su toliko intenzivni da ipak niko od pozitivnih snaga nije bio do kraja budan, pa nam se nažalost desi teror u Oslu i na ostrvu Utøya. Dakle, terorista Anders Breivik dovoljno je bio radikaliziran i nadojen mržnjom prema muslimanima da je jedno od rješenja vidio kao obračun s političkim snagama koje drže vrata otvorenim muslimanima i strancima generalno. Dakle, napao je i brutalno ubio novu generaciju političara Radničke partije (AP) u Norveškoj. Ovdje u jednom momentu nastaje tajac izazvan ovim šokom. Svi su shvatili da je Progresivna partija (FRP) sa svojom huškačkom retorikom otišla predaleko. FRP je inače neprijateljski raspoložena prema strancima, tj. muslimanima, i FRP konstantno problematizira dolazak, boravak i budućnost muslimana u Norveškoj. Paradoks je, ali i fakat, da su muslimani nakon napada 22. jula osjetili jedno veliko olakšanje i nadu da će razum prevladati i da se otvara jedna nova stranica u odnosima unutar društva. Ovaj period bih nazvao drugom fazom sve do izbjegličke krize 2015. godine. Desničarski političari pokušavali su da se operu od riječi i djela teroriste Andersa Breivika, jer je on svojevremeno bio učlanjen u omladinsku asocijaciju FRP-a. Vladajuće stranke i druge pozitivne snage u društvu zajedno s vjerskim zajednicama koristili su ovaj momentum da se populisti stave na odgovarajuće mjesto i da se dobiju kako bi priznali koliko je opasno korištenje krupnih riječi i kvalifikacija. To naduravanje trajalo je kratko, jer pojavom terorističke organizacije ISIL 2013. godine desničari i populistički političari ponovo vide priliku i čine sve da skrenu pažnju s efekata 22. jula i svega što se desilo tada. Vijesti koje su dolazile od ISIL-a i slike strahota i grozota učinile su da se mnogi ponovo kolebaju i okreću prema starim narativima o muslimanima.
U tome dolazi izbjeglička kriza s 2015. godinom, koja definitivno daje krila FRP-u. Predstavnici ove partije počinju stvarati strah i panično stanje jer bude sjećanja na priče kako muslimani dolaze da zauzmu Evropu, da nam nametnu svoje i ugroze norveške vrijednosti. Priča o imigrantima postala je glavna tema u cijeloj Zapadnoj Evropi, a u tome i neki incidenti nasilja i silovanja od strane jednog broja imigranata. Sve su to znali iskoristiti populisti i dodatno zatrovati narod. Najveće razočarenje za mene, vjerujem i za mnoge druge, dešava se u ovom periodu, odnosno u ovoj trećoj fazi, kada osjećamo da političke partije i političari koji su inače prijateljski bili raspoloženi prema strancima, odnosno muslimanima, i koji su bili uvijek tu da reagiraju i odgovore na različite podvale i napade, ovog puta su potpuno zanijemili. Naše objašnjenje za ovakvo stanje jeste da je jednostavno postalo nepopularno da se neko od političara zalaže za interese muslimana, jer bi to za njih automatski značilo i masovno gubljenje glasova. Praktično smo ostali sami s našim partnerima iz drugih vjerskih zajednica.
Ovo stanje nevjerice traje do novog terorističkog napada na jednu džamiju 10. augusta 2019. godine nedaleko od Osla, kada se ponovo zaključuje da je situacija izmakla kontroli i da smo dozvolili da se mržnja, proganjanja i prijetnje posebno na internetu plasiraju i šire bez ikakve kontrole. Nažalost, u ovoj trećoj fazi na površinu je izašlo veliko nepovjerenje Norvežana prema muslimanima kao građanima i komšijama. Čak je urađena i studija na ovu temu i pokazatelji nisu nimalo ohrabrujući. Nakon svega ovoga, i intenzivnog dijaloga između Vlade, policije i predstavnika muslimana, donesena je odluka o izradi akcionog plana protiv islamofobije, koji je već lansiran u septembru 2020. godine. Ovo je prva zemlja u Zapadnoj Evropi koja pravi konkretne korake u pravcu borbe protiv islamofobije po uzoru na Akcioni plan protiv antisemitizma.
STAV: Kakva je uloga IZUBN-a, njezina pozicija u društvu i odnosi s norveškom lokalnom i izvršnom vlašću i da li Bošnjaci koji obnašaju neku funkciju u vlasti daju podršku Islamskoj zajednici?
KOBILICA: Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj vrlo je otvorena, prepoznatljiva i aktivna u norveškom društvu zahvaljujući našem angažmanu na nacionalnom i lokalnom nivou. Već 2000. godine ja zauzimam mjesto u krovnoj organizaciji muslimana u Norveškoj, koja se zvala “Islamski savjet”. Sve do 2016. godine igram često ključnu i jedno vrijeme jednu od ključnih uloga u ovoj platformi. Šest godina sam bio predsjednik, četiri godine potpredsjednik i preko četiri godine bio u Izvršnom odboru ovog savjeta. Od 2017. godine ponovo obnašam funkciju predsjednika druge krovne organizacije – Muslimanska mreža za dijalog (MDN). Sveukupno 18 godina aktivnog rada na organizaciji i realizaciji aktivnosti na polju unutarmuslimanskog, međuvjerskog i dijaloga s vlastima, političkim partijama, nevladinim organizacijama i medijima u Norveškoj. U ovaj proces dijaloga na nacionalnom nivou pridružuje mi se naš imam u Oslu Faruk ef. Terzić 2010. godine s posebnim fokusom na rad s imamima unutar ove dvije krovne organizacije. Pošto je Faruk ef. doktorirao na komparativnim religijama na Internacionalnom islamskom univerzitetu u Islamabadu, već duže vrijeme sarađuje s Fakultetom za teologiju na Univerzitetu u Oslu. Uz to je trenutno predstavnik Muslimanske mreže za dijalog u vijeću krovne organizacije za sve religije u Norveškoj (STL), a ja sam član Izvršnog odbora STL-a. MDN je član u STL-u. Pored ovoga, Islamska zajednica je prisutna i u drugim dijaloškim platformama preko svojih imama.
Aziz ef. Ahmedović je predsjednik Foruma za dijalog u regiji Østfold, foruma koji okuplja muslimanske i kršćanske zajednice u ovoj regiji. Ibrahim ef. Šabić naš je predstavnik u regionalnom STL-u Bergen, a Derviš ef. Varešlija predstavnik u dijaloškoj platformi DOTL u Drammenu. Tako da sve ovo govori koliko je Islamska zajednica angažirana i daje svoj maksimum kako bi osigurali da procesi unutar muslimana idu ispravnim pravcem, a ujedno i da pokažemo koliko smo kao muslimani svjesni vremena i otvoreni prema društvu. Uloga Islamske zajednice preko glavnog imama također je bila značajna i prepoznatljiva na evropskom nivou kroz Evropsko vijeće vjerskih lidera, Religije za mir Evrope i Forum muslimanskih i jevrejskih lidera u Evropi. Od 2016. godine angažiran sam od strane Uprave za vanjske poslove Rijaseta kao predstavnik Islamske zajednice u BiH pri institucijama Evropske unije u Bruxellesu.
Radeći i profilirajući naše razumijevanje života i islama ovdje i u Evropi generalno, više puta je to prepoznato kroz nekoliko velikih priznanja. Prvo priznanje sam dobio tako što sam uvršten u knjigu Ko je ko među 1000 najznačajnijih ličnosti u Norveškoj, dok sam mjesto našao među 10 najutjecajnijih vjerskih autoriteta. Drugo priznanje je došlo od Leadership Foundation, koja me uvrstila među top 10 i najuspješnijih lidera iz reda stranaca u Norveškoj u 2008. godini. Dalje, treće priznanje je došlo od najčitanijih dnevnih novina VG, koje su me stavile na prvo mjesto na listi od 10 najprofiliranijih građana Norveške sa stranim porijeklom. Nakon moje uloge u vrijeme i poslije terorističkih napada Andersa Breivika u Norveškoj, dobio sam krajem novembra 2011. godine prestižnu nagradu: Nagrada za toleranciju (Toleranseprisen), koju dodjeljuju vodeći norveški novinari okupljeni u Novinskoj loži pri Parlamentu Norveške. Nagrada je dodijeljena za doprinos i širenje tolerancije, posebno tokom i nakon terorističkih napada u Oslu i na ostrvu Utoya. Nagradu su do sada dobili, između ostalih, bivši biskup Gunnar Stalsett i norveški princ Haakon i princeza Mette-Marit. Moram kazati da sam posebno bio obradovan kada sam 2016. godine bio izabran među 100 osoba s najvećim utjecajem na vjerski status i pitanja u Norveškoj. Naime, od februara 2016. godine radna grupa od četiri vrsna novinara radila je na identificiranju ljudi i miljea s najvećim utjecajem na vjerskom polju. U oktobru 2016. godine njihov rad je priveden kraju i prezentiran javnosti. Radna grupa prezentirala je 100 ljudi s najvećim utjecajem i s ovim su odnosi između njih postali poznati javnosti. Ovo je prvi put da je tako detaljan pregled odnosa snaga i utjecaja među sada već poznatim ličnostima u ovoj oblasti napravljen. Radna grupa je, koristeći, između ostalog, profesora političkih nauka Bernta Aardala, dizajnirala metodologiju implementacije projekta. Projekt je imao za cilj da identificira i prezentira najutjecajnije aktere na vjerskom polju u pozitivnom i negativnom smislu. Dakle, neko može biti utjecajan jer uspijeva stvarati nemir i zabrinutost kroz promoviranje nazadnih ideja i mobiliziranje i okupljanje destruktivnih snaga.
Biti jedan od 100 među kojima su norveški kralj i ministri i isto tako biti prezentiran na ovako objektivan način smatram velikim poklonom nakon svih godina upornog i mukotrpnog rada na prilično kompleksnim i zahtjevnim poslovima i projektima unutar Zajednice i društva. Ovo ima poseban značaj i težinu jer dolazi od novinara koji nemaju problema da budu i vrlo kritični prema djelovanju svakoga od nas. Ono što ne raduje u ovome projektu jeste da od 100 imena nalazimo svega sedam muslimana. Od njih sedam, dvoje je prezentirano s negativnim konotacijama. Kroz napisano o meni jasno se podvlači prepoznatljiva pozitivna i konstruktivna uloga Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj. Sve je ovo doprinijelo da uživamo veliki ugled kako kod muslimanskih političara tako i kod drugih, a i generalno u društvu.
STAV: Koje aktivnosti i sadržaje tokom godine organizira Islamska zajednica u Norveškoj?
KOBILICA: Pored bogatog sadržaja vjerskih aktivnosti tokom cijele godine, ovdje bih izdvojio rad s mladima. Islamska zajednica postala je dobro prepoznatljiva po omladinskim aktivnostima. Rad s omladinom je u samom vrhu prioriteta. Za ovu aktivnost postoji posebna stavka u budžetu Islamske zajednice. Aktivnosti s mladima se ogledaju u organizaciji susreta Bošnjaka, susreta mladih kroz kurseve islama, omladinske iftare, izlete, fudbalske turnire i ekskurzije za BiH. Tu je nezaobilazna redovna komunikacija preko interneta.
Susreti Bošnjaka u Norveškoj su najveće godišnje okupljanje Bošnjaka u Norveškoj. Islamska zajednica Bošnjaka organizira ove susrete svake godine i oni su sada postali već tradicionalnog karaktera. Susreti su prilika kada mi fokus stavljamo na djecu, tinejdžere i mlade generalno, jer je glavna aktivnost na ovim susretima turnir u malom nogometu. Susreti su svakako magnet i za sve ostale. Kada vrijeme posluži, to uistinu bude veliki skup Bošnjaka koji dolaze sa svojim porodicama iz svih krajeva Norveške.
Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj od 2011. godine organizira omladinsku ekskurziju u Bosnu i Hercegovinu. Riječ je o edukativno-turističkom putovanju na kojem učestvuju naši momci i djevojke iz svih krajeva Norveške, a koje uglavnom ima za cilj upoznavanje mladih Bošnjaka iz Norveške s najznačajnijim kulturno-historijskim znamenitostima Bosne i Hercegovine, kao i njihovo međusobno upoznavanje i zbližavanje. Često se desi da se većina učesnika prije polaska međusobno nisu poznavali. Ovo je uistinu hvale vrijedan projekt koji predano vodi Edin ef. Mezit u saradnji s ostalim kolegama imamima u Islamskoj zajednici. 2020. godine trebalo je da bude 10. jubilarno putovanje, ali, nažalost, zbog pandemije, prekinut je niz vrlo uspješnih putovanja s mladima.
Već nekoliko godina okupljamo omladinu i kroz kurs islama. To je jedan obrazovno-odgojni program koji za ciljnu grupu ima omladinu od 14 godina. Radi se o omladini koja je uglavnom rođena u Norveškoj i koja je prošla ili prolazi kroz vjersku pouku – mekteb. Obično se u večernjem terminu organizira kulturni program, gdje pozivamo različite goste. Imali smo hafiza Sulejmana ef. Bugarija. Nekoliko puta je bio Eldin Huseinbegović, pa onda Hanka Paldum i Armin Muzaferija. Svake godine gledamo da bude u drugom gradu, odnosno džematu.
Koristimo također svaku priliku da s djecom i omladinom izađemo vani, pa u ljetnom periodu to bude susret u prirodi uz roštilj, a zimi skijanje uz također specijalitete s roštilja. Sve su ovo pokušaji da održimo kontakt s našim mlađim generacijama.
STAV: Prema informacijama koje imamo, veliki broj bošnjačke omladine integrirao se u zemlje u kojima su već druga, treća, pogotovo četvrta generacija. Mnogi su danas uspješni menadžeri i inžinjeri u velikom kompanijama. Postoji li opasnost od asimilacije u Norveškoj i na koji način tome može dati doprinos IZBUN?
KOBILICA: Omladina ima na raspolaganju široki spektar mogućnosti. Ukoliko se odluče na školovanje, to im otvara vrata širom za napredovanje i dobar posao. Mi ih kroz sve spomenute aktivnosti bodrimo da iskoriste mogućnosti koje im se nude. Podsjećamo ih da je bitno da su društveno angažirani i da pokazuju interes za političkim vodama jer je to danas više nego važno. Ne mogu reći da sam zadovoljan s interesom naših mladih za politikom. Volio bih da vide u tome važnost i šansu. Nastavit ćemo raditi i komunicirati s njima i koliko je moguće buditi u njima interes i ambicije za različitim sferama života. To bi između ostaloga bio doprinos Islamske zajednice jer mi ipak kroz sve ove aktivnosti imamo kontakt s velikim brojem mladih. Dobro je poznato u Norveškoj da smo mi najbolje integrirani u odnosu na druge etničke grupe. Mislim da je to i za očekivati jer mi kao Evropljani ne doživljavamo kulturne šokove dolaskom u zapadne zemlje. Mi možemo biti jedna sretna spona i balansirajuća snaga između drugih stranaca i domicilnog stanovništva. Potrebno je puno razumijevanja u procesu integracije mnogih drugih etničkih grupa. Razumijevanje trebaju pokazati sve strane. Mi jesmo stranci, a opet smo i Evropljani, pa nam to daje priliku da često posredujemo u pokušajima uspostavljanja adekvatnih odnosa i iznalaženju pravih rješenja. Postoji uvijek opasnost od asimilacije, ali da budem iskren, pored naših nastojanja kroz evo različite aktivnosti, s ovakvom agresivnom i zastrašujućom retorikom desničarskih stranaka i političara, kao i desničarskih ekstremista, skoro pa je sigurno da je starija i mlađa populacija stranaca dobro svjesna opasnosti i konotacija desničarskog divljanja. Zato sam mišljenja da bi ovakvo stanje moglo ojačati vezu mladih sa svojim vjerskim i kulturnim vrijednostima.
STAV: Smatrate li da bi najbolji način za sprečavanje asimilacije Bošnjaka u Norveškoj bio kroz veću aktivnost i ulaganjem sredstava i napora da sva naša djeca u Norveškoj imaju mogućnost redovnog pohađanja časova bosanskog jezika i kulturne historije Bošnjaka, uz adekvatne udžbenike, nastavni plan i kvalitetan nastavni kadar?
KOBILICA: Ne bih da budem pesimista, ali je činjenica da je mnogo izgubljeno jer se dosta kilavo i neodlučno radi na tom polju svih ovih godina. Islamska zajednica ne može sve potrebe našeg naroda pokriti. Potrebno je podršku dati našim savezima, udruženjima i klubovima. Uspostaviti kontakt i tijesnu saradnju s njima. Bilo je pokušaja da se nešto uradi s udžbenicima, nastavnim programom itd. Međutim, nevjerovatno je kako to brzo stane. Nije ni počelo, a stvar kao da nikada o tome nismo pričali. Ako govorimo o vezi nadležnih institucija u BiH s našim narodom ovdje; savezima i udruženjima, onda se stvarno mora uraditi i kontinuirano raditi nakon što se kaže i dogovori. Moraju se odrediti osobe u institucijama dolje koje će kao roboti držati vezu s narodom van BiH. Ništa drugo ne trebaju da rade nego samo da su okrenuti prema narodu ovdje. Kao da nam je kampanjsko djelovanje u krvi. Tu ne može biti hajra. Međutim, vrijedi ponovo pokušati, posebno ako postoji interes za tim, jer treba imati na umu da hvatamo zadnje vozove kada su naša djeca i bosanski jezik ovdje u pitanju. Islamska zajednica Bošnjaka u Norveškoj u ovoj godini izlazi s dvojezičnim bosansko-norveškim ilmihalom. Zar to ne govori dovoljno o razvoju situacije? Krajnje je vrijeme da država i političari promijene pristup okrećući se prema našem narodu van BiH odmah poslije izbora, a ne nekoliko mjeseci prije izbora. To su dvije potpuno različite priče i potpuno različiti signali koje šaljemo. Mislim da sam s ovim sve rekao.
