Profesor ustavnog prava i jedan od vodećih bosanskohercegovačkih pravnih teoretičara, profesor doktor Nurko Pobrić, svoju bogatu pravnu karijeru okončao je krajem 2018. godine odlaskom u penziju s pozicije sudije Kantonalnog suda u Mostaru. U intervjuu za Stav profesor Pobrić govori o potezu visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta, koji je na dan Općih izbora, 2. oktobra 2022. godine, izmijenio Izborni zakon Bosne i Hercegovine.

STAV: Kako Vi razumijete odluku visokog predstavnika Schmidta nametnutu u izbornoj noći? Je li ona, gledano iz ugla ustavnog prava, jasna i primjenjiva?

POBRIĆ: Odluka Visokog predstavnika u osnovi je i jasna i primjenjiva. U toj Odluci, odnosno odlukama, jer je riječ o dvije odluke, ima nekih tehničkih, ili nomotehničkih nejasnoća i praznina. Nije, naprimjer, jasno do kraja u kojem roku se mora formirati Vlada Federacije BiH poslije imenovanja predsjednika Federacije BiH i šta se dešava ako se u zadanom roku Vlada ne formira – raspisuju li se novi izbori, što bi po meni trebalo biti utvrđeno kao ustavna norma. Još se “luta” u vezi s imenovanjima, ne zna se ko i kojim aktom određuje broj delegata iz kantonalnih skupština, u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH i njihov nacionalni sastav.

Prema jednom mišljenju, to bi trebala da određuje Centralna izborna komisija (CIK) svojim uputstvom, što je uradila i na prošlim izborima i sada. Međutim iz Ustava Federacije BiH, koji nije promijenjen Odlukom visokog predstavnika, taj broj delegata iz kantonalnih skupština u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH određuje se zakonom, to bi u ovom slučaju bio Izborni zakon.

Odluka visokog predstavnika ne zadovoljava kriterije demokratske pravne države, odnosno vladavine prava, a time i principe Ustava BiH. Naime, članom 1. stav I, koji nosi naziv Načela Ustava BiH, propisano je da je Bosna i Hercegovina demokratska država koja funkcionara u skladu sa zakonom ili vladavinom prava, a na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Načelo vladavine prava jeste i načelo demokratske pravne države. Uz ostalo uključuje princip legaliteta, odnosno ustavnost i zakonitost, načelo legitimiteta državne vlasti i efektivnu ustavnu zaštitu ljudskih prava. Navedena načela, principi, nisu uvažavani, bar u nekoj mjeri, u slučaju odluka visokog predstavnika, jer su te odluke donesene u izbornoj noći, pa je u vezi s tim stvorena pravna nesigurnost kod političkih subjekata koji su učestvovali na izborima, jer su se izbori odvijali po jednim propisima, a primjena izbornih rezultata odvijat će se po drugim propisima.

Na neki način imamo i povratno djelovanje pravnih akata. To su neki razlozi koji govore da su odluke visokog predstavnika problematične sa stanovišta određenih ustavnih principa. Poznato je da je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić kod Ustavnog suda BiH podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti određenih odredbi ovih odluka visokog predstavnika pa ćemo vidjeti rezultat odluke Ustavnog suda – da li će utvrditi da li su te odluke u neskladu s Ustavom BiH. Ustavni Sud BiH, da podsjetim, i do sada je ocjenjivao ustavnost akata visokog predstavnika, naprimjer privremeno nametnutih zakona. A koliko znam nije ocjenjivao da li su ustavi entiteta u skladu s Ustavom BiH, međutim jeste mijenjao ustave entiteta u pojedenim odredbama.

STAV: Može li odluka Ustavnog suda BiH derogirati Schmidtove odluke, staviti ih van snage?

POBRIĆ: Može. Ustavni sud BiH ocjenjuje je li neki akt, u ovom slučaju to su odluke visokog predstavnika, u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine. Ako nije u skladu s Ustavom, Sud može odlučiti da se stavlja van snage neustavna odluka, ili da se ona izmijeni, ili eventualno da se na neki drugi način korigira. Ako ocijeni da je ona u skladu s Ustavom, onda se takav zahtjev za ocjenu ustavnosti odbija. Kakav će rezultat biti ovog zahtjeva gospodina Komšića, ja se u to ne bih upuštao. To će biti presedan, možda, presedan u radu Ustavnog suda BiH jer, koliko ja znam, do sada nije bilo zahtjeva da se ocjenjuje saglasnost ustava entiteta sa Ustavom BiH, a povodom podnesenog zahtjeva Ustavnom sudu BiH.

STAV: Disproporcionalna nominacija zastupnika u Domu naroda Parlamenta FBiH s pojedinih područja u Federaciji BiH političkim rječnikom rečeno tumači se kao korak na cementiranju etničkih podjela u Bosni i Hercegovini. Kako ste vi kao pravnik razumjeli tu dodjelu mandata u Domu naroda F BiH?

POBRIĆ: Po mome mišljenju, ništa suštinski novo nije se dogodilo. I ranije su delegati iz kantonalnih skupština delegirani po etničkom principu u Dom naroda Parlamenta BiH, samo je ovog puta Schmidtovom odlukom povećan broj delegata. Da li postoje neke disproporcije u odnosu na Ustavom uspostavljen princip delegiranja, shodno nacionalnoj strukturi u kantonima, možda se o tome može govoriti, ali je to stvar matematike. U političkom smislu, meni je bitnije iz koje političke stranke su ovi delegati, nego njihov broj po kantonima, odnosno broj iz kantonalnih skupština, jer je to ustanovljeni, po ustavnoj normi koja nije mijenjana, princip proporcionalnosti – dakle, nacionalna struktura stanovnika proporcionalno određuje broj delegata.

STAV: Schmidtova izmjena Izbornog zakona BiH, čini se, najviše će se negativno reflektirati na položaj Bošnjaka u Hercegovini. Da li je moguće izbjeći ovakav scenarij?

POBRIĆ: To je primarno pitanje. Ja nemam argumenata za takvu ocjenu jer delegati u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH predstavljaju konstitutivne narode i ostale, a ne predstavljaju kantone. Prema tome, da li će to biti šteta za bošnjački narod u Hercegovini, ja zaista ovog trenutka ne bih mogao dati neki smislen odgovor. To će zavisti od mnogih drugih pitanja, a ne samo od odluke Visokog predstavnika.

STAV: Na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini mnogo je nekompetentnih ličnosti koje tumače ustavna pitanja. Pratite li te opservacije i kako na njih gledate?

POBRIĆ: Pratim sve što je relevantno. Pročitam i ono što smatram da nije relevantno i smatram da ni na koji način ne treba omalovažavati, onemogućavati mišljenja ljudi i o Ustavu i o drugim političkim pitanjima u Bosni i Hercegovini. Pravo je ljudi na slobodu izražavanja, koje im je garantirano Ustavom. Prema tome, i onaj ko je, uslovno kazano, nekompetentan i nije stručan u određenoj oblasti, ima pravo iznijeti svoje mišljenje.