Saudijska Arabija ponovo postaje lider na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi. Posjeta saudijskog ministra vanjskih poslova Bruxellesu predstavlja priliku za EU da istraži aktivniju saradnju na projektima u regiji
Evropski čelnici uložili su značajne napore kako bi ojačali svoj položaj u Zaljevu od 2021. To se nastavilo unatoč političkim izazovima, uključujući one povezane s navodnom umiješanošću katarskog zvaničnika u korupciju evropskih parlamentaraca.
No, kako bi maksimalno iskoristili te napore, Evropljani moraju u potpunosti cijeniti geopolitičke promjene koje su se dogodile u Zaljevu u proteklih nekoliko mjeseci. Jedan od njih je 'povratak' Saudijske Arabije kao lidera u regiji Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, kao i njezino okretanje od nestabilnosti 2015.-2018.
Evropljani moraju odgovoriti na očitu namjeru Rijada da postane prva luka u regiji za čelnike koji žele razgovarati o geopolitici i geoekonomiji. Putovanje saudijskog ministra vanjskih poslova princa Faisala bin Farhana u Bruxelles prilika je za evropske čelnike da shvate opseg aktivnije saradnje na regionalnim projektima.
Puno desetljeće se Saudijska Arabija aktivno i ogorčeno borila za regionalno vodstvo s Turskom i Iranom, kao i s puno manjim Katarom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE). Ali Rijad sada okreće ploču u svoju korist. Smanjene su napetosti između Turske i Saudijske Arabije. Iranski čelnici usredotočeni su na unutarnja previranja nakon višemjesečnih demonstracija a izgledi za obnovu nuklearnog sporazuma na najnižem su nivou svih vremena dok Teheranu nedostaju finansijska sredstva za ulaganje u svoje regionalne saveznike.
Konačno, od Zaljevske krize 2017.-2021., Katar je smanjio podršku svojim islamističkim partnerima i smanjio svoje ambicije za vodstvom u regiji. Katarski čelnici radije bi što tješnje surađivali sa Saudijskom Arabijom, koja im uzvraća interes.
Zapravo, bez obzira na razlike u geopolitičkoj težini, Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) sada su jedini akter u regiji koji ima stratešku sposobnost natjecati se sa Saudijskom Arabijom. Možda je to razlog što dugogodišnji odnos između čelnika zemalja, saudijskog prijestolonasljednika Mohammada bin Salmana i predsjednika Emirata Mohammada bin Zayeda, doživljava određene turbulencije. Čini se da su dvojica čelnika sada samo u minimalnom kontaktu i koordinaciji – što je značajno odstupanje od stvarnosti posljednjih nekoliko godina. Ali te se razlike ne moraju pretvoriti u aktivne napetosti.
Doista, sposobnost da se razlike s Abu Dhabijem, Kairom ili bilo kojom drugom prijestolnicom u regiji pretvore u otvoreno neprijateljstvo vjerojatno će biti faktor u određivanju ima li Saudijska Arabija stratešku zrelost da predvodi.
U međuvremenu je ruska agresija na Ukrajinu ponovo pobudila međunarodni interes za Saudijsku Arabiju. Strateška vrijednost resursa kraljevstva usred globalne energetske krize znači da Rijad može početi okretati stranicu nepromišljene politike koja je započela s pokretanjem rata u Jemenu 2015.
Također može pokazati da su se stvari doista promijenile od brutalnog ubistva Jamala Khashoggija 2018. i demonstrirati novu viziju regije koja se temelji na diplomatiji i ekonomskom državnom umijeću. Kao dio toga, Saudijska Arabija igra multipolarnu igru: odbija pridružiti se Zapadu po pitanju Rusije, a ugošćuje i američkog predsjednika Joea Bidena i kineskog čelnika Xi Jinpinga 2022. No razgovori u Rijadu pokazuju da saudijski čelnici ciljaju na vodstvo u ekonomiji, energiji i investicijama.
Državna strategija iz 2016. za ekonomski rast mimo nafte, nazvan Vizija 2030, dovela je do sveobuhvatnih promjena u saudijskom društvu. Zemlja je od tada postala puno ekonomski i društveno liberalnija, sada se identificirajući kao ekonomsko središte Bliskog istoka i regije Sjeverne Afrike.
Međutim, liberalizacija je popraćena značajnim povećanjem represije političkih i građanskih prava. Dakle, iako je Europljanima jako u interesu da Vizija 2030. uspije, moraju jasno poručiti da će represija ostati politička prepreka njihovom angažmanu. Osim razlike u vrijednostima, represija stvara nelagodu u vezi sa vladavinom prava koja nagriza povjerenje i domaćih i stranaca koji žele iskoristiti novo liberalno okruženje.
Najveća prijetnja saudijskim ambicijama ostaje potencijalna eskalacija s Iranom. Razgovor u Rijadu ukazuje na to da su saudijski čelnici čvrsto na putu prisilne diplomatije s Teheranom: dvostruka strategija obuzdavanja kroz maksimalni pritisak novih sankcija i angažman kroz pregovore o deeskalaciji. Iran bi mogao odgovoriti na obnovljeni maksimalni pritisak napadima sličnim onima iz 2019. I nije jasno bi li uspostavljeni načini povratne komunikacije između dviju zemalja ili novopojačani obrambeni kapaciteti Saudijske Arabije mogli odbiti te napade.
Unatoč tome, Rijad još uvijek vidi postizanje sveobuhvatnog sporazuma s Iranom mogućim. Pristup obuzdavanja i deeskalacije predstavlja značajan pomak u regionalnoj strategiji kraljevstva, a temelji se na uvjerenju saudijskih čelnika da više ne mogu računati na to da će im SAD uvijek pružiti podršku.