Temelji kineskog utjecaja u svijetu zasnivaju se na ekonomskoj snazi ove države, koja je u posljednjoj deceniji doživjela nezapamćenu ekspanziju. Kineske državne kompanije i organizacije investiraju širom svijeta, a mnogim vladama s nerazvijenim ekonomijama kineski je novac i više nego interesantan. Ekonomija Kine jako je brzo očarala svijet, mada u pozadini svega su se jednako pažljivo odigravale međunarodne diplomatske aktivnosti, te se gradila jasna strategija ekonomskog pokoravanja.

Vrijeme kineske suzdržanosti u vanjsko-političkim okvirima nakon više decenija završeno je, ali ovaj potez nije slučajan i dobro je promišljen. Kina je država koja ima jasno ucrtanu stogodišnju strategiju rasta i razvoja, a od vremena kad je njen vođa bio Deng Xiaoping razvija strateške koncepcije, koje su bile futurističke i prilagođene za buduće okolnosti u svijetu. Dakle, Jinpingove izjave da će sredinom 21. stoljeća Kina postati vodeća svjetska država nije samo njegova želja nego jasno ucrtana višedecenijska platforma prema kojoj je usmjerena Komunistička partija.

Kineska ekonomija godinama je sve više jačala, a kineski utjecaj postepeno se širio s država Azije na ostale kontinente. Njihova globalna ulaganja dramatično su porasla u posljednjoj deceniji, te je tako nadmašila Sjedinjene Američke Države kao najvećeg trgovačkog partnera s mnogim državama. Njihova su ulaganja najčešća u ključnima industrijama poput umjetne inteligencije, infrastrukture, vazduhoplovstva, energije, ali i u nove tehnologije poput 5G mreže.

Dok američka administracija postepeno smanjuje ulaganja za administraciju i diplomatske aktivnosti, Kina je udvostručila svoj budžet za vanjske poslove od 2011. godine do danas.

Ova su ulaganja najvećim dijelom bila kreditne i investicijske prirode, usmjerena prema zemljama u razvoju. Trenutno je njihov ekonomski model razvoja stvorio kreditne dužnike u vladama širom svijeta, a većina ovih država nije u stanju da otplaćuje svoje zajmove.

Međunarodni i strani bankarski te monetarni fondovi nisu novina, a samim tim nije novina ni duboka kreditna zaduženost nerazvijenih ekonomija. Dosadašnji globalni bankarski fondovi koji su držali primat na svjetskoj sceni razlikuju se od Kine i kineskih institucija, najviše u odnosu prema zaduženicima. Negativne posljedice najviše se očituju kada se pogleda poslovanje kineskih kompanija, te banaka s državnim kapitalom. Tajnost, nedostatak transparentnosti, ultimatumi i korupcija sastavni su dio načina njihovog poslovanja.

Tri decenije nakon završetka hladnog rata Rusija se ponovo postavila kao “supersila” pored Kine i Sjedinjenih Država. Peking, iako je očito moćniji partner, na kraju osjeća potrebu imati Rusiju uz sebe kao saveznika, a najviše zbog oprečne moći zapadnih saveznika, koji su ujedno i njihovi najveći globalni konkurenti. Mnogo je spornih pitanja koje su ove dvije države naslijedile iz prošlosti, ali se dobija osjećaj da u posljednje vrijeme njihovo savezništvo sve više jača, te je ono sporno sada ostavljeno po strani.

Najveći koraci međusobne gravitacije posljedica su pogoršanja njihovih odnosa sa Zapadom. Za Rusiju je zaokret prema drugoj najvećoj svjetskoj ekonomiji bio prirodno rješenje za brojne sankcije zbog njenog pripajanja Krima, a Peking je bio više nego zainteresiran prihvatiti bliže veze sa svojim sjevernim komšijama, jer su njihovi odnosi sa SAD-om zbog globalne konkurentnosti došli na nivo ruskih odnosa u periodu hladnog rata.

Povlačenje SAD-a iz Afganistana moglo bi ponuditi još jedan put za rusko-kinesku saradnju, a ove dvije zemlje djeluju koordinirano i djelotvorno za njihove interese. Sporost i beskrajno odugovlačenje u zapadnim integracijama, interni EU problemi te neposvećenost SAD-a otvorili su prostor za druge igrače na balkanskim prostorima, a najviše su ovaj prostor iskoristile upravo Kina i Rusija.

Interesi Rusije na Balkanu zaustavili su širenje NATO-a, energetsku zavisnost regije, te konstantno usporavanje evropskih integracija, a za to koristi razne metode, od političkog utjecaja, utjecaja kroz medije, crkvu, kulturu i dr. Kineski interesi s druge strane jesu finansijska zavisnost ove regije, te stvaranje evropske baze za kineske proizvode, usluge i kompanije, uz pomoću kojih će lakše doprijeti na cjelokupno zapadno tržište. Jasno je da se njihovi interesi na Balkanu ne podudaraju, ali imaju uzajamnu perspektivu.

Podaci “China Global Investment Trackera” govore da je od 2005. do 2019. godine Kina u Zapadni Balkan investirala oko 14 milijardi dolara, a to su najvećim dijelom zajmovi, i to za infrastrukturne projekte. Srbija je na vrhu liste kineskih korisnika zajmova s 10.53 miliona dolara, slijedi je Bosna s 2.95 miliona, dok je Crna Gora pozajmila 1.22 miliona dolara. Sjeverna Makedonija je pozajmila 650 hiljada dolara kredita, dok je zanimljivo napomenuti da Kina nema nikakvu saradnju s Kosovom, te je rusko-kineski savez 2013. godine blokirao članstvo Kosova u UN.

Upravo je ovo bio prvi pokazatelj da će njihovo savezništvo na ovom prostoru biti raspodijeljeno tako da Kini pripada ekonomski utjecaj, dok Rusiji pripada utjecaj na političko-ideološke aspekte.

Također, kada se 2015. godine na savjetu sigurnosti Ujedinjenih nacija glasalo o rezoluciji o Srebrenici, Rusija je blokirala usvajanje ove rezolucije koju je predložila Velika Britanija, a podržale Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije, dok je Kina bila suzdržana.

Iz ovoga možemo zaključiti da će kinesko-ruski potezi na Balkanu i posebno u Bosni i Hercegovini biti vrlo dobro iskoordinirani. U ovoj je sinergiji naša država pod prijetnjom sprovođenja ruskih političkih interesa koji su kontinuirano jasno bili usmjereni na podršku secesionističkih snaga u BiH. Njihova udružena moć i djelovanje u konačnici uveliko daju snagu i hrabrost retrogradnim i antievropskim politikama u BiH, čije je očitovanje u posljednje vrijeme sve jače.