Sumnja li iko da će Putin biti ponovo izabran 17. marta nadmoćnom pobjedom? U ovom glasanju nedvojbeno će se voditi računa o svim površnim aspektima demokratskog procesa, kao što je, naprimjer, mogućnost glasanja za više kandidata. Na glasačkim listićima nalaze se imena političkih klauna koji će kao rani gubitnici sudjelovati u ovom izbornom cirkusu.

Putinovi politehnolozi ranije su predstavnicima liberalnog sektora dali mogućnost da se kandidiraju. Godine 2012. milijarder Mihail Prohorov osvojio je casting za ovu ulogu. U 2018. Ksenia Sobčak, poznata TV voditeljica, bačena je u arenu. Ideja iza toga bila je pokazati da je Ruska Federacija apsolutno demokratska država u kojoj opozicija nema podršku većine stanovništva. Prohorov je dobio 7,98 posto glasova. Na sljedećim izborima opozicija je dobila manje glasova. Sobčak je dobila 1,68 posto.

Godine 2024. za ovu misiju bio je predviđen čovjek znakovitog prezimena Nadeždin. Nadežda na ruskom znači nada. No, ovoga puta nešto je pošlo po zlu u ovom provjerenom izbornom mehanizmu.

Liberalni političar postao je poznat po učestalom pojavljivanju u političkim debatama na ruskoj televiziji nakon početka ruskog napada na Ukrajinu. Povisio je svoj kritički glas, ali su ga ušutkali povici proputinovih protivnika. Kremlj je tada dopustio Borisu Nadeždinu da i dalje igra ulogu žrtvenog jarca i da kao jadni gubitnik sudjeluje u utrci za predsjednika.

Ali kada je Nadeždin krenuo s prikupljanjem 100.000 potpisa birača potrebnih za kandidaturu, kampanja prikupljanja potpisa postala je demonstracija protesta protiv rata i Putinove diktature. Deseci hiljada ljudi stali su u red na hladnoći kako bi izrazili svoju nadu kroz njegov potpis. Opasna igra s nesložnim mnoštvom zbog koje je Nadeždin postao simbol protesta bila je nešto što sebi režim nije mogao dopustiti. Početkom februara Centralna izborna komisjja objavila je da su pronađene greške u više od 5 posto predanih potpisa, što znači da Nadeždin nije imao pravo učestvovati na izborima.

Jedini protivnik kojeg se Putin bojao nedavno je ubijen u zatvoru. Propagandisti tvrde da je Navaljnijeva smrt bila od male koristi predsjedniku te da stoga nije logično da ga je ubio mjesec dana prije izbora. Nakon trovanja Navaljnog 2020., propaganda je i dalje branila Putina sljedećim argumentom: “Da ga je htio ubiti, ubio bi ga.” Gledano ovako, može se samo zaključiti da su ga htjeli ubiti i ubili su ga, i to tobože malo prije izbora. Model smaknuća taoca. Stanovništvo se mora bojati, šutjeti i pokazati lojalnost.

Zapadnim glasačima koji televizijske debate između kandidata očekuju kao zabavne nogometne utakmice, službena ruska predizborna kampanja bit će prilično dosadna. Putin, koji se sada kandidirao po šesti put, u cijelom životu nije sudjelovao ni u jednoj političkoj debati. Zašto bi to učinio?

Država na predsjedničke izbore izlazi potpuno čista od protukandidata. U šest godina od posljednjih predsjedničkih izbora i, u kontekstu invazije na Ukrajinu, vlasti su optužile gotovo sve političke strukture, javne organizacije i nezavisne medije kao neželjene ekstremističke organizacije i strane agente i zabranili ih. Posljednji slobodni glas koji je još ostao u Rusiji, aktivist za ljudska prava Oleg Orlov, dopredsjednik Centra za odbranu prava na memorijal, simboličnog entiteta stvorenog nakon što je Kremlj zabranio tu historijsku instituciju 2022. godine, osuđen je na dvije godine zatvora.

Svako ko otvoreno protestvuje protiv rata ili jednostavno prinese cvijeće spomeniku – što je u očima svih način odavanja počasti režimskim mučenicima – biva uhapšen. Kako se neprijatelji režima trebaju postaviti prema ovim izborima? Trebaju li ih bojkotirati? Trebaju li izaći na izbore? Glasanje učiniti nevažećim? Ispisati Navaljnijevo ime na glasačkim listićima?

U decembru su Navaljni i njegov tim predstavili svoju strategiju: izaći na izbore i glasati za Putinovog protivkandidata.“Glasajte za bilo koga osim za Putina!” Zapravo, ovu je taktiku predlagao Navaljni na svim prethodnim izborima, također i na izborima za Dumu: “Glasajte za bilo koju stranku osim za stranku kriminalaca i lopova.” Na taj je način protestno biračko tijelo trebalo oslabiti snagu Putinove stranke Jedinstvena Rusija. Kao što je poznato, ova računica nije bila uspješna u borbi protiv uspona fašističke diktature.

Neki opozicioni čelnici predložili su parodiju Putinovog propagandnog izraza "Specijalna vojna operacija" u vezi s Ukrajinom suprotstavljanjem "Specijalnoj izbornoj operaciji": 17. marta svi građani koji se ne slažu s režimom morali su izaći na biračka mjesta u 12 sati i formirati dugačke redove . Ta aglomeracija ljudi morala je na psihološkoj razini proizvesti pozitivan osjećaj određene transcendencije: Gle, nisi sam protiv sistema, ima nas mnogo. Ovo događanje trebalo je učiniti vidljivim glas protiv Putina i ove izbore pretvoriti u protest, simbolički referendum protiv rata i diktature. Skeptici kritiziraju ovu formulu, tvrdeći da propaganda može predstaviti gomile kao redove Putinovih pristaša.

Drugi kreatori mišljenja pozivaju na bojkot. Prema njima, ni pod kojim uslovima ne treba učestvovati u procesu legitimizacije Putinove moći. Vlastito učestvovanje u ovom zločinu protiv demokratije čini vas saučesnikom. I koriste još jedan argument: tehnološka evolucija uvijek ide u prilog diktaturama budući da vlasti sada imaju elektronski glasački instrument. To omogućuje krađu nepoznatog broja glasova: elektronski se glasovi jednostavno reinterpretiraju, pro-Putin glasovi se izmišljaju i tvrdi se da su pohranjeni elektronički.

Prema nekim opozcionim Telegram kanalima, Putin je mrtav od oktobra 2023. Ovaj koji se prikazuje na televiziji njegov je dvojnik, a vlast je preuzeo sekretar  Vijeća sigurnosti Nikolaj Patrušev. Ova ideja iz teorija zavjere stekla je veliku popularnost u ruskoj internetskoj javnosti. Informacijski vakuum i konstantne laži režima dovode do toga da se sve može smatrati mogućim i nemogućim u isto vrijeme. U diktaturi tajna nije samo život diktatora, nego i njegova smrt. Nema dokaza da je Putin mrtav. No, s druge strane, nema dokaza ni da je živ. Nekadašnji Putin se bojao svakog približavanja kao vatre, sadašnji Putin grli prvu osobu koja prođe na ulici. To je frapantno tako da se čak i ti detalji tumače kao tragovi.

U svakom slučaju, događaji nakon izbora puno će toga pojasniti. Ako je čovjek koji priča na televiziji pravi Putin, diktator će se držati vlasti pod svaku cijenu do tužnog kraja. Putin je odavno uprskao priliku da ode i uživa u mirnoj penziji. Zahvaljujući zakonu koji je potpisao, dao je sebi mogućnost da vlada do 2036. godine. Zakoni se u Rusiji uvijek mogu preformulirati.

Ako u nadolazećim mjesecima konačno dođe do prenosa vlasti, to će značiti da će se svijet morati suočiti s velikim političkim pitanjem. Na taj način bi se mogao ponoviti obrazac koji se dogodio u prethodnom prenosu vlasti kada je Putina uzdigao Jeljcin na prijestolje Kremlja. Ovaj scenarij, o kojem govore oporbeni analitičari, mogao bi biti sljedeći: 

Sedamnaestog marta predsjednik će proslaviti svoju potvrdu na vlasti. Nakon izbora on će napraviti neke promjene u svojoj vladi. Ministar poljoprivrede Dmitrij Patrušev, slučajno sin bivšeg Putinovog prijatelja iz KGB-a Nikolaja Patruševa, mogao bi biti imenovan premijerom. Kad dođe vrijeme, Putin bi mogao izgovoriti historijske riječi “umoran sam, odlazim” i imenovati novog premijera predsjednikom. Tada bi zemlja i njezino uzdrmano stanovništvo dobili novog cara. Hoće li se to i kada dogoditi, saznat ćemo kasnije.

U svakom slučaju, i dalje će prevladavati formula: “Doći će sljedeći car. A car se ne bira, caru se zaklinje."

Mihail Šiškin je ruski pisac prognanik u Švicarskoj; ovaj je komentar napisao za El Pais.