U ponedjeljak je Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine trebao usvojiti zakon o južnoj interkonekciji, zakon o izgradnji gasovoda koji će gas u Bosnu i Hercegovinu dovesti iz hrvatskog gasnog sistema, ali ga nije usvojio. Sjednica je prekinuta prije glasanja o ovoj tački dnevnog reda. Gasovod bi trebao ići od Zagvozda kod Splita, preko Posušja, Novog Travnika, Travnika, pa onda prema Zenici i Sarajevu.
“U petak imamo sastanak s hrvatskom kompanijom ‘Plinacro’ upravo o južnoj interkonekciji. Ta južna interkonekcija povezuje cijelu Hercegovinu i Sarajevo. Bit će to više stručni sastanak o tehničkim detaljima gasovoda i o cijenama kako bismo mogli završiti sa zaduživanjem. Do prvog kvartala 2022. godine treba biti završen glavni projekt. Do tada moramo završi investicijsko zaduživanje – u pregovorima smo o kreditu s Evropskom bankom za obnovu i razvoj (EBRD) – te da se 2023. pristupi izboru izvođača radova. Glavni cilj jeste da 2024. godine južna interkonekcija proradi. Kada se to dogodi, imat ćemo alternativu i moći ćemo odlučivati od koga kupovati gas, hoćemo li ruski ili neki gas iz ovog novog pravca: to može biti LNG s Krka, hrvatski gas, iz Mađarske, Austrije... Južna interkonekcija nije samo spajanje na hrvatski sistem nego je to i plan da se od Splita nastavi Jadransko-jonski gasovod (IAP). On je sada dobio na punoj važnosti jer je završen Transanadolski gasovod (TANAP), na koji se nastavlja Transjadranski gasovod (TAP), koji je iz Albanije otišao prema Italiji. Drugi krak tog gasovoda (IAP) trebao bi ići preko Crne Gore, Bosne i Hercegovine do Hrvatske. Tada ćemo imati izbor da koristimo i azerbejdžanski gas. Time bismo dobili apsolutnu diversifikaciju, imali bismo i ruski i sve druge gasove. Bez južne interkonekcije ostajemo zarobljenici ruskog gasa, što se može koristiti u političke svrhe”, kaže direktor “BH Gasa” Jasmin Salkić.
Jasmin Salkić, direktor “BH Gasa”
U prvoj fazi gradit će se gasovod Zagvozd – Sarajevo, a u drugoj krak Posušje – Široki Brijeg – Mostar. Tako bi se i Hercegovina gasificirala. Južna interkonekcija označava i spajanje na Evropsku uniju, na njenu mrežu transporta. Procjena je da će ovaj gasovod koštati 100 miliona eura, od čega prva faza 70 miliona.
“GAZPROM” ZAHTIJEVA PRELAZAK NA TURSKI TOK
Prema Salkićevim riječima, više je razloga za otvaranje južne interkonekcije, a jedan od njih jeste taj što je postojeći gasovod u vrlo lošem stanju u dijelu Republike srpske i dijelu koji iz Srbije ide do Bosne i Hercegovine. Tu se ništa ne ulaže, a već je četrdeset godina star, može sam od sebe iskočiti iz sistema, pokvariti se, treba nam alternativa.
Što se tiče IAP-a, taj gasovod omogućit će oslobađanje od ruskog utjecaja i energetske zavisnosti o Rusiji. No, promjena politike u Crnoj Gori predstavlja potencijalnu opasnost. Aktuelna prosrpska i proruska Vlada Crne Gore može biti prepreka izgradnji ovog gasovoda. Albanija, BiH i Hrvatska dale su zeleno svjetlo za osnivanje zajedničke kompanije za izgradnju IAP-a. Svi osim Crne Gore, koja još nije odobrila taj prvi korak ka budućem Jadransko-jonskom gasovodu.
U pogledu geostrateškog pozicioniranja, potencijalni problem za Bosnu i Hercegovinu jeste Turski tok, koji dovodi ruski gas, i postojeći zahtjev “Gazproma” da zemlje koje gravitiraju Turskom toku prijeđu na ovaj pravac snabdijevanja.
Prelazak na Turski tok jeste promjena koncepta snabdijevanja gasom, gdje će “Gazprom” raditi ne samo prodaju, kao do sada, nego i tranzit gasa. Oni će zakupiti sve transportne kapacitete i dovesti na granicu gas po nekoj cijeni koja bude aktuelna u tom momentu.
Jonsko-jadranski gasovod (IAP)
“Mi smo do sada radili na način da 'Energoinvest' kupi od 'Gazproma' gas i onda ga transportiramo iz Ukrajine preko Mađarske i Srbije. U Zvorniku se primi u naš sistem i onda dolazi do naših kupaca. Već nam je stigla ponuda od 'Gazproma' da od 1. januara 2021. godine prijeđemo na Turski tok, a mi smo napravili neki potencijalni prostor da u naredna tri mjeseca nastavimo koristiti pravac Ukrajina – Mađarska – Srbija jer imamo transportne ugovore s Mađarskom i Srbijom. Šta će se desiti od 1. aprila, ne znamo – da li će insistirati na Turskom toku ili ćemo imati mogućnost da ostanemo na ovome”, kaže Salkić.
Cijena gasa promjenjiva je kategorija, ali “Gazprom” još nije izašao s finansijskim detaljima, pa niko ne zna koliko će koštati gas koji dolazi iz Turskog toka. Planirano je da se održi sastanak s “Gazpromom” iza 15. januara i da se vide detalji, kakve su cijene, šta će se u budućnosti dešavati, ali je činjenica da se time zatvara priča o upravljanju tokovima tranzita jer tada “Gazprom” dolazi na granicu Bosne i Hercegovine. Ovim ruski prirodni gas postaje jedini izbor i zavisnost postaje potpuna od tog izvora, a na šta se već odlučila Srbija. Niti jedna zemlja na tom pravcu to nije uradila pa tako ni Turska ili Bugarska ili Grčka.
U tom kontekstu, važan je i zakon o električnoj energiji i gasu na državnom nivou. Republika srpska ne želi da se usvoji taj zakon pod izgovorom prenošenja nadležnosti na državu, mada je u pozadini priče ovladavanje tržištem gasa i jačanje utjecaja Rusije i Srbije u Bosni i Hercegovini. Vlada Federacije BiH jeste za usvajanje zakona, ali po pravilima Trećeg energetskog paketa Evropske unije, dok Republika srpska ne želi zakon na državnom nivou nego da ostane na entitetima, ali hoće da se otključa tržište Federacija BiH, da oni upravljaju tržištem u ovom entitetu. Kada imate “Gazprom” na granici Bosne i Hercegovine, sutra će se, kada se otvori tržište, stvoriti potencijalni problem “Energoinvestu” kao snabdjevaču. Ostaje i pitanje ratnog duga te obaveze tranzita prema Mađarskoj u ukupnoj kalkulaciji cijena, tako da “Energoinvest” u tom slučaju ne može biti konkurentan. S druge strane, kompanija “Gas-Res”, koju je osnovala Republika srpska, nema tih problema jer ovaj entitet nikada nije prihvatio ratni dug za gas, njega vraća samo Federacija BiH, iako se zna da je Republika srpska potrošila 40 posto gasa tokom rata. Iz tih razloga “BH Gas” pokušao se stabilizirati te se okrenuo prema južnoj interkonekciji, da se uspostave dva izvora, dva ulaza i izlaza iz Bosne i Hercegovine, što je u skladu s pravilima Evropske unije.
Turski tok
Prelaskom na Turski tok “Gazprom” ostaje jedini ponuđač gasa i jedini koji posjeduje transportne kapacitete. Od njega će, u tom slučaju, sve zavisiti. Koncept Turskog toka predstavlja ruski dolazak na granicu zemlje i onemogućavanje da se kupuje bilo kakav drugi gas osim “Gazpromovog”, odnosno to je potpuna ovisnost o ruskim energentima. Cijena je u ovom trenutku potpuna nepoznanica jer investicije nisu završene. Cijevi jesu postavljene, ali kompresorske stanice nisu: jeste da gas ide, ali ne u obimu kojim bi trebao ići. Srbija želi Turski tok zato što misli da će biti tranzitna zemlja prema Mađarskoj i dalje prema Austriji, a Mađarska još nije ni započela njegovu gradnju preko svoje teritorije.
Ono što je za Bosnu i Hercegovinu također problematično jeste da Turskim tokom dobijamo više zemalja u tranzitu koji u ukupnoj cijeni “Gazprom” još krije. Sada imamo dvije zemlje u transportu, Mađarsku i Srbiju, a s južnom interkonekcijom imat ćemo samo jednu, Hrvatsku, koja je već oborila cijene tranzita.
SRBIJA U IME BOSNE I HERCEGOVINE ZAKUPILA KAPACITETE
I nedavna posjeta ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova vjerovatno se može posmatrati kao pritisak da se prihvati Turski tok, jer uvijek iza “Gazproma ”stoji država, posebno ako se ima u vidu činjenica da su drugi izvori gasa počeli da napadaju “Gazpromovo” tržište pa “Gazprom” mora što prije zaključavati svoja tržišta na dugoročne ugovore.
“‘Gazprom’ sada dolazi do granica i zamjenjuje sve ostale učesnike, samo da potpišeš s njim ugovor na duži period. Sve ono što je do sada u Evropi bilo samouvjereno ‘Gazpromovo’, gdje je mogao da diriguje cijenu, više nije tako. Otvoren je LNG terminal u Hrvatskoj, Turska postaje raskršće energetskih kretanja ruskog, azerbejdžanskog, turskog gasa i mediteranskog, čak se javljaju izraelska polja, katarska, libijska...”, objašnjava Salkić. Stvorili su se, dodaje, tehnički uvjeti da gas može biti iz više izvora na tržištima na koja je do sada mogao doći samo ruski gas. Sada je najveći problem “Gazproma” kako zadržati tržište, ali kako mi nismo veliki potrošači i nismo toliko važno tržište “Gazpromu”, to je jasnije da je u našem slučaju ponajprije riječ o širenju utjecaja Rusije i Srbije na Bosnu i Hercegovinu u budućnosti.
“Što se tiče Republike srpske, njihova kompanija ‘Gas-Res’ već ima ugovor s ‘Gazpromom’. Dobili su ga bez obzira na to što smo mi imali neke ranije zakupe. Oni već odavno u Zvorniku primaju gas, njihov je interes da u Republiku srpsku dolazi samo ruski gas, oni ne žele da razvijamo druge pravce, da cijela Bosna i Hercegovina može biti stavljena pod mrežu, da i Banja Luka i Doboj imaju iste mogućnosti. Njihova isključiva želje jeste da ostanemo ovisni o ruskom gasu. Zato ne podržavaju zakon o gasu na državnom nivou, uspostavili su svoju regulatornu agenciju na nivou entiteta koja licencira njihove kompanije, a koje uopće ne ispunjavaju uvjete da budu licencirane, ali kontroliraju regulatornu agenciju i ne možete im ništa. Oni su samo na papiru napisali da su u skladu s Trećim energetskim paketom, a Treći energetski paket kaže da država treba da regulira ulaz gasa i balansiranje da bi svaki učesnik na tržištu imao sigurnost i jednak pristup. Republika srpska opredijeljena je samo za ruski gas. Njih ne zanima razvoj. Cilj toga je, i zato je Vlada FBiH na udaru, da kompanije iz RS-a pokupe trgovinu gasom u Federaciji BiH jer je kompletna potrošnja gasa u ovom entitetu. Tu je ta borba za otvaranje tržišta. Ako uđemo u tu utakmicu nespremni, imamo samo jedan izvor gasa, natovareni ratnim dugovima, imat ćemo problem”, tvrdi Salkić.
Ono što je za nas čudno, dodaje on, jeste da je “Srbijagas” ušao u vlasništvo kompanije koja je ušla u prvih 19 kilometara gasovoda “Gasprometa” i time srbijanska državna kompanija upravlja jedinim ulazom u Bosnu i Hercegovinu. Republika srpska tu je samo produžena ruka utjecaja Srbije i Rusije na Bosnu i Hercegovinu.
“Južna interkonekcija i IAP postali su ključni projekti oslobađanja od ruskog utjecaja i ovakvog pristupa koji ima Srbija, a koja je zakupljuje kapacitete na Turskom toku u ime Bosne i Hercegovine a da niko u Bosni i Hercegovini to ne zna. Kako se to desilo, ne znam. Imali smo sastanak s ministricom vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Biserom Turković, koja je uputila protestnu notu tražeći da se moraju ispoštovati obaveze koje imaju Bosna i Hercegovina i ‘Energoinvest’/ 'BH Gas'. Vidjet ćemo kako će se raspetljati ta priča. Nije Srbija formalno-pravno zakupila, nego je izlobirala zakup da mi prijeđemo na Turski tok, mada je i pravac iz Ukrajine još otvoren. Niko iz Bosne i Hercegovine nije pričao s kolegama iz ‘Gazproma’ da hoćemo na Turski tok, imamo tu dosta nepoznanica”, zaključuje Salkić.
Cilj je Bosne i Hercegovine da ostane na postojećem pravcu snabdijevanja iz Ukrajine do 2024. godine. Do tada će isteći i ugovor o transportu s Mađarskom, a ako sve bude išlo po planu, i južna interkonekcija bit će u funkciji. Do tada treba izdržati pritiske koji se kriju u gasnim pravcima i kupovini gasa, gdje se posebno misli na Rusiju i Srbiju.
