Kada je prije izvjesnog vremena Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, izjavio kako će neke naše poslove u bliskoj budućnosti raditi roboti, mnogi su se smijali. Sada više nikome nije smiješno. Budućnost dolazi mnogo brže negoli ljudi očekuju. Iako je robotizacija i automatizacija u privredi poznata već dugo godina, integracija s vještačkom inteligencijom i mašinsko učenje otvaraju neslućene mogućnosti u pogledu zadataka i poslova koje mogu obavljati mašine. Sada se ljudi, možda i s pravom, pitaju jesu li višak, rade li mašine njihov posao bolje nego oni sami, jesu li sljedeći na listi za otkaz?

Mnogo je dilema, od etičkih do čisto poslovnih. A najvažnija ja svakako može li čovjek biti zamijenjen mašinom? Dok sociolozi i filozofi pokušavaju dati odgovore na ove dileme, dotle biznismeni računaju – isplati li se uložiti u robotizaciju i automatizacije proizvodnje, koliko radnika će biti viška, koliko će se povećati proizvodnja...?

A računica je zapravo jasna, Bosna i Hercegovina već je ušla u fazu nedostatka radnika na određenim poslovima, recimo u građevinarstvu, a isti problem ima i cijela Evropa. S druge strane, privreda Bosne i Hercegovine poprilično je neefikasna te je stoga manje konkurentna od drugih evropskih privreda.

KONKURENTNOST

Prema istraživanju koje je provela Organizacija Ujedinjenih nacija za industrijski razvoj (UNIDO), u slučaju svih zemalja zapadnog Balkana glavna proizvodna aktivnost s najvećim učešćem u dodatoj vrijednosti jeste proizvodnja hrane i pića, koja se zasniva na tehnologiji niskog tehnološkog nivoa. Na nižem i srednjem tehnološkom nivou su ostale proizvodne aktivnosti: proizvodnja metalnih proizvoda (Bosna i Hercegovina i Crna Gora), nemetalnih minerala (Crna Gora), hemijskih proizvoda (Bosna i Hercegovina i Srbija), gume i plastike (Srbija). Za razliku od zemalja zapadnog Balkana, prije svega Slovenija, ali i Hrvatska, imaju kao glavne proizvodne aktivnosti s najvećim učešćem u dodatoj vrijednosti one koje se zasnivaju na srednjem i visokom tehnološkom nivou: metalni proizvodi, mašine i oprema u Hrvatskoj i metalni proizvodi, mašine i oprema i električne mašine i oprema u Sloveniji. CIP indeks potvrđuje da one zemlje u kojima najveće učešće u stvaranju dodate vrijednosti imaju grane na niskom tehnološkom nivou imaju i nizak indeks konkurentne performanse. Od svih zemalja zapadnog Balkana, najmanju vrijednost CIP indeksa ima Crna Gora (120. mjesto od 150 rangiranih zemalja), zatim Albanija (109. od 150), BiH (80. od 150), Sjeverna Makedonija (74. od 150), i Srbija (62. od 150). Slovenija i Hrvatska, čija se proizvodnja zasniva na višem tehnološkom nivou, najbolje su rangirane po vrijednosti CIP indeksa: Slovenija je na 33. mjestu, a Hrvatska na 54. mjestu od 150 rangiranih zemalja.

Prema tome, privredi Bosne i Hercegovine, da bi postala konkurentna sa zemljama iz našeg šireg okruženja, potrebna je reindustrijalizacija zasnovana na efikasnijoj proizvodnji i proizvodnji izvoznih proizvoda višeg tehnološkog nivoa. U tom smislu, robotizacija i automatizacija proizvodnje mogu pomoći da privreda postane konkurentnija.

Sindikati i poslodavci u drvnoj industriji zainteresirani su za proces digitalizacije i automatizacije, smatraju da je to sadašnjost i budućnost funkcioniranja drvne industrije te da je krajnje vrijeme da se pokrenu aktivnosti na prilagođavanju kompanija i radnih mjesta ovim procesima u drvnoj industriji. Ovo je zaključeno na Okruglom stolu o temi “Izazovi digitalizacije: Kako prilagoditi kompanije i radna mjesta digitalizaciji u drvnoj industriji?”, koji su organizirali Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira Bosne i Hercegovine i Udruženje poslodavaca u Federaciji Bosne i Hercegovine.

NIKO NE OSTAJE BEZ POSLA

Proces digitalizacije i automatizacije zahtijeva punu informiranost i uključenost radnika u izazovima koje sa sobom donosi ovaj proces. Također, neophodno je osigurati programe dokvalifikacije, prekvalifikacije i edukacije radnika radi podizanja njihovih kompetencija, znanja vještina neophodnih za digitalizirani proces proizvodnje. To istovremeno može biti i jedan od načina da se kvalificirana radna snaga zadrži u Bosni i Hercegovini.

Lejla Ćatić, predsjednica Samostalnog sindikata šumarstva, prerade drveta i papira Bosne i Hercegovine istaknula je da se sve više govori o digitalizaciji, automatizaciji i uvođenju novih mašina koje će zamijeniti radnike.

“To stvara određene pritiske i bojazan radnika za radna mjesta. Danas razgovaramo o tim izazovima koji zasigurno donose novi pristup, a to je promjena profila radnika, tako da ćemo imati sve više obučenih radnika, ali i potrebu prekvalifikacije i dokvalifikacije radne snage. Bitno je osigurati ostanak mladih ljudi u Bosni i Hercegovini unaprijediti njihova prava”, naglasila je Ćatić.

Predsjednik Udruženja poslodavaca u Federaciji BiH Adnan Smailbegović smatra da je ključno da menadžment kompanija shvati nužnost digitalizacije.

“Digitalizacija i automatizacija nužna su potreba i naša industrija mora shvatiti da će, što prije provede te procese, biti konkurentnija na tržištu. Naše kompanije moramo učiniti konkurentnijim na tržištu kako bismo smanjili cijene proizvoda, a da istovremeno podižemo cijenu rada”, kazao je Smailbegović.

Digitalizacija u Norveškoj, kako je rekao predsjednik Udruženja poslodavaca za drvni dizajn i tekstil Norveške Egil Sundet, ide u pozitivnom smjeru, između ostalog i zbog toga što su plate u tom sektoru izuzetno visoke, tako da samom digitalizacijom vrše i automatizaciju proizvodnje.

“Robote moramo uvesti u fabrike i mislim da su radnici u Norveškoj shvatili da bez robota fabrike nemaju budućnosti. To će u svakom slučaju unaprijediti produktivnost”, kazao je Sundet.

Ole Kristian Paulsen, predstavnik za međunarodnu saradnju Sindikata industrije i energetike Norveške, naglasio je da je u procesu digitalizacije ključna uključenost svih.

“Najbitniji dio procesa jeste učešće radnika. Radnici trebaju shvatiti da bez novih tehnologija fabrike teško opstaju na tržištu. Na primjeru fabrike u kojoj sam radio znam da niko od zaposlenih nije ostao bez posla uvođenjem novih tehnologija. Jednostavno, povećali smo obim proizvodnje”, naglasio je Paulsen.

Iz norveškog iskustva da se izvući zaključak da roboti neće zamijeniti radnike, samo će im pomoći da budu produktivniji, a kompanijama da budu konkurentnije.