Bugarska planina Buzludža doseže gotovo 1500 metara jedno je od najpoznatijih mjesta bugarske historije i geografije. To je mjesto gdje je ugušen ustanak protiv Osmanske vlasti 1868. godine, tu su se odvijale bitke partizana protiv fašista u Drugom svjetskom ratu. Ipak, u Bugarskoj je najpoznatija kao mjesto na kojem je Dimitar Blagoev, marksistički revolucionar, osnovao Socijaldemokratsku radničku partiju, s ciljem da zemlju uvede u socijalizam.

Kada je Blagojevljeva stranka došla na vlast, u septembru 1944. godine, to nije bio toliko rezultat njihove revolucionarne akcije koliko ulaska Crvene armije u zemlju. Nakon završetka rata Bugarska se definitivno opredijelila za sovjetsku stranu na šahovskoj ploči bipolarnog svijeta.

Ta moć trebala je simbole i rituale kojima bi se legitimirala. Zemlju su preplavili likovi istaknutih revolucionara, partizanskih heroja i sovjetskih vojnika. Godine 1961. na red je došla i Buzludža.

U podnožju vrha nalaze se tri spomenika a postojao je i četvrti projekat koji nije realiziran. Planiran za vrh, sastojao se od velikog prstena na šest stubova, u čijem je središtu stajao toranj sa zvijezdom na vrhu. Složenost dizajna obeshrabrila je njegovu izgradnju. Projekt je pripadao arhitekti Georgiju Stoilovu.

Rukovodstvo zemlje planira velike stvari za 1981. godinu. Planirano je obilježavanje 1300. godina stvaranja bugarske države i 90  godina od skupštine koja je dovela do utemeljenja Blagojevljeve stranke. Kako bi se proslavilo ovo drugo, odlučeno je da se Buzludža okruni kolosalnom građevinom, spomenikom u čast Komunističkoj partiji.

Zadatak je mogao dobiti samo Stoilov. Tada je već jedan od najpoznatijih bugarskih arhitekata. Stoilov preuzima svoj stari dizajn i modificira ga a aradovi počinju 1974. godine. Gradn ja je trajala sedam godina radilo je 6.000 radnika, uglavnom vojnika, potrošeno je 70.000 tona cementa, 3.000 tona čelika a sve je koštalo današnjih sto miliona eura. Platilo ga je devet miliona Bugara. dobrovoljnim prilozima i kupovinom markica.

Impozantna kula doseže 70 metara. Na dva njegova lica, prekrivena crvenkastim staklom, ispisane su dvije zvijezde od 12 metara. Najveće na svijetu do danas. Svjetionik Buzludža, vidljiv je noću i do 30 km daleko a prvi je put upaljen 7. novembra 1977. kako bi najavio 60. godišnjicu Oktobarske revolucije.

Spomenik je svečani otvoren 23. augusta 1981. i bio je otvoren samo osam godina kada je, 10. novembra 1989. godine, samo dan nakon pada Berlinskog zida, komunistički vođa Todor Živkov bio prisiljen podnijeti ostavku. U februaru 1990. komunisti su bili prisiljeni raspisati prve višestranačke izbore od 1946. Prije nego što su održani, nazvali su se socijalistima kako bi se distancirali od svoje prošlosti. Manevar je uspio i u junu su dobili izbore. Do tada je komunistički Olimp već bio zatvoren.

Unatoč pobjedi bivših komunista, bugarsko društvo ide prema tržišnoj ekonomiji s većinskom željom da se raščisti s prošlošću. Mora se odlučiti o sudbini stotina spomenika i statua razasutih diljem zemlje. Najviše značenja ih je uništeno. Drugi su završili zanemareni, poput spomenika na Buzluđi.

Nijedna bugarska vlada nije znala šta bi sa tako neugodnim naslijeđem, a svojim nedjelovanjem osudili su ga na propast. Sa njega je nestao mramor, staklo i bakar sa krova. Pročelja postaju platno za grafite a ono što nisu uništili vandali i pljačkaši uništilo je vrijeme i vremenske neprilike.

Ono što je trebao biti panteon bugarskih komunista danas je grobnica njihovih snova. Svjedočanstvo o slomu jedne ere. Ništa što je simbolizirao više ne postoji, ali njegova magija traje i privlači posjetitelje iz cijeloga svijeta, više fascinirane fotogeničnošću diva bez roditelja nego nostalgijom za idejama koje su ga začele.

Godine 2014., gotovo tri desetljeća nakon zatvaranja spomenika, Dora Ivanova, mlada arhitektica, pokrenula je projekt Buzludža. Njezin je cilj spasiti i spomenik i sjećanje koje predstavlja, pretvarajući ga u muzej bugarske historije.

Godine 2018. Europa Nostra, glavna nevladina organizacija koja bdije nad očuvanjem kulturne baštine kontinenta, podržala je inicijativu Ivanove i uvrstila spomenik među sedam evropskih spomenika kojima prijeti najveći rizik od skorog nestanka.

NVO je savjetovala bugarsku vladu da proglasi spomenik mjestom od nacionalnog interesa kako bi ga zakonodavstvo zaštitilo, te procijenila vrijeme rada i troškove hipotetske obnove: pet godina i sedam miliona eura, što bi se moglo finansirati putem Evropske investicijske banke.