Stanovnici Kulen‑Vakufa i okolnih sela različitim sadržajima i manifestacijama već punih 27 godina svakog juna prisjećaju se jednog od najtežih i najbolnijih perioda njihove cjelokupne historije. Ovih dana navršila se trideset i jedna godina od progona i stradanja Bošnjaka ovoga kraja. U detaljno isplaniranom i pripremljenom napadu velikosrpskih agresorskih snaga na ovo područje 10. juna 1992. godine, uoči Kurban-bajrama, protjerano je i pobijeno cjelokupno bošnjačko stanovništvo Ljutočke doline, a sva njihova imovina razgrabljena i uništena. Više stotina Bošnjaka bespravno je bilo zatočeno u logore u kojima su pretrpjeli najstrašnija mučenja. Ubijeno je više od tri stotine muškaraca, uglavnom mlađe životne dobi, a među stradalima je bio i nemali broj staraca i djece.
Kako bi se sačuvalo sjećanje na tragediju stanovnika Ljutočke doline, svake godine u junu organizira se kulturna manifestacija pod nazivom “Ljutočka dolino, nikad ne zaboravi”, čiji je najposjećeniji dio memorijalni marš pod nazivom “Putem stradanja i spasa”.
Pješačku rutu dužine trinaest kilometara – od Orašca, preko visoravni Radolja, do Štrbačkog buka – ove godine prepješačilo je više od 450 učesnika, uglavnom iz krajiških, ali i iz drugih gradova Bosne i Hercegovine. Među učesnicima marša svake godine možemo primijetiti invalide bez ruku i nogu koji, bez obzira na razne teškoće, žele odati počast stradalim žrtvama Ljutočke doline. Ove godine posebnu pažnju zadobio je Nisvet Dizdarević zvani Rambo iz Cazina, koji je odlučio da u spomen na žrtve Srebrenice, ali i drugih bosanskohercegovačkih gradova, prepješači rutu od Pariza do Srebrenice u dužini od približno 1.850 kilometara. Kompletan dosadašnji put Dizdarević je prepješačio noseći omiljenu bosanskohercegovačku zastavu zvanu “Ljiljanku”.
Prije nekoliko dana Nisvet se obreo u Unsko-sanskom kantonu, gdje je odlučio da obiđe važna mjesta vezana za herojsku borbu bošnjačkog naroda za svoj opstanak. Stoga je u subotu 17. juna učešće uzeo u pješačkom maršu “Putem stradanja i spasa”, što smo iskoristili da se pobliže upoznamo s ovim zanimljivim Krajišnikom.
Nisvet Dizdarević Rambo rodio se u Slunju, u Republici Hrvatskoj, gdje je s porodicom živio do izbijanja velikosrpske agresije na Hrvatsku, kada doseljava u Šturlić, rodni kraj njegovih roditelja. U odbrambeno-oslobodilačkom ratu bio je pripadnik 501. slavne bihaćke brigade, u čijim je redovima bio teško ranjavan. Pored svojih svakodnevnih obaveza, Nisvet aktivno i na svoj način radi na promociji svoje domovine i širenju istine o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima.
“Iz poštovanja prema žrtvama Genocida, svake godine idem na Marš mira od Nezuka do Potočara. Na ovakav način želim dati svoj doprinos u čuvanju istine o Agresiji na našu zemlju i odati počast svim stradalim žrtvama genocida. Smatram da genocid nije bio samo u Srebrenici, nego i u drugim gradovima širom Bosne i Hercegovine. Zato je važno da pričamo istinu o onome što se dešavalo u našoj domovini. Ove godine odlučio sam odati priznanje srebreničkim žrtvama tako što ću put od Pariza do Srebrenice preći pješice. Na put sam krenuo 28. aprila. Sa mnom je na put krenula i Nađa Mazalović iz Kladnja i pješačila je do Strasbourga, ali je zbog povrede noge morala odustati, tako da trenutno pješačim sam. Na ovom putu ljudi su mi mnogo pomagali, posebno naši ljudi u dijaspori. Ponekad bi pomoć tražili kad nam je potrebna, a ponekad bi se ljudi i sami javljali da pomognu. Dešavalo se i to da nas ljudi prate na našem putu i pređu s nama dio maršrute. Bilo je i raznih teškoća, a najveći problem bili su žuljevi od pješačenja. Spavali smo svugdje. Dok je kolegica Nađa putovala sa mnom, obično bi se našlo pristojno mjesto za odmor. Sada, dok putujem sam, spavam gdje se zateknem. Kad umor obuzme čovjeka, svugdje se dobro spava.”
Svoj boravak u Krajini Nisvet Dizdarević iskoristit će da obiđe mezarove slavnih komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine Izeta Nanića, Adila Bešića, Mirsada Crnkića i drugih šehida, da obiđe neke šehitluke i spomen-obilježja, da posjeti mjesta velikih bitaka, kao i stratišta bošnjačkog naroda. “Naše žrtve i naše heroje ne smijemo nikada zaboraviti, a naša djeca i omladina moraju bolje upoznati svoju prošlost da bi sretnije živjeli u budućnosti”, ispričao je naš sagovornik.
Nakon posjete ovih lokaliteta, Nisvet Dizdarević Rambo namjerava obići još mnoga mjesta koja svjedoče o našoj bliskoj prošlosti, a koja se nalaze na njegovoj ruti prema Srebrenici. Njegov plan je da se priključi koloni na Maršu mira Nezuk – Potočari, te da na kraju svoje putovanje završi obavljanjem dženaze žrtvama Srebreničkog genocida.
