Politički projekt Fahrudina Radončića po imenu Stranka za bolju budućnost preminuo je. Štaviše, on je već toliko uvjerljivo i nepovratno mrtav da okolo sebe širi nepodnošljivi smrad političke truhleži i raspadanja. U blizini ove političke lešine kadri su boraviti još samo politički crvi, muhe govnare i ostali paraziti, kao i oni morbidno radoznali koji bi da vide čudo neviđeno – pravog pravcatog političkog zombija. Jer, iako je posve mrtav, njega i dalje nastanjuje neumrli zloduh njegovog osnivača koji ga animira. Zato imamo privilegiju svjedočiti jezivom prizoru politički mrtvog i raspadajućeg projekta koji i dalje igra svoj dance macabre pokušavajući da čak i u svojim posljednjim trenucima nekoga ujede i zarazi te tako u životu održi svoje specifično maliciozno zlo.
SERIJSKI GUBITNIK
Trostruko poraženi kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić može se u vezi s čitavom svojom političkom avanturom jedino pohvaliti konstantnom i neprekinutom spiralom propadanja jer je u svakom jurišu na Predsjedništvo osvajao sve manji postotak glasova. Iako se, vođen vlastitim kompleksima, pokušavao pozicionirati kao pandan Bakiru Izetbegoviću, Radončić je najupečatljivije izgubio 2018. godine, kada je završio s tek 75.000 glasova, tri puta manje od pobjednika Šefika Džaferovića. Pad s 200.000 na 75.000 glasova u samo četiri godine možda je ponajbolji dokaz brzine odumiranja Radončićeve političke karijere.
Slično je bilo i s njegovim političkim čedom SBB-om, koje je na lokalnim izborima 2020. godine doživjelo pravi brodolom. Jedino čemu danas Radončić duguje bilo kakvu političku relevantnost jesu mediji pod njegovom kontrolom te nekolicina ministara koji su tu gdje jesu zbog HDZ-ove blokade formiranja nove Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, a što je usluga koju Čović redovno i obilato naplaćuje od Radončića.
Do srži truhla Radončićeva stranka doslovno puca po šavovima, a preko noći mu se gase čitavi gradski odbori, poput onih u Mostaru ili Živinicama. Istovremeno, poput snoplja padaju i čitavi redovi njegovih kadrova pokošeni mnogobrojnim aferama.
KADROVSKA POLITIKA S KOCA I KONOPCA
Tako je, recimo, ovih dana Centralna izborna komisija BiH oduzela vijećnički općinski mandat provjerenom SBB-ovom kadru Ismiru Juski jer je istovremeno bio i vijećnik u Općinskom vijeću Centar i savjetnik u Vladi Federacije BiH. Isto to, vrlo vjerovatno, čeka i političkog direktora SBB-a Anisa Krivića, koji je vijećnik u sarajevskoj Općini Stari Grad, ali i savjetnik dopremijera Federacije BiH Veska Drljače. To je dvoje, po važećim zakonskim propisima, nespojivo. Krivićev slučaj inkriminira i ministra Drljaču, koji je također kadar SBB-a, jer se čini da su Drljača i Krivić prilikom provjere pokušali na prilično glupav način prikriti neke činjenice, tvrdeći da Krivić nije savjetnik ministra Veska Drljače već federalnog dopremijera Veska Drljače.
Anis Krivić i Ismir Jusko
No slučaj Redžepa Salića, kojeg su svojevremeno u SBB-u i na stranicama Dnevnog avaza predstavljali kao pravog pravcatog heroja, daleko je gori. Iako je osuđivani porodični nasilnik te osumnjičenik za nesavjestan rad u službi, Salić je ipak na prošlim lokalnim izborima bio SBB-ov kandidat za Općinsko vijeće Novo Sarajevo. No Općinski sud u Sarajevu ovih dana potvrdio je optužnicu Tužilaštva Kantona Sarajevo protiv tri bivša direktora Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine “Pazarić”, a jedan od njih jeste i Redžep Salić. Salića i ostale tereti se, kako su naveli u saopćenju Suda, “zbog krivičnih djela nesavjestan rad u službi i spriječavanje i neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika”, tj. da su od 2009. do 2019. godine, dok su obavljali direktorske pozicije u Zavodu, propuštanjem dužnosti nadzora i stalnog praćenja tjelesnog i duševnog stanja štićenika od stručnog i medicinskog osoblja, nesavjesno postupili u obavljanju svojih dužnosti, uslijed čega je nastupila teža povreda, teško ugrožavanje zdravlja i razvoja maloljetnika Zavoda u Pazariću. Inače, nakon što je smijenjen s pozicije direktora Zavoda, Salić se, kako pišu neki mediji, ekspresno vratio u Fond za zaštitu okoliša FBiH, u kojem je radio prije obavljanja čelne funkcije u Pazariću, a što i nije iznenađujuće jer je direktor Fonda Fuad Čibukčić također član SBB-a.
Redžep Salić
Ništa bolja nije situacija ni s predsjednikom Gradskog odbora SBB Zenica i zamjenikom predsjedavajuće u Gradskom vijeću Zenica dr. Jasminom Hodžićem. On je početkom prošlog mjeseca osuđen na godinu zatvora i zabranu obavljanja ljekarske djelatnosti iz oblasti akušerstva u trajanju od pet godina. Detalji ovoga slučaju suviše su mučni i teški za opisivanje jer je riječ o najosjetljivijoj kategoriji stanovništva. Hodžić je osuđen zbog krivičnog djela nesavjesnog liječenja novorođenčadi, a optužnicom se teretio da je primjenom neprikladnog načina i sredstva liječenja prouzrokovao pogoršanje zdravstvenog stanja neke osobe.
Jasmin Hodžić
Iz zeničkog SBB dolazi još jedna novopečena stanovnica bosanskohercegovačkog zatvorskog sistema Vesna Švancer, koja je 2019. godine proglašena krivom za počinjenje krivičnog djela – udruživanje radi činjenja krivičnih djela u sticaju s produženim krivičnim djelom zloupotreba položaja ili ovlasti. Sud je Vesni Švancer, inače ne samo običnoj članici SBB-a već i bivšoj potpredsjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, za počinjena krivična djela izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.
Ovih dana uhapšen je i Bariša Bejtović, sin Bilsene Šahman, zastupnice SBB-a u Kantonu Sarajevo. Pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo priveli su Bejtovića zbog sumnje da je počinio krivično djelo prevare u privrednom poslovanju. Inače, Bejtović je vlasnik firme “Panta Rei”, koja je prošle godine dovođena u vezu sa sumnjivom nabavkom zaštitnih maski. I Bilsena Šahman bila je hapšena 2018. godine pod optužbom za ometanje rada pravosuđa putem vršenja pritiska na svjedoke da promjene iskaz u postupku protiv Nasera Orića. Nakon što je oslobođena, zahtijevala je 2020. godine da joj Bosna i Hercegovina isplati 50.000 maraka zbog pretrpljene nematerijalne štete.
MOTO DANA: SPAŠAVAJ SE KO MOŽE
Osim pravosudnih tegoba, SBB muku muči i s konstantnim osipanjem kadrova, koji očito primjećuju da Radončićeva nasukana politička trabakula propušta vodu na sve strane i tone velikom brzinom. Tako je i s već spomenutim slučajevima Mostara i Živinica. U Mostaru je cijeli Gradski odbor SBB-a podnio zahtjev za brisanje iz članstva u stranci, a isto su učinili i SBB-ovi zastupnici u Skupštini HNK, kao i četvero SBB-ovih vijećnika u Općinskom vijeću Konjic. Oni su javno istupali s optužbama da se ne slažu s politikom koju vodi Radončić te smatraju da je njegova stranka potpuno izgubila politički kompas.
Već bivšim članovima SBB-a smetala je naročito Radončićeva taktika kontroliranja federalne pozicije, a ujedno glumljenja opozicije. Neposredno nakon njih, istim putem krenuo je i Šemso Fehrić, vijećnik SBB-a u Općinskom vijeću Zavidovići.
Ipak, najglasniji je za sada odlazak Adisa Arapovića, dugogodišnjeg “nezavisnog analitičara”, građanskog aktiviste te nekadašnje neosporne “zvezda granta” nevladinog sektora. Arapović se SBB-u pridružio 2018. godine kao vođa izborne kampanje, za šta je kompenziran pozicijom savjetnika u Vladi Federacije BiH, a zatim zastupničkim mjestom u Parlamentu FBiH. Mada je Arapović svoj odlazak začinio dramatičnim govorom u kojem se ne odriče (kompenzacijskog) mandata već najavljuje vlastitu samostalnu, ali presudnu bitku za “slobodu, pravdu, prosperitet” i osmijehe djece, ipak još nije jasno predstavlja li njegov odlazak stvarni kraj političkog ménage à trois između Radončića i bračnog bara Arapović. Tim više što je Arapovićeva supruga i dalje članica čak tri nadzorna odbora (Razvojne banke FBiH, Finansijsko-informatičke agencije FBiH i Fabrike duhana Mostar u stečaju), u koje je postavljena kao lojalni SBB kadar. Tek će eventualno rapidno gubljenje ovih udobnih fotelja reći nešto više o stvarnom statusu ove samozatajne političke veze.
Bračni par Arapović
No tu ne prestaju kadrovske muke Radončićeve zombi stranke. Osim bijega s broda koji tone i desetkovanja dugom rukom zakona, Radončićevi kadrovi imaju problema i s vlastitim biografijama.
Ovdašnja javnost ostala je zaprepaštena kada je po društvenim mrežama počela kružiti fotografija glumca, bivšeg kantonalnog ministra i aktuelnog povjerenika SBB-a za Kanton Sarajevo Mirvada Kurića sa šajkačom na glavi. Fotografija je snimljena 1995. godine, tek četiri mjeseca prije Genocida u Srebrenici. Mirvad Kurić te 1995. godine nije bio na braniku Bosne, čak ni iz dijaspore, poput mnogih današnjih uglednih umjetnika, već je uživao status jedne od mladih nada Narodnog pozorišta u Prištini. Ovo pozorište imalo je tada dva ansambla koji su se zvali “Srpska drama” i “Albanska drama”, a glumci su, naravno, bili podijeljeni po nacionalnim pripadnostima ili afinitetima. Mirvad Kurić se, kao stalni član, nalazio u srpsko-pravoslavnom ansamblu “Srpske drame”. U ljeto 1999. godine “Srpska drama” Pozorišta u Prištini prestala je postojati, a u monografskim bilješkama zabilježeno je da je “ansambl rasut po celoj Srbiji”. No nakon tri godine Mirvada Kurića zatičemo “rasejanog” po Sarajevu. Tada kreće i njegov strelovit uspon u glumačkim vodama predstavom Shopping and Fucking, nakon čega slijedi Viza za budućnost, a zatim i politička karijera pod mentorstvom i starateljstvom Fahrudina Radončića.
Mirvad Kurić, na predstavi, negdje u Srbiji 1995. godine
Iz današnje perspektive teško je reći da li nekoga ko se predstavlja kao “probošnjački i probosanski” političar više diskreditira činjenica da je četiri mjeseca prije Genocida u Srebrenici za srpski režimski teatar glumio srpskog vojnika sa šajkačom na glavi i za to primao srbijanske nagrade ili to što je član Radončićeve stranke?
DALEKO MU KUĆA
Fahrudin Radončić svjestan je, naravno, smrti svog političkog projekta i zna da bi ga na vlasti mogla ostaviti jedino beskonačna trakavica u vezi s uspostavljanjem novog sastava Vlade Federacije BiH. Nakon sljedećih izbora, Fahrudin Radončić neće više postojati u političkom smislu. Ili će prepoznati svoju predstojeću političku smrt te ugasiti stranku kako bi se ponovo reinventirao u medijskog mogula, ili će, pak, odbiti prihvatiti realnost te poput političkog vampira ipak izaći na izbore na kojima će ga građani neceremonijalno politički upokojiti i sahraniti. Kako god, kraj je neminovan. Upravo zato Radončić već mjesecima očajnički pipa u mraku i pokušava se rehabilitirati, učiniti se opet relevantnim, pronaći neki drugi modalitet opstanka u političkom i društvenom životu javljajući se direktno iz ovdašnjeg Hada, tog medijskog podzemlja kojeg nazivamo Dnevni avaz.
Čini se da je upravo ta svijest o definitivnom i neumitnom kraju bilo kakve daljnje političke karijere i angažmana to što je potaknulo Radončića da se umjesto spašavanja vlastite stranke više posveti neprestanim napadima na SDA. Kao da je razumio da njegova upotrebna vrijednost za ostale političke aktere više ne leži u njegovom uskoro nepostojećem koalicionom potencijalu već isključivo malignom medijskom utjecaju Dnevnog avaza i njegovih ostalih portalskih podružnica, koje je ovih dana stavio u puni pogon. Ipak, pravi kraj za Radončića bit će kada iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine ode onako kako je u nju i svojevremeno došao, potpuno nevažan, s onom simboličkom najlonskom kesom u rukama.
