Sharqawi Al Hajj je muškarac zatočen u američkom vojnom zatvoru u Guantanamo Bayu na Kubi. Ja sam njegov advokat dugi niz godina. Ove sedmice se navršavaju 22 godine od otvaranja zatvora, a Šarkaviju 20 godina. On je jedan od 30 muškaraca koji su još uvijek tamo zatočeni, što je manji dio od skoro 800 koliko ih je bilo pritvoreno. Ova putanja je zato što je Guantanamo, iako nije jedinstven među zatvorima po svom grubom postupanju i proizvoljnom pritvoru, bio barem jedno vrijeme vrlo otvoren u svojoj ekstremnosti, a ono što se moglo vidjeti jasnije nego obično izazvalo je reakciju.

Postoje javni zapisi i slike iz ranijeg perioda kojih se ljudi koji imaju dovoljno godina sjećaju. Za mene je ostao članak iz 2002. godine, u kojem se izvještava o pristizanju prvog aviona sa zatvorenicima. Muškarci vezani lancima za svoja sjedišta 8.000 milja odvedeni su iz aviona jer su nosili naočare prekrivene crnom trakom; neki su pali na zemlju. Vladin izvještaj iz 2008. opisuje ispitivanja tokom tih godina, stvari poput čovjeka koji je pronađen nepokretan na podu sobe za intervjue pored gomile vlastite kose.

Ovi izvještaji i mnogi koji su uslijedili doveli su do pokreta tokom godina. U vrijeme predsjedavanja Baracka Obame, sedam godina nakon otvaranja Gvantanama i prije 15 godina gledajući unazad, stav Sjedinjenih Država je bio da zatvor treba zatvoriti – u roku od godinu dana. Komandir koji je podigao zatvor napisao je opisao da ga nikada nije trebalo otvarati. Došlo je do međunarodnog negodovanja, kada su UN i Evropski parlament i zemlje širom svijeta iznijele osude.

Dakle, postoje razlozi za pražnjenje ovog zatvora sa stotina na nekoliko preostalih, kao i za dugogodišnji stav Sjedinjenih Država i međunarodne zajednice da ga treba zauvijek zatvoriti. Preostalih 30 muškaraca nalazi se u degradiranom, praznom kompleksu. Gvantanamo je užasan relikt prošlosti, sa 30 unutra koji još uvijek nose žive naslijeđe.

Koraci potrebni za istinsko zatvaranje su očigledni, ali zaglavljeni. Kao i većina onih koji su još tamo, Sharqawi je odobren za puštanje iz Guantanama. Godine 2021. vladin odbor je uz ostale obavještajne podatke uzeo preporuke zatvorskih vlasti i utvrdio da njegov nastavak pritvora više nije neophodan za nacionalnu sigurnost. Njegovo zatvaranje se odugovlači iz drugih razloga, političkih i drugih, a svi su mimo jedine stvari: da je njegov pritvor danas neopravdan, i to nakon dvije decenije u Gvantanamu.

U vrijeme dok je Sharqawi bio u pritvoru, preminuo je njegov otac, zatim majka. Prošao je kroz svoje 30-te i većinu svojih 40-ih. Ranije je bio brutalno tretiran, što je u njemu zaglavljeno. Ta brutalnost, zajedno sa lišavanjem koje prati godine zatvora, bile su toksini za njegovo tijelo. Pita se kakvu budućnost ima čak i ako bude oslobođen.

Ne znam šta da mu kažem po ovom pitanju, niti kako da podignem njegovu patnju da se ona vidi, u ovom vremenu mnogih drugih ekstrema.

Ono što se ovdje čini najneopravdanijim je to što se najbliži Gvantanamu slažu da je to bila duboka greška, da većina ikad pritvorenih uopće nije trebala biti pritvorena i da većini onih koji su i dalje zatvoreni nakon 22 godine ne pripada tamo sada. U moru duboke patnje, ovo je mjesto gdje bi trebalo biti oslobođenja.

Pardiss Kebriaei je advokat g. Sharqawi Al Hajja i zastupa muškarce u Gvantanamu od 2007. Ona je viši advokat u Centru za ustavna prava u New Yorku