Okružni sud u Banjoj Luci potvrdio je optužnicu koju je protiv imama Muharema Štulanovića 4. decembra podnijelo Republičko javno tužilaštvo. Prema navodima optužnice, Štulanović je 13. januara u vjerskom objektu u kompleksu Islamsko-pedagoškog fakulteta u Bihaću, u toku vjerskog obreda, održao govor u kojem je izložio poruzi, preziru i grubom omalovažavanju Rs, označivši je kao genocidnu tvorevinu. Optužen je zbog krivičnog djela “povreda ugleda Republike Srpske i njenih naroda”, rečeno je iz Republičkog javnog tužilaštva tog entiteta.

Pogledajmo o kakvom je ugledu Republike srpske riječ. Posebno o “ugledu” ovog entiteta u međunarodnim pravosudnim institucijama. Haški tribunal (ICTY), odnosno njegov sljednik Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS) i Sud Bosne i Hercegovine, te pravosuđa u Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj osudili su 55 osoba na pet doživotnih kazni i 791 godinu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine u Bosni i Hercegovini. Radovan Karadžić, prvi predsjednik i vrhovni komandant Vojske Republike srpske, osuđen je na doživotnu robiju zbog genocida, dok su najviši funkcioneri civilne vlasti, počevši od Momčila Krajišnika, preko Biljane Plavšić, pa do Radoslava Brđanina, osuđeni za najgore zločine protiv čovječnosti. Ova trojka osuđena je za zločine sakralocida, za rušenje vjerskih objekata i ubistva vjerskih službenika, što se direktno tiče izjave Štulanovića i najavljenog procesa.

Za zločin genocida osuđen je na doživotnu robiju general-komandant VRS-a Ratko Mladić 8. juna 2021. godine. Član njegovog Glavnog štaba general Radislav Krstić osuđen je zbog zločina genocida na 35 godina zatvora. Tokom ovog procesa Tribunal u Hagu presudio je da je genocid u Srebrenici planiran s vrha te da su odgovorni svi članovi Vrhovnog štaba Vojske Republike Srpske. I generalima Ljubiši Beari i Zdravku Tolimiru izrečene su kazne doživotnog zatvora. Na doživotni zatvor osuđen je i potpukovnik Drinskog korpusa VRS-a Vujadin Popović, koji je osuđen za genocid, istrebljenje, ubistva i progone Bošnjaka. Pomoćnik načelnika bezbjednosti Milorad Trbić osuđen je na 20 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu, operacijama hvatanja i pogubljenjima po prijekom postupku, te pokopavanju i prikrivanju tijela ubijenih Bošnjaka. Trbić je prva osoba koju je Sud Bosne i Hercegovine osudio zbog genocida.

TVOREVINA NASTALA NA GENOCIDU. I TAČKA

Pred drugim sudom u Hagu, Međunarodnim svjetskim sudom pravde (ICJ – International Court of Justice), Srbija je 2007. godine osuđena što nije spriječila genocid nad Bošnjacima. Zanimljivo je da je to jedina takva presuda u historiji Svjetskog suda pravde (ICJ).

Ovaj sud potvrdio je da su Vojska RS i njen vrhovni komandant Karadžić i komandant Mladić izvršili genocid nad Bošnjacima. To je historijska činjenica i optužnica protiv imama Štulanovića običan je historijski revizionizam.

Oficir za vezu pri Svjetskom sudu pravde Sakib Softić o ovoj presudi je zapisao: “Presuda u slučaju spora Bosne i Hercegovine i Republike Srbije kao međunarodni pravni akt delegitimira Republiku Srpsku kao poseban entitet u Bosni i Hercegovini. Da je nekim slučajem presuda izrečena prije Daytonskog sporazuma, ne bi se Republici Srpskoj mogao priznati legitimitet zasebnog entiteta u državnom uređenju Bosne i Hercegovine. To bi bilo suprotno međunarodnom pravu da se jednoj paradržavnoj tvorevini nastaloj na genocidu i etničkom čišćenju daje pravni legitimitet. Nije ni moralno opravdano da takav entitet nastao zločinom uopće postoji, iako ga je Daytonski mirovni sporazum legalizirao, ne znajući za izvršeni genocid... Jedna od osnovnih značajki ove presude jeste u tome što je to prva presuda u povijesti povodom spora u kojem je jedna država optužila drugu za genocid. Bosna i Hercegovina je time postala prva država u povijesti koja je ‘zatražila sudsku naredbu protiv već pokrenutih, raširenih zvjerstava koja su se činila protiv civilnog stanovništva’”, napisao je Softić.

“Presudom Međunarodnog suda pravde utvrđeno je kršenje peremptornih normi općeg međunarodnog prava sadržanih u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, od strane organa Republike Srpske. Genocid u Srebrenici, koji se dogodio u julu 1995. godine, smatra se u pravnoj teoriji i praksi najvećim počinjenim masovnim ubistvima u Evropi od kraja Drugog svjetskog rata”, piše Softić.

Mr. sc. Željko Petrović svjedoči: “Međunarodni sud pravde (ICJ) je utvrdio da je u Bosni i Hercegovini počinjen genocid i da su počinioci genocida postupali u ime Republike Srpske i izvršavali su dijelove javnih ovlasti Republike Srpske. Zločin genocida počinjen je u i oko Srebrenice koja je bila Rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 819 od 16. travnja 1993. godine ustanovljena kao zaštićena zona Ujedinjenih naroda gdje je ubijeno više od 8.000 vojno sposobnih muškaraca... Negiranje genocida je jedna vrsta nastavka genocida imajući u vidu kakve su posljedice ovakvog postupanja i da se genocid može izvršiti i u vrijeme mira.”

Kao malo ko, Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ima pravo govoriti o tragediji koju je doživjela upravo od Vojske i institucija Rs-a. Jedno od najdramatičnijih svjedočenja pred Tribunalom u Hagu bilo je ono od Andrasa Riedlmayеra, direktora Centra za islamsku arhitekturu na Harvardu i Instituta za tehnologije Massachusettsa.

Njеgоvo svjеdоčеnjе prеd Tribunalom i drugi izvоri kојi tо pоtvrđuјu dеtaljnо оpisuјu uništavanjе kulturnоg i vjеrskоg naslijеđa zaštićеnе grupе (islamske građevine) na brојnim lоkaciјama u Bоsni i Hеrcеgоvini. Naprimjеr, prеma dоkazu iznesenom prеd Sudоm, 12 оd 14 džamiјa u gradu Mоstaru је uništеnо ili оštеćеnо, a kоrištеnjе munara kaо mеtе pоkazuје da је razaranjе ili nanоšеnjе štеtе vršеnо namjеrnо. U Fоči su srpske snage uništile 14 gradskih histоriјskih džamiјa. U Banjoj Luci su srpskе snagе uništilе svih 16 džamiјa, uključuјući dvijе naјvеćе džamiје u ovom gradu, Fеrhadija džamiјu (izgrađеnu 1578) i Аrnaudija džamiјu (pоdignutu 1587).

Svjetski sud pravde kоnstatirao je da su tоkоm rata u Bоsni i Hеrcеgоvini i arhivе i bibliоtеkе bilе istо takо izlоžеnе napadima. Institut za оriјеntalnе studiје u Saraјеvu izgorio је nakon što je bоmbardiran zapaljivоm municiјоm 17. maјa 1992, pri čеmu је izgubljеnо 200.000 dоkumеnata, uključuјući i zbirku оd više od 5.000 islamskih rukоpisa. Nacionalna bibliоtеka Bоsnе i Hercegovine bоmbardirana je 25. augusta 1992. godine; prоcjеnjuје sе da је uništеnо 1,5 miliоna tоmоva knjiga. Utvrđeno je pоstојanje čvrstih dоkaza da su i Institut za оriјеntalnе studiје u Saraјеvu i Nacionalna bibliоtеka bоmbardirani sa srpskih pоlоžaјa.

Sud je smatrao da pоstоје nеpоbitni dоkazi о namjеrnоm uništavanju histоriјskоg, kulturnоg i vjеrskоg naslijеđa zaštićеnе grupе tоkоm pеriоda о kоmе је rijеč. Sud је primiо na znanje pоdnеsak pоdnоsiоca tužbе da је uništavanjе оvоg naslijеđa prеdstavljalо “bitan diо pоlitikе еtničkоg čišćеnja” i da је tо biо “pоkušaј da sе izbrišu tragоvi samоg pоstојanja” Bošnjaka...

SAKRALOCID NEZABILJEŽEN U SVJETSKOJ HISTORIJI

Ukupno je uništeno 614 džamija u Bosni i Hercegovini, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata.

Vojska Republike Srpske (VRS), potpomognuta snagama iz Srbije, srušila je 534 džamije, a Hrvatsko vijeće obrane (HVO) još njih 80.

Kao Dan džamija obilježava se 7. maj, kada je 1993. godine srušena čuvena Ferhadija džamija u Banjoj Luci, koja je kao spomenik kulture nulte kategorije bila pod zaštitom UNESCO-a.

Jedinice Vojske Republike Srpske i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tokom Agresije ubile su 115 imama i mualima, a nerijetko su stradavale cijele porodice bošnjačkih imama, hatiba, mualima i mujezina. U Ilijašu je ubijen imam, njegova supruga i četvero maloljetne djece. Samo u Srebrenici ubijeno je nekoliko desetina imama.

Također, 88 vjerskih službenika bilo je zatočeno u zloglasnim logorima Republike srpske i takozvane Herceg-Bosne, među kojima i današnji reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-efendija Kavazović. U konclogoru u Brezovom polju bio je zatočen njegov nedavno preminuli brat Osman-efendija Kavazović. On je odbio međunarodne posmatrače, koji su mu ponudili da napusti logor. “Neka ja budem zadnji, kad ove žice napuste sve moje džematlije”, rekao je tom prilikom.

Nakon svega Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini tužila je Rs za rušenje 16 banjalučkih džamija. Vrhovni sud RS-a potvrdio je 2012. godine presudu entitetskog okružnog suda u Banjoj Luci prema kojoj Republika srpska nije dužna isplatiti Islamskoj zajednici oko 64 miliona maraka zbog 16 srušenih džamija tokom 1992. i 1993. godine u Banjoj Luci.

Vrhovni sud praktično je potvrdio presudu okružnog suda kojom se uvažava rok zastarjelosti predmeta. Da ironija bude veća, u Pravobranilaštvu Rs-a tvrde da odgovornost tuženih nije ni osporavana, te da Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini mora na ime sudskih troškova platiti 25 hiljada eura. I Ustavni sud Bosne i Hercegovine zatvorio je oči pred ovim zločinima sakralocida i uveo pravnu praksu kojom je amnestirao Republiku srpsku za ovakva i slična djela. Radilo se o sporu ukupne vrijednosti 128 miliona KM, od kojih je 64,7 miliona KM bila glavnica, dok se drugi dio odnosio na kamatu koja je dostigla iznos glavnice.

Po istom modelu Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbio je kao neosnovanu apelaciju Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Rs kojom je odlučeno da Rs nije odgovorna za rušenje 18 džamija u Hercegovini.

Tako je pravosuđe Rs-a i Bosne i Hercegovine tretiralo sakralocid nigdje zabilježen u svjetskoj historiji. Vjerski islamski objekti porušeni su ciljano, sistematski i organizirano od Rs-a, a za takva djela postoji niz presuda, uključujući i onu Momčilu Krajišniku, Radoslavu Brđaninu i Biljani Plavšić, kojima je dokazana namjera sakralocida. Islamska zajednica sve vrijeme zastupala je stav da je rušenje vjerskih objekata djelo urbicida, koje spada u okvire djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Objekti su porušeni u područjima gdje nije bilo ratnih djelovanja, pa je morala biti potvrđena odgovornost vrha Rs-a i lokalnih organa.

Moglo bi se reći da je optužnica protiv Muharema Štulanovića jedan u nizu akata historijskog revizionizma, kakav neprestano produciraju u Republici srpskoj. Presude međunarodnih sudova, počevši od Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MKKS) do Svjetskog suda pravde (ICJ), govore da su temelji Republike srpske duboko u počinjenom genocidu. To što su presude za genocid dokazane tek nakon Dejtonskog ugovora, koji je formirao ovu konstrukciju Bosne i Hercegovine, ne znači da je Republika srpska nedodirljiva pred međunarodnim pravom. Nikakve presude pravosuđa u Republici srpskoj ne mogu promijeniti presude u Hagu i biti iznad međunarodnog prava. Može biti samo obratno.

Ne može to promijeniti ni ovaj progon imama Štulanovića, nego samo otvoriti mogućnost stvaranja novih odnosa unutar Bosne i Hercegovine.