Imam Achmad bio je zatvoren u zloglasnom zatvoru Robben Island iz doba apartheida u dobi od 15 godina zbog svoje uloge u borbi protiv rasističkog režima. Kasnije je nekoliko puta bio zatvaran i maltretiran od strane vlasti tokom ere apartheida. Postao je jedan od osnivača pokreta Qibla koji promovira islam u Južnoj Africi, te vodeći aktivist za Palestinu i protiv cionizma.

Imam Achmad Cassiem rođen je 12. decembra 1945. godine. Politizirao se 1960-ih i sa 15 godina pridružio se oružanoj borbi protiv režima apartheida. U dobi od 17 godina uhapšen je zbog povezanosti sa svojim učiteljem Sadiqom Isaacsom, koji je optužen za izradu bombi i eksploziva.

Imam Achmad je osuđen na pet godina zatvora, dok je Isaacs osuđen na 12 godina. Odveden je na otok Robben gdje je služio kaznu i postao jedan od najmlađih ljudi koji su bili zatvoreni na otoku. Tokom boravka u zatvoru bio je kažnjen jer je pokušao razotkriti užasne uvjete u zatvoru krijumčarenjem pisama Amnesty Internationalu i Međunarodnom Crvenom križu.

Kad je pušten odmah mu je izrečena mjera zabrane. Nije mu bilo dopušteno komunicirati s više od jedne osobe u isto vrijeme niti ulaziti u bilo koju odgojnu ustanovu. Kasnije je ponovo uhapšen zbog kršenja odredbi naredbe kojom mu se zabranjuje klanjanje džume.

Uznemiravanje od strane sigurnosnih službi nije prestalo i ponovno je uhapšen 1980. jer je tajno mobilizirao učenike i nastavnike da se suprotstave obrazovanju u vezi s apartheidom. Kao rezultat toga, on i još 65 ljudi bili su u pritvoru 243 dana bez optužnice. U zatvoru je bio kažnjen zbog kršenja zabrane komuniciranja s drugim zatvorenicima. Zatvorski čuvari su mu oduzeli dokumentaciju, novine, knjige i musaf. Kasnije je pušten bez podizanja optužnice.

Unatoč službenom kraju apartheida 1994., imam Achmad je pozvao muslimane da bojkotiraju prve demokratske izbore u zemlji. Tvrdio je da su obaveze koje je preuzeo ANC Nelsona Mandele prekršile ciljeve borbe protiv apartheida.

Imam Achmad je također bio ključan u stvaranju Islamske konvencije jedinstva (IUC), krovne organizacije za 300 muslimanskih organizacija širom zemlje. IUC je osnovao nekoliko organizacija, uključujući obrazovne i humanitarne organizacije te radio stanicu Radio 786.

Godine 2005. vodio je Panafrički kongres (PAC) u Western Capeu i bio je snažan zagovornik oslobođenja Palestine, zahtijevajući prekid južnoafričkih veza s Izraelom. Također je bio autor nekoliko knjiga.