Kada je u maju 2021. formirana "Vlada promjena" i Likud otišao u opoziciju, bilo je onih koji su se usudili to opisati kao "početak nove ere". Njihova predviđanja nisu se obistinila, "Kralj Bibi", Benjamin Netanyahu, vraća se na vlast nakon ubjedljive pobjede na izborima i nastavlja svoju karijeru na čelu jevrejske države, koja traje već 15 godina.

Sa svoje 73 godine taj izraelski političar i dalje je najuticajniji u Izraelu. Svjestan hitnosti ponovnog preuzimanja vlasti kako bi se zaštitio od sudskih procesa s kojima se suočava, pokazao je ogromnu energiju tokom kampanje i briljantne komunikacijske vještine s kojima je prodavao svoje slogane.

Godna u kojoj je Netanyahu bio opozicija pokazala se plodnom za rast desnice koja je sada pobijedila i koja, sa "Bibijem" na čelu obećava da će vratiti "nacionalni ponos" i da će formirati jasno konzervativnu i nacionalističku vladu.

Netanyahu je svoju diplomatsku karijeru započeo kao izraelski predstavnik u UN-u (1984.-1988.). Njegova je popularnost naglo porasla 1993., kada je preuzeo vodstvo nad Likudom i poveo opoziciju laburisti Isaacu Rabinu, koji je iste godine potpisao sporazum iz Osla, prvo približavanje izraelskog i palestinskog vodstva u pokušaju postizanja mira.

"Bibi" je bio na čelu demonstracija koje su laburističkog vođu označile nacistom i izdajnikom. Dvije godine kasnije, Rabina je ubio jevrejski ekstremista. "Bibi" je iskoristio vakuum i 1996. je prvi put izabran za izraelskog premijera.

Netanyahu je 1999. napustio politiku i otišao u privatni sektor. No nekoliko godina kasnije uvjerili su ga da se vrati u ring. Kao ministar finansija ostao je zapamćen kao "revolucionar" koji je proveo drastične reforme koje su pridonijele razvoju izraelske ekonomije.

Godine 2005. ponovno je preuzeo kontrolu nad Likudom, a razdoblje u opoziciji iskoristio je za svoje jačanje. Godine 2009. započeo je svoj drugi mandat a na mjestu je premkijera bio sve do do izbora održanih 2021. godine.

"Bibi" se uspio prodati kao snažan i odlučan vođa, sposoban zaštititi sigurnost svoje zemlje u neprijateljskom okruženju. “Mir kroz snagu” je doktrina kojom se hvali, a koja je poslužila za pečaćenje historijskih “Abrahamskih sporazuma” sa četiri muslimanske zemlje.

Netanyahu je bio ključan u izgradnji Izraela u ekonomsku, vojnu i tehnološku silu koju podržava Zapad, izvrsno upravlja globalnom finansijskom krizom i zadivljuje tempom vakcinisanja protiv COVID-a. Sve s okupacijom Palestine u pozadini. Dva od nekoliko njegovih velikih postignuća su uspostavljanje diplomatskih odnosa s četiri arapske zemlje bez odricanja od pedlja teritorija i dobijanje američkog priznanja statusa glavnog grada Jeruzalema.

On je navodni branitelj "Velikog Izraela",  s proširenjem naselja izvan Zelene linije, ali njegova reakcionarna dijalektika uvijek bude dovedena u pitanje kada situacija zahtijeva pragmatizam. Godine 2009. postao je umjeren, najavljujući svoju podršku  stvaranju nezavisne palestinske države. Njegov najavljeni plan o aneksiji jevrejskih teritorija i kolonija na Zapadnoj obali odgođen je 2020. godine, jer su mu u zamjenu Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) ponudili normalizaciju odnosa.

Njegovi protivnici ga optužuju da je vođa koji je svoje naslijeđe izgradio raspirivanjem mržnje i unutarnjih podjela među izraelskim "plemenima". Ima problema sa pravosuđem, jednom je prilikom opisao tri sudska procesa za prevaru, korupciju i zloupotrebu položaja kao plan "pravosuđa, medija i ljevice" da mu preotmu vlast. Fotografije s optuženičke klupe nisu umanjile njegovu popularnost. Štaviše, na izborima održanim u utorak Bibi je izvukao po ko zna kojeg zeca iz šešira i stekao ugodnu većinu od 65 od 120 mjesta u parlamentu, Knesetu.

Njegov Likud pobijedio je na izborima i ima 32 mjesta u Parlamentu, dok tri savezničke liste, Vjerski cionizam radikalne desnice, zatim ultraortodoksni Shas i Ujedinjeni judaizam Tore imaju 33. Izrael tako rješava političku blokadu zbog koje je pet puta od 2019. izlazio na izbore.  Jedna od prvih posljedica pobjede desničarskog bloka je da će broj zastupnica u vladi pasti s 30 na devet, uglavnom zato što ultraortodoksne stranke uključuju samo muškarce na svoje liste.

Netanyahu se vraća na vlast sa vjerskim cionizmom. Ta lista, sastavljena od tri stranke s ultranacionalističkim, rasističkim i homofobnim diskursom, preuzet će državu. Ona je zaslužna za pobjedu bloka, zahvaljujući skoku u samo godinu dana sa šest na 14 zastupnika. Nositelja liste Bezalela Smotricha sljedbenici su nakon izbora dočekali skandiranjem: "Stigao je novi ministar odbrane", dok je broj dva Itamar Ben Gvir javno objavio da želi resor nacionalne sigurnosti.

Ben Gvir, ultra senzacija izraelske poltičke scene, brani smrtnu kaznu za "teroriste", protjeruje "nelojalne" građane, poput onih koji bacaju kamenje na snage sigurnosti i daje imunitet vojnicima i policiji. Donedavno je u dnevnoj sobi imao portret Barucha Goldsteina, doseljenika koji je ubio 29 Palestinaca otvorivši vatru na džamiju u Hebronu 1994. godine.

Svjestan jeze koju Ben Gvir izaziva u dijelu svoje zemlje, Netanyahu se u svom slavljeničkom govoru odlučio za pomirljivost. Rekao je da namjerava formirati vladu koja "brine o svim svojim građanima bez iznimke", što uključuje i arapsku manjinu, na nišanu vjerskog cionizma, vladu koja će voditi "uravnoteženu i odgovornu politiku".