Čim je Izrael napao Gazu počela je još jedna bitka, ona diplomatska, da se pronađe izlaz iz sukoba koji je u nešto više od mjesec dana za sobom ostavio više od 13 hiljada mrtvih. I u tome je Katar odigrao vodeću ulogu. Na ovom malenom poluotoku u Perzijskom zaljevu, s golemim bogatstvom zahvaljujući rezervama plina i nafte, posredovanje je državna politika uključena u Ustav.

Katar ima dva desetljeća iskustva u rješavanju međunarodnih kriza i sukoba. Po tome Doha zauzima jedinstveno mjesto, to je rezultat kompliciranog diplomatskog trika koji joj omogućuje održavanje dobrih odnosa s Iranom i Sjedinjenim Državama, dok je domaćin političkom uredu Hamasa i pruža pomoć Gazi, kasnije u koordinaciji s Izraelom. Ovih je sedmica umnožio svoje kontakte kako bi posredovao u oslobađanju izraelskih talaca i prekidu neprijateljstava u Pojasu, koji je pod čvrstom opsadom pod izraelskim bombama.

Razgovori diskretno napreduju, a posljednjih dana pokazalo se da Katar i Egipat udvostručuju svoje napore, u koordinaciji sa Sjedinjenim Državama, kako bi postigli dogovor. Ali već ima opipljivih rezultata. Hamas je za sada oslobodio četiri od oko 240 talaca koji su zarobljeni sedmog oktobra. Posredovanje Katara bilo je ključno u oslobađanju. I prošle sedmice katarska intervencija pogodovala je ograničenom ponovnom otvaranju prijelaza Rafah, koji razdvaja Gazu od Egipta, što je omogućilo ulazak kamiona s humanitarnom pomoći i izlazak stotina stranaca zarobljenih u Pojasu.

"S obzirom da je Katar domaćin političkom uredu Hamasa od 2012. godine, prirodno je da Sjedinjene Države i druge zemlje, uključujući Izrael, traže njegovu pomoć u korištenju tih kontakata kako bi pokušali osigurati oslobađanje svih mogućih talaca", tvrdi Kristian Coates Ulrichsen, stručnjak za Bliski istok na Institutu Baker na Univerzitetu Rice, u Houstonu. "Katar se specijalizirao unutar svog Ministarstva vanjskih poslova s posebnim izaslanicima posvećenim rješavanju sukoba i obnovi Gaze", dodaje.

Posredovanje u ovom ratu samo je posljednja karika u lancu intervencija koje su Dohi omogućile postizanje veće težine u međunarodnoj diplomatiji nego što njezina veličina sugerira. Ignacio Alvarez-Ossorio, profesor arapskih islamskih studija na Univerzitetu Complutense u Madridu, telefonom objašnjava da je, kada je devedesetih došao na vlast, Hamad bin Khalifa Al Thani, otac sadašnjeg emira, "pokušao pobjeći od tutorstva Saudijske Arabije, jer su svi mali emirati u tom području uvijek bili na neki način pod tutorstvom Rijada. Stoga je želio predložiti diferenciranu vanjsku politiku."

Arabist navodi četiri stuba katarske vanjske politike: “Jedan, podrška Muslimanskom bratstvu, kako bi pokušali steći utjecaj u arapskom svijetu. Drugi, pokretanje televizijskog kanala Al Jazeera, za projiciranje katarskog narativa. Treći, u području gdje postoji velika polarizacija između Saudijske Arabije i Irana, odlučiti se za neutralnost i održati dobre odnose s dva aktera. Četvrti element bio je posvetiti se diplomatiji. Ustav iz 2003. to razmatra, to je državna politika, ona je predana diplomatiji kako bi se stalo na kraj regionalnom sukobu, glavnom uzroku stalne, urođene, strukturne nestabilnosti” u tom području.

Tako se država već dva desetljeća nudi kao posrednik. Konsultirani stručnjaci sjećaju se da je Katar intervenirao 2007. kako bi riješio sukob između jemenskog režima i Hutija; 2008. pomogao je ublažiti politički sukob u Libanu koji je prijetio gurnuti zemlju u građanski rat; bio je ključni posrednik u pregovorima između Sjedinjenih Država i Irana kako bi se pokušao oživjeti nuklearni sporazum potpisan 2015. i iz kojeg se administracija Donalda Trumpa povukla 2018., te zatvoriti razmjenu zarobljenika između ove dvije zemlje prošlog septembra.

Također je u Kataru bio smješten talibanski ured nakon 2013. godine, uz odobrenje SAD-a, što je poslužilo za postizanje sporazuma iz Dohe 2020. Taj je pakt uspostavio plan za povlačenje SAD-a iz Afganistana nakon 20 godina rata.

Katar je temeljni saveznik Washingtona: u njemu se nalazi sjedište sjevernoameričke centralne komande i svake godine kupuje milijarde vrijednu odbrambenu opremu. Alvarez-Ossorio precizira da ga ovaj “vojni savez štiti od moguće agresije susjednih zemalja”. Doha također ima dobre odnose s Iranom jer obje zemlje dijele jedno od glavnih nalazišta plina u svijetu. I, iako formalno nema odnose s Izraelom, Álvarez-Ossorio ističe da postoji "određeno razumijevanje" između obje zemlje "jer je Katar glavni finansijer palestinske uprave u Gazi", kojom de facto upravlja Hamas od 2007.

“To daje oko 30 miliona dolara mjesečno za isplatu plaća palestinske administracije i također za najsiromašnije porodice a kanalizira se kroz izraelske banke, uz zeleno svjetlo izraelske vlade, jer je to bio način da se spriječi humanitarna kriza.“ Sve to, dok Katar "i dalje ostaje nepokolebljivi branitelj stvaranja nezavisne suverene palestinske države".

Bader Al Saif, profesor historije na Kuvajtskom univerzitetu, objašnjava u telefonskom razgovoru da su vlasti u Dohi bile "vrlo inteligentne" u načinu na koji su postupile s prijenosom političkog ureda palestinske milicije u Katar nakon izbijanja rata u Siriji. Al Saif podsjeća da je ta politika Kataru zadala više nego jednu glavobolju. Najozbiljnija, blokada koju su nametnuli Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Egipat između 2017. i 2021., "nezadovoljni ovom vrlo aktivnom ulogom" u regiji i "razgovorima [Katara] s islamistima, za koje su smatrali da su "prijetnja njihovoj sigurnosti". Ali zemlja je iz toga izašla kao pobjednik.

Doha je također morala izdržati međunarodne kritike zbog kršenja prava stranih radnika tokom izgradnje objekata za Svjetsko fudbalsko prvenstvo 2022. godine, žena i LGTBIQ osoba. Emir Tamim bin Hamad Al Thani apsolutni je monarh u bogatoj zemlji sa BDP-om po glavi stanovnika od 81.970 dolara.

Alvarez-Ossorio, autor knjige Katar, biser Zaljeva, smatra da je to “jedini akter koji može primiti šefa izraelskog Mossada, iranskog ministra vanjskih poslova i šefa američkog State Departmenta u istoj sedmici”. Ti su se sastanci dogodili prije nekoliko sedmica, no kontakti su nastavljeni. U četvrtak su se u Dohi sastali čelnici CIA-e, Mossada i katarski premijer. I glasnogovornik američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby ponovio je svoju zahvalnost Kataru.

Ovog petka katarski emir održao je sastanak s egipatskim predsjednikom i drugi s prijestolonasljednikom Saudijske Arabije Mohammedom Bin Salmanom. Bader Al Saif ističe da Doha "ne djeluje usred ničega", a "regija Zaljeva ima države koje rade manje-više istu stvar". Podsjeća na Oman, koji "također ima dobre odnose s Iranom i SAD-om". Razlika je, objašnjava on, u tome što Katar ima "više fokusa" i "stabilniji" je s finansijske tačke gledišta.

"Ako kombinirate rezerve plina i veliki proizvodni kapacitet s malom populacijom [oko tri miliona stanovnika], to vam daje vrlo veliku snagu. Oni imaju novac, sredstva, ambiciju i žele djelovati kao snaga dobra u regiji“, nastavlja on. Zato, kaže, Doha razgovara sa svim stranama. “Oni su koristili vanjsku politiku za jačanje svoje nacionalne sigurnosti. Koriste posredovanje kao način preživljavanja”, nastavlja. "Posredovanje kao meka moć posvećuje vašu sigurnost kao države", zaključuje on. "A također vam omogućava da postanete dobar brend."