Dužničko ropstvo jeste vrsta ropstva u kojem dužnik “radi” besplatno sve dok ne isplati dug. Ovaj koncept bio je prisutan još u antičkom svijetu. U Bibliji (Starom zavjetu) dužničko ropstvo spominje se u vidu kazne za određene nemoralne radnje. U antičkoj Grčkoj, pak, neisplaćeni kredit uzet od nekog građanina mogao se isplatiti radom za onoga kome se duguje. Jedan od sedmerice grčkih mudraca, Solon, zabranio je uzimanje kredita kako bi zaustavio krug dužničkog ropstva u kojem su bili Atinjani.
Iako su Ujedinjene nacije u dodatnoj konvenciji iz 1956. godine zabranile dužničko ropstvo, moramo naglasiti da je to ostalo samo na papiru, dok je u stvarnosti koncept dužničkog ropstva nikad življi (de jure je zabranjen, de facto postoji svuda). U današnje vrijeme opasnost prije svega vreba od velikih stranih banaka, koje nude kredite državama “po povoljnoj cijeni” kako bi “zarobili” njene građane u dugoročno dužničko ropstvo. Veoma je bitno prepoznati opasnost od dužničkog ropstva u koje upadaju mnoge države takozvanog trećeg svijeta zbog neznanja ili dovođenjem plaćenika (petokolonaša) na vlast.
Sigurno da se mjera uspješnosti određene politike ne ocjenjuje kratkoročno, nego prema posljedicama koje ima na budućnost određene zajednice (općine, kantona, entiteta, države). Zbog potrebe za “isporučivanjem rezultata” prije izbora, Vlada Kantona Sarajevu s premijerom Edinom Fortom na čelu odlučila se za politiku zaduživanja, te je od 2019. do 2022. godine stopa zaduženja Kantona Sarajevo porasla za približno 400 posto u odnosu na ukupno dotadašnje zaduženje (od 170 do 670 miliona KM), a samo u 2022. godini (izborna godina) ta brojka povećala se za oko 300 miliona maraka. Koliko je taj podatak “šokantan”, valja napomenuti da je dug Kantona Sarajevo za samo tri godine uvećan za 500 miliona, a za punih 20 godina rada prethodnih vlada taj dug iznosio je nešto manje od 200 miliona maraka.
Svako ko poznaje osnove matematike može proračunati da će, ako se nastavi isti politički smjer naredne četiri godine, dug Kantona Sarajevo iznositi više od milijardu konvertibilnih maraka. Ko će to vratiti? Hoće li milijardu vratiti Forto i njegova vlada? Naravno, posljedice neće osjetiti oni, nego obični građani, jer ćemo i mi, naša djeca i unuci, a vjerovatno i praunuci, vraćati dugove svojim mukotrpnim radom. Da stvar bude gora, Vlada Kantona Sarajevo ne može se pohvaliti da je s velikom količinom para koje je dobila kroz kredite uopće doprinijeli javnom dobru kroz kapitalne projekte, koje i dan-danas, već četiri godine, najavljuju putem medija. Tako da ni kratkoročni cilj političke uspješnosti nisu postigli, čak i ako bi zanemarili uvlačenje građana u dužničko ropstvo iz kojeg ćemo se teško izbaviti.
Svojim nesmotrenim dizanjem kredita Vlada Kantona Sarajevo dovodi u opasnost i imovinu Kantona Sarajevo, te će, ako se krediti ne otplate, vjerovatno doći do privatizacije kantonalne imovine. Važno je znati da će, ako do toga dođe, uzrok tog “virusa” biti upravo u trenutnoj Vladi Kantona Sarajevo s premijerom Fortom na čelu.
Kao odgovor na optužbe o zaduživanju premijer Kantona Sarajevo Edin Forto i stvarni kantonalni “lider iz sjene” Elmedin Dino Konaković ponavljaju istu mantru: “Prije su govorili gdje su vam pare, a sada pitaju odakle vam pare?” Ovakva retorika ima za svrhu da osujeti svaku potrebu za preispitivanjem politike zaduživanja, a šef Kluba zastupnika SDA u Kantonu Sarajevo Mahir Dević jedan je od rijetkih koji govori o ovom problemu, koji danas predstavlja jedno od najbitnijih političkih pitanja Kantona Sarajevo, a sutra vjerojatno i države Bosne i Hercegovine. Lahko je vladati kada za bilo kakav projekt “koji nam na um padne” podignemo kredit, ali je izuzetno bitno da se taj “kredit isplati”, u smislu da projekt za koji se podiže po mogućnosti otplati “sam sebe” svojom korisnošću. Međutim, to ovdje nije slučaj.
Da stvar bude gora, većina kredita jesu od inostranih banaka (npr. EBRD), koje su jedva dočekale da isporuče kredite “korisnim idiotima” (plaćenicima) kako bi u budućnosti pretendirali na imovinu Kantona Sarajevo, da tu “namire” ono što im se duguje. Osim toga, s tim parama Vlada Kantona Sarajevo izvršava “naloge” stranog faktora koji za jedan od ciljeva ima “promjenu vrijednosti”, što je de facto udar na bošnjački kulturni i vjerski identitet.
Neko bi trebao objasniti Forti i njegovoj vladi da se ne igraju “predizborne kampanje” kada je kanton (država) u pitanju, jer činjenice govore da je “Trojka” nastavila tempo predizborne kampanje i nakon što su osvojili vlast. Predizborna kampanja, koja traje već četiri godine bez prestanka, a u kojoj učestvuju Vlada Kantona Sarajevo, domaći i strani mediji (TVSA, N1, Al Jazeera Balkans...), neke strane ambasade, NVO sektor (finansiran od istih onih od kojih Vlada Kantona Sarajevo diže kredite) i “nezavisni politički analitičari”, a svi zajedno u razigranom kolu, ima za cilj samo jedno – rušenje SDA po svaku cijenu. Očigledno da pritom ne biraju način, nego se vode Machiavellijevom frazom da “cilj opravdava sredstvo”.
Zato se šuti o dužničkom ropstvu u koje Vlada Kantona Sarajevo vodi građane Sarajeva, ali indirektno i sve građane Bosne i Hercegovine. Ako je Vlada Kantona Sarajevo s Fortom na čelu u četiri godine “uspjela” uvesti građane Sarajeva u “dužničko ropstvo”, ne možemo ni zamisliti šta nas čeka “zajašu li vlast” još jednom. Odgovor može biti samo jedan – izmicanje poluge vlasti onima koji mogu načiniti štetu kako građanima Kantona Sarajevo, tako i cijele Bosne i Hercegovine.
