U utorak, 22. augusta 2023. godine, u avliji Sultan Selimove (Careve) džamije u Stocu upriličena je promocija knjige „Historija pod kamenom – Temeljni tokovi Islamske zajednice u Stocu“ autora mr. Suad-efendije Mujakića. Kako je primijetio dr. Ferid Dautović, jedan od recenzenata knjige, Suad-efendije Mujakić sebi je postavio vrlo složen zadatak – izučiti historiju Islamske zajednice i organiziranog islamskog života u Stocu. Iako su Stolac i njegova Islamska zajednica prisutni u historijskoj literaturi i publicistici, do pojave ove knjige ti podaci bili su „razasuti“ na sve strane, bez sistematiziranja u jednu kompaktnu cjelinu. Autor je pokušao i uspio objediniti u jedno djelo od više od 350 stranica i ono što su oni prije njega segmentarno izučili, ali i ono što je istražio u arhivima te ono što je morao vrlo skrupulozno (samo kada nije imao primarne izvore) potražiti u usmenoj priči ili predaji.
Osim autora, na promociji govorili su i prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, umirovljeni redovni profesor na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, direktor Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka dr. Ferid Dautović te imam mr. Zajim Kruško, dok je program vodio Meadin Mrndžić. Osim predstavljanja ovog djela, inače prve knjige u izdanju Medžlisa Islamske zajednice Stolac, koja predstavlja značajan iskorak i otvaranje novog poglavlja u djelovanju Medžlisa, u haremu Careve džamije otvorena je i izložba dokumenata pod nazivom „Stolac u osmanskim dokumentima“.
Kako je za Stav kazao sami kreator knjige Suad-efendija Mujakić, riječ je o svojevrsnoj monografiji Medžlisa Islamske zajednice Stolac koja je sastavljena iz tri dijela.
„Prvi dio govori o historijatu Medžlisa Islamske zajednice Stolac od dolaska Austro-Ugarske na ove prostore do danas te vjerskim licima. Nismo u obzir uzimali osmanski period iz jednog vrlo prostog razloga – za vrijeme Osmanskog carstva Islamska zajednica bila je u sastavu cjelokupnog državnog aparata, vjerski službenici bili su i državni službenici. Dakle, u prvom dijelu pratim period od otprilike 1900. godine sve do ovog trenutka, što znači da je obuhvaćena i Austro-Ugarska, i Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija te na kraju i Bosna i Hercegovina, a u tom dijelu nabrojao sam imena ljudi koji su vodili Islamsku zajednicu na području Stoca. Taj dio knjige ispratio je i mijenjanje Ustava Islamske zajednice jer kako su se smjenjivale uprave i vlasti dolazilo je i do ustavnih promjena, a samim tim i promjene naziva organizacionih jedinica Medžlisa. Drugi dio knjige ujedno je i centralni i on obuhvata sve džemate na području Stoca, odnosno džamije, njihov historijat, u tom dijelu sadržan je i opis rekonstrukcija, opis kompleksa džamija, kao i biografije imama koji su tu radili. Treći dio knjige posvećen je odgojno-obrazovnim institucijama koje su djelovale na prostoru Stoca. U tom dijelu govorim i o tekijama jer sam njih svrstao u odgojno-obrazovne ustanove, tj. tu govorim o duhovnosti na Bregavi od dolaska Osmanlija sve do sada, tj. do otvaranja Nakšibendijske tekije Stolac“, objasnio je efendija Mujakić način na koji je ustrojio knjigu.
Simbolika 22. augusta
„Historija pod kamenom – Temeljni tokovi Islamske zajednice u Stocu“, kako je i istaknuto, ima više od 350 stranica, što znači da je autor morao konsultirati vrlo obimnu građu kako bi došao do pravih informacija.
„Interesantno je kako je sve to krenulo. Godine 2006, kada sam bio glavni imam Medžlisa Islamske zajednice u Stocu, u kancelariju mi je jednog dana došao jedan dedo s pitanjem o nekom imamu koji je živio i radio u našem gradu. Ja mu tada o tom čovjeku ništa nisam znao reći. Niti jednu jedinu rečenicu. Sebi sam uzeo za obavezu da istražim, onoliko koliko mogu, historijat Islamske zajednice na našem području. Najprije sam imao u planu usko se baviti biografijama imama, ali se kasnije to proširilo i na džamije te odgojno-obrazovne institucije i tekije. Koristio sam literaturu koja obrađuje bilo koju od ovih tema, a to je ukupno 76 knjiga, zatim periodiku Islamske zajednice te originalne dokumente koji se uglavnom nalaze u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu ili u arhivu Medžlisa Islamske zajednice Stolac. Ne smijem zaboraviti ni Turski arhiv, koji je također bio jako dobro mjesto za istraživanje“, govori kako je dolazio do podataka.
Knjiga Suad-efendije Mujakića promovirana je u okviru manifestacije Dani stolačkih džamija. U pitanju je manifestacija utemeljena 2003. godine, kada je i obnovljena Sultan Selimova džamija u Stocu, među ljudima poznatija kao Careva džamija, koja, prema riječima našeg sagovornika, ima vrlo bitnu ulogu za lokalne muslimane.
„Tačno 22. augusta 2003. godine otvorili smo Carevu džamiju i smatrali smo da je ona, kao nešto oko čega se razvio Stolac u ranijem džematskom periodu, osa oko koje se sve okreće u Stocu. Sve su stolačke džamije do tada bile porušene. Tog smo 22. augusta 2003. godine odlučili da na mjestu svih tih porušenih džamija u Stocu, a bilo ih je pet, klanjamo po jedan vakat. Sabah smo klanjali na mjestu Veli-dedine džamije, džuma-namaz, pošto je bio petak, u Carevoj džamiji, ikindiju na mjestu Ismail-kapetana Šarića džamije, akšam na mjestu Džamije Hadži Alije Hadžisalihovića te jaciju gdje je bila džamija Ali-paše Rizvanbegovića. Na taj smo način htjeli poručiti da ćemo obnoviti sve džamije i da će one, ako Bog da, imati svoju ulogu u društvu koju su uvijek i imale. Danas, tačno dvije decenije nakon toga, obilježavamo 20 godina od obnove Careve džamije, ali i 30 godina od rušenja. O svim ovim objektima i dešavanjima oko njih također je pisano u knjizi“, rekao nam je.
Kako se nadovezuje efendija Mujakić, Stočani su vrlo specifični ljudi.
„Kada je trebalo biti otvorenje Careve džamije, s jednim sam starijim čovjekom pričao o tome kada i kako se javila ideja o njenoj obnovi. On mi je rekao da su 22. augusta 1993. godine, dana kada je srušen ovaj vjerski objekt, stolački muslimani nanijetili da je obnove. Zbog toga je ona relativno brzo i obnovljena. Prije izgradnje Careve džamije 1519. godine Stolac je bio pustoš. Tek nakon što je ona izgrađena, oko nje se počinje dizati grad. Ista je sudbina bila i po povratku naših ljudi. Prve obnove bošnjačkih kuća nakon agresije na našu domovinu krenule su nakon obnove Careve džamije. Tako da je rekonstrukcija ove džamije uveliko doprinijela i tome da u Stocu danas imamo veliki broj povratnika u samu čaršiju, ona je otvorila put povratku, ljudi su se osjećali sigurnije“, istakao je nekadašnji glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Stolac.
