Međunarodni sud pravde (ICJ) obavio je od 19. do 25. februara saslušanje predstavnika 52 države članice UN-a, a prema zahtjevu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u vezi s “Izraelskom praksom koja ima utjecaja na ljudska prava na okupiranim teritorijama, uključivši i Istočni Jerusalem”. Ovaj postupak prethodio je zahtjevu Južne Afrike od 26. januara istom sudu protiv Izraela po kojem je Sud donio svoje mišljenje, obavezujuće za cionistički entitet, kao i zahtjevu Južne Afrike Sudu od 12. februara kojim se traže hitne mjere sprečavanja izraelskog genocida u svjetlu najave napada na Refah.

Cilj sva tri postupka pred najvišim organom međunarodnog prava zapravo je isti – namjera da se, pravnim sredstvima, prisili svijet da spriječi masakre i deportacije više oda dva miliona ljudi iz Gaze i to dok cionistički entitet vrši protupravna djela ilegalnog naseljavanja jevrejskih nasilnih kolonista i onemogućavanja života Palestincima na Zapadnoj obali i u Istočnom Kudsu, s ciljem njihove eliminacije. Velika većina država koje su pozvane da svjedoče pred ICJ-em su osudile ilegalnu okupaciju i nasilničku kolonizaciju koju provodi cionistički entitet i tražile njihov trenutni prekid. Ovakav ishod sve manje začuđuje jer tzv. Globalni Jug ne robuje propagandnoj iluziji o sukobu demokratije i autokratije, gdje se Izrael prikazuje “oazom demokratije”, a svi ostali “autokratskim režimima” ili “teroristima”. Brazilski predsjednik Ignacio Lula Da Silva nazvao je jasno i nedvosmisleno izraelsku agresiju nacističkim genocidom. Kako reče američki novinar Dennis Speed, postoji razlika između sile i snage.   

SAD KAO BASTION PODRŠKE GENOCIDU

Sva ova procedura pokazuje hitnost djelovanja. Rezultat izraelske agresije je zastrašujući. Više od 30.000 ubijenih Palestinaca, više od dva miliona Palestinaca podvrgnuto namjernim uskraćivanjem hrane, vode, humanitarne i medicinske pomoći – jednom riječju, zločinima protiv čovječnosti, koji potpadaju i pod Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida i pod ostale Ženevske konvencije. UNICEF je izvijestio da 65 posto porodica u Gazi jede dnevno samo jedan obrok, dok 90 posto odraslih sebi uskraćuje obroke u korist djece. Više od 90 posto djece pati od pothranjenosti, otprilike toliko je zaraženo infektivnim bolestima, od kojih čak 70 posto dijarejom u posljednje tri sedmice. 

Patron i zaštitnik Izraela, Sjedinjene Američke Države, iako suočene s ovim razmjerima zločina i patnje, dakle u ovako moralno odlučujućem, historijskom trenutku, 20. februara ponovo ulažu veto na Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se tražio trenutni prekid vatre i dostava humanitarne pomoći i cinično nudi neprovedivu i nepravednu alternativnu rezoluciju.  

Rezoluciju je predložio Alžir, a za nju je glasalo 13 članica Vijeća sigurnosti, uz suzdržano Ujedinjeno Kraljevstvo. Kako se sve više govori u SAD-u – ovo nije vlada naroda i za narod, već vlada City of London i Wall Street bankara i njihovog unipolarnog svjetskog poretka stalnih i beskonačnih ratova  ekonomskog sloma većine čovječanstva.

Zanimljiv je i raskol u Evropskoj uniji. Osim nekih članica, poput Irske i Španije, koje od početka genocida vrlo jasno i nedvosmisleno traže prekid vatre i pravedno političko rješenje, sama Evropska komisija nije načistu sam sa sobom oko stava prema agresiji cionističkog etniteta. Neki su članovi Komisije tražili da stav njezine predsjednice Ursule von der Leyen, koju evropski narodnjaci i demokršćani žele za nov mandat, o potpunoj i bezrezervnoj podršci Izraelu, bude proglašen njezinim ličnim, a nikako stavom Komisije. Povjerenik za vanjsku politiku, katalonski Španjac Joseph Borell, u nekoliko je navrata svojim izjavama više održavao stav svoje domovine nego većinsko raspoloženje u Komisiji, a posebno predsjedničinu bespogovornu lojalnost cionistima. Frau Völkermord (genocid) kako joj tepaju u Njemačkoj, takvim bi političkim, za EU samoubistvenim stavom, mogla uskoro dobiti još jedan nadimak – Frau Selbstmord (samoubistvo). EU parlament je, nakon pritiska javnosti, a posebno istine koju mainstream mediji nisu mogli zaustaviti, promijenio mišljenje i, za razliku od SAD-a, posljednjom rezolucijom zagovara potpun i trajan prekid vatre. Fucaultovo klatno njiše se u drugom smjeru. Cionističkim razbojnicima, osim što ne ide na frontu, smiješe se optužnice za ratne i zločine protiv čovječnosti, te one najteže – za genocid.  

ALTERNATIVA LUDILU

Zapravo se čini kako, u početku, naizgled borba protiv koncentriranog zla može iznjedriti najbolje u ljudima. Osim hrabrih poteza Južne Afrike i Nikaragve, brazilski predsjednik Da Silva je u najviše političke sfere uveo poređenje cionizma s nacizmom u kontekstu genocida, na sastanku Afričke Unije. Stavio je ovaj agresivni izraelski rat u pravi kontekst kampanje za ekonomsku pravdu, odnosno rasterećenja zemalja u razvoju od nekoliko puta plaćenog i preplaćenog duga, na način da ga se pretvori u investicije u infrastrukturu. Kako je objavo jedan brazilski list – on je oslobodio krik koji je zastao u grlima miliona ljudi. BRICS, čiji je Brazil jedan od osnivača, preuzeo je izazov izgradnje nove svjetske sigurnosne i razvojne arhitekture, namjesto bankrotirane liberalne, anglosaksonske ideologije slobodnog tržišta i finansijskih spekulacija.

Zapravo se stari (neo)kolonijalni svijet ratova, intervencija, genocida i kompleksa superiornosti zamjenjuje novim. To je proces, ima svoje trajanje i faze, ali je ireverzibilan. U takvom, postojanje Izraela, posebno kao šovinističkog entiteta, postaje suvišnim, o čemu je predavanje održao i londonski profesor Illan Pappe koji je, osim ispravne definicije cionizma kao specifičnog doseljeničkog kolonijalizma u drukčijim međunarodnim idejnim dominantama, predvidio neka sasvim drukčija državno-pravna rješenja kao neminovnost, pritom se pozvavši i na osmansko nasljeđe kao primjer iz prošlosti na kojemu se treba graditi budućnost.

Osmansko nasljeđe podrazumijeva potpun, dakle ne samo multietnički već i politički i pravni (multikanonski) suživot i prožimanje različitosti. Nešto što je trenutnim isključivim nacionalnim i liberalnim modelima ne samo neprihvatljivo već i neshvatljivo. Pappe je potvrdio ono na što smo skrenuli pažnju u prethodnim tekstovima – da će svi jevrejski stanovnici Izraela koji imaju dvojno državljanstvo neke od “zapadnih” država iseliti iz zemlje u kojoj politikom dominiraju mesijansko-šovinističke i nacional-šovinističke (cionističke) struje. Takva zemlja doista nema budućnost.       

Jer, jasno je da je cionistička brutalna agresija na Gazu i genocid nad Palestincima zapravo rezultat svijesti anglosaksonskog liberalnog establišmenta da alternativa njihovom sistemu postoji. I ne samo da postoji već je sve jača i njezin je utjecaj, preko BRICS-a, sve veći i zahvaća i zemlje koje nominalno “spadaju” u tzv. zapadni svijet sloboda i demokracije. Francusko stidljivo obigravanja oko BRICS-a, sve veći broj država koje traže članstvo u toj organizaciji sa svih kontinenata, svjedoče o dubokoj i sveobuhvatnoj promjeni paradigme neokolonijalističkog izrabljivanja, humanih intervencija, finansijskog razbojništva i ostalih instrumenata iz arsenala SAD-a i njezinih saveznika, od država do  multinacionalnih korporacija, sigurnosnih kompanija, vojne industrije, masovnih medija i dominantne akademske zajednice. Izazivanje ratova i podrška čak i genocidu širom svijeta jedini je modus operandi ovom moralno bankrotiranom sistemu. 

IZRAEL JE U ZLOČINU GENOCIDA

ICJ je već upozorio da se Izrael nalazi u stanju da počini genocid u Gazi, i to prije prijetnje napada na Refah, posljednju sigurnu zonu za palestinske izbjeglice i prognanike. Vodeći ljudi osamnaest humanitarnih organizacija objavile su izjavu kojom upozoravaju na moguće masovne žrtve ako Izrael nastavi s invazijom. Iako je ova stvarnost sve više jasnija sve većem broju ljudi u svijetu, ona i dalje ne sprečava ili barem odvraća cionistički entitet i njegove saveznike u genocidu od bezglavog srljanja.

Svjetsko se javno mišljenje mijenja, brzo i snažno. Otuda i nevoljkost svijeta da se solidarizira s Ukrajinom jer taj rat smatra još jednim ratom u nizu kojim se bankrotirani finansijski sistem održava na životu. Stoga je rješenje ponašanje u skladu s vizijom koju trenutni gospodari agresije nisu dozvoljavali. To znači stavljanje Gaze i ostatka Zapadne Azije u središte njihove sudbinske budućnosti, kakva je najvećim dijelom svoje prošlosti i bila, susretišta civilizacija i središta infrastrukturnog i ukupnog ekonomskog razvoja.

Prošle sedmice je istekao jednomjesečni rok koji je ICJ dao Izraelu, presudom od 26. januara, da podnese izvještaj o aktivnostima koje je poduzeo za osiguranje pridržavanja privremenih mjera koje mu je Sud naložio: da spriječi genocid i pozive na genocid te da osigura dostavu humanitarne pomoći. Ne zna se je li Izrael predao kakav izvještaj i očekuje se očitovanje ICJ. Izrael je pod sve većim međunarodnim pritiskom i suočen sa sve slabijom podrškom “tradicionalnih saveznika”.

Da i fašistički režim u Izraelu popušta pod međunarodnim pritiscima svjedoče i izjave, možda nerealne, američkog predsjednika o vrlo skorom sporazumu o duljem prekidu vatre za ramazan koji treba, osim prestanka razaranja, ubijanja i stradanja te dostave medicinske i humanitarne pomoći, dovesti do oslobađanja talaca i palestinskih zarobljenika i, posebno važno, započeti nove ozbiljne pregovore o uspostavi palestinske države. U tom smislu Izrael je već najavio da je spremana na prekid vatre, iako ne i za “jednostrano priznavanje palestinske države”, dok je Hamas odustao od dijela zahtjeva za oslobađanje zarobljenika, a palestinska je vlada dala ostavku kako bi otvorila prostor za palestinsko jedinstvo u pregovorima oko političkog rješenja i konačne uspostave države.

Netanjahuov režim ima sve više problema, od sve težeg finansiranja rata i ozbiljnog pada BDP-a, do smanjivanja podrške za agresiju, kako izvana, tako i iznutra. Njegov zahtjev za “uništenje Hamasa” je neostvariv, a njegov argument da nema palestinske države bez izraelskog pristanka protivan je međunarodnom pravu. No, ne bude li prekida vatre i pregovora prema trajnom političkom rješenju te regionalnom razvojnom planu, nastavak agresije s ciljem eliminacije Hamasa samo će donijeti još desetke hiljada žrtava, palestinskih, naravno.