Manje više je poznat taj njegov put u islam, od namjere da napiše knjigu protiv islama, sakupio je (kao ozbiljan autor) svu neophodnu literaturu kako bi izvršio taj svoj naum.
I u procesu istraživanja, “upoznaj neprijatelja da bi ga mogao bolje savladati”, Joram je otkrio drugačije lice islama od onoga kako ga je do tada posmatrao. Počeo je da gleda srcem, a taj srčani vid je i bio prijelomna tačka za njegovo prihvatanje islama.
“ ...ali nisu slijepe oči, već srca u grudima”, kur’anski je ajet nakon kojega je shvatio da je islam pobijedio njega, umjesto da on pobijedi islam.
Jedan od najzanimljivih momenata u njegovoj životnoj priči jeste onaj kada on svoju odluku da će prihvatiti islam saopštava svojoj supruzi kao prvoj osobi u svojoj okolini.
“Prihvatio sam islam” - euforično joj saopštava Joram.
“Ok, moramo oprati posuđe”- odgovorila je njegova žena.
“Jesi li ti čula šta sam ja rekao”, upitao je ponovo.
“ Jesi li ti čuo šta sam ja rekla, trebamo staviti suđe u mašinu”, odgovorila je supruga i nastavila: “Ako stvarno misliš da je islam istina i da je to u tvom srcu i umu, a ostat ćeš isti čovjek za mene i djecu kao što si bio, onda nema problema. Život ide dalje i moramo oprati suđe”.
“To je bila njena reakcija i to smo i uradili”, kazao je Joram.
Ovu priču podijelio je imam u džematu Koblenz (Švicarska) Asim ef. Jelovac, te dao svoj osvrt na to: “Možda je ovakva reakcija njegove supruge (savršene žene za njega, kako ju je opisao) najbolja moguća reakcija, koja ga je kasnije spasila, da u tom vlastitom ushićenju ne počne čitavom svijetu dokazivati kako je on sad musliman i da trebaju svi ostali prihvatiti islam kao i on i biti muslimani. Ovakva reakcija njegove supruge je za svaku pohvalu i divljenje i za primjera je i mnogima po rođenju muslimanima, koji kada iznenada otkriju islam najednom vide smisao svoga daljnjeg života u ubjeđivanju i mesijanskom pozivanju svih drugih i drugačijih da moraju prihvatiti islam, jer je, eto, on prosvjetljen i ima obavezu da od tog momenta samo radi na širenju islama, pri tome se odričući svoga prijašnjeg života, prijatelja, porodice, okoline i svih koji drugačije misle. Milioni svakodnevno čitaju kur’anski ajet koji je Joramu otkrio prije svega njega samoga, i pri tome ne osjećaju niti doživljavaju poruke toga ajeta na takav način, kao što je i hazreti Omer sebe pronašao slušajući početak sure Taha, a milionima je to, samo jedan od hiljada kur’anskih ajeta preko kojih tek onako prelaze da ih se ne dotiču. I to je upravo i dokaz da je Božanska uputa individualna, da je put svakog pojedinca drugačiji i poseban i da se takvim treba poštivati i prihvatiti. Da je naša istina samo naša, da je naš put poseban i samo naš i da smo spram toga i odgovorni. Islam, kako su ga Joram i hazreti Omer primili, srcem prije svega, pretvara se u laganu, pitku vjeru, ostaje čvrsto u srcu i na djelu, ne gubi se u pretjeranoj retorici i nekontrolisanoj priči koja često ljude i udalji od same vjere”.