Pardis je napušteni grad 56 kilometara od centra Teherana. Pardis se nalazi na putu koji vodi od Teherana do Mashhada, drugog po veličini grada u Iranu. Razlozi njegovog nastanka sežu u 20. stoljeće, kada je '70-ih i '80-ih godina u Iranu došlo do buma stanovništva i masovne ruralne migracije. Mashdad je sa grada od dva miliona stanovnika postao područje koje naseljava 20 miliiona.
Islamska Republika je 1990-ih željela skloniti dio ovog novourbaniziranog stanovništva iz gradova. Planirano je 17 „satelitskih“ gradova diljem zemlje, s ukupno dva miliona domova. Pardis je bio najveći od njih. Pustinjsko tlo odabrano je zato što je to bila najjeftinija zemlja, ona koju niko nije želio.
Soliteri u Pardisu izgrađeni su prije ulica i osnovne infrastrukture poput vodovoda. O javnom prevozu, trgovini i školama nema ni govora. Posljedica takve gradnje je bila da, kada su soliteri izgrađeni, svaki sa između 15 i 18 katova, niko nije htio živjeti u njima.
Potražnja je bila vrlo mala. Ali kap koja je prelila čašu bile su sankcije iranskoj ekonomiji. Mnoge građevinske firme bile su turske i napustile su zemlju.
Od 12 kvartova koje Pardis ima, osam ih je napušteno. Grad, planiran za 600.000 stanovnika, sada ima 70.000. A Teheran je još uvijek isti haos kakav je bio prije 20 godina.
