Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 10 000 bubrega godišnje se proda na međunarodnom crnom tržištu. Pakistan je jedna od ključnih zemalja u ovom poslu. Ekstremno siromaštvo većine, bogatstvo nekolicine, nekažnjivost u zemlji kojom hara korupcija i slaba provedba zakona, savršeno su mjesto za jedan od najprofitabilnijih ilegalnih poslova u zemlji.
Posrednici profitiraju od očaja najugroženijih građana, nudeći im, naprimjer, da plate lijekove svog oca dijabetičara prodajom bubtega.
Dr. Ahmed iz Bahawalpura dobro zna da je trgovina organima u njegovoj zemlji problem s kojim se gotovo nemoguće uhvatiti u koštac. Kada je trebao krenuti u pretposljednju godinu medicinskog fakulteta, njegov otac, koji je do tada radio osamnaest sati dnevno na jednom od bazara u svom gradu, ostao je bez posla. Ahmed je morao napustiti školu kako bi počeo raditi kao asistent u privatnoj klinici u Lahoreu, kako bi uzdržavao svoju porodicu.
Radio je od devet navečer do četiri ujutro, primajući strane pacijente, uglavnom iz Saudijske Arabije, Ujedinjenog Kraljevstva ili Sjeverne Amerike. Tako je otkrio kako funkcionira kupoprodaja bubrega.
Kad je kod kuće najavio da ide na operaciju kako bi prodao bubreg i tako mogao nastaviti studirati, otac je to odbio i ponudio se da mu on sam da organ. Uostalom, Ahmedu će trebati zdravlje da diplomira i specijalizira se. Rizici prodaje bubrega su veliki. Od jake boli i postoperativnih komplikacija do nesposobnosti za rad ili smrti. Ne postoji odgovarajuće kliničko praćenje i mnogi pacijenti ne odlaze liječniku u slučaju komplikacija iz straha od odmazde. „Otac je prodao bubreg, zahvaljujući njemu sam završio fakultet, ali treća smrt koju sam potvrdio kao tek diplomirani doktor je bila njegova“, kaže Ahmed.
Od tada Ahmed je ono malo slobodnog vremena koje je imao posvetio borbi protiv te prakse. “Godinu dana kasnije, shvatio sam da ne samo da su moji napori bili bezuspješni, već da su mi karijera i život bili u opasnosti”, priznaje. “Ostavio sam je, kao što je ostavljaju policajci, političari i liječnici koji su se ikada usudili isticati krivce”.
Trgovina organima kriminalizirana je u Pakistanu 2007. Uredbom o presađivanju ljudskih organa i tkiva. Nakon te uredbe uslijedio je zakon donesen 2010. godine kojim su propisane zatvorske i novčane kazne za kriminalce koji se bave ovom vrstom trgovine. Osim toga, pokrenuto je tijelo za transplantaciju ljudskih organa (HOTA) kako bi se garantiralo da se transplantacije provode unutar zakonskih i etičkih granica. Međutim, unatoč institucionalnim naporima, te zahvaljujući korupciji i nekažnjivosti moćnih klasa, trgovina organima i dalje je rastući posao.
Osiguravanje dobrobiti građana i ljudskih prava nije jača strana pakistanske vlade, čija su obećanja i obveze, čini se, motivirani isključivo pitanjima moći i popularnosti. Mnogi zakoni u zemlji izgledaju kao copy/paste neprilagođeni društvu, kao da političari nemaju previše pojma o stvarnosti s kojom imaju posla. Jednom od političara zaslužnih za osmišljavanje zakona iz 2010. godine presađen je bubreg 2019. godine. Kupljeni bubreg.
Prema podacima Svjetskog opservatorija za doniranje i transplantaciju, 2021. broj pacijenata koji su čekali na transplantaciju dosegao je 52.355. U Evropskoj uniji deset ljudi dnevno umre zbog nedostatka dostupnih organa. "Iz tog razloga, ako neko može platiti oko 200.000 dolara za bubreg, odlazi u raj transplantacijskog turizma: pakistanski Punjab", objašnjavaju oni koji poznaju situaciju. "Ne postavljam pitanje zašto bi neko kupovao organ, to je jasno, ovdje su upitni neljudski uvjeti u kojima žive ljudi koji dopuštaju da im se režu i vade bubrezi."
"Imamo mnogo slučajeva radnika koji na kraju prodaju bubreg kako bi se oslobodili dugova", objašnjava Afrah, aktivistica za ljudska prava u Lahoreu. "Riječ je o ljudima koji rade za tri dolara dnevno. U slučaju ekonomske krize, naprimjer, kad su im roditelji bolesni, posežu za kreditima koje im gazde nude s kamatama do 60%. uvučeni su u krug siromaštva i duga iz kojeg se čini nemoguće izaći bez poduzimanja očajničkih mjera. Prodaja organa vodi u bijedu. Ali koja je alternativa? Umiranje od gladi u granicama zakonitosti?“, kaže Afrah koja vladine preventivne mjere naziva smiješnim.
Kupci mogu platiti između 120.000 i 200.000 dolara za bubreg. Osoba koja prodaje organ dobiva najviše 1.500 dolara. Ostatak novca podijele hirurzi, zdravstveni radnici, policajci i političari koji su dio te strukture. Primjena zakona nailazi na otpor agenata, političara, liječnika i medicinskih sestara. Trgovina organima je unosna i lako ju je opravdati. Dio ove kriminalne radnje su i pripadnici institucije odgovorne za nadzor zakonitosti transplantacija. Borba protiv trgovine organima u Pakistanu do sada je bila uzaludna. Prodaja organa ne postoji jer je zdravstveni sistem manjkav, ona postoji jer se njome obrću milioni dolara.
U oktobru 2022. u javnost su izašle neke slike kao iz horor filma. Krov bolnice Nishtar u Multanu bio je prepun leševa u raspadanju. Neki izvori tvrde da je izbrojano i do pet stotina tijela. Odgovorni su tvrdili da su ljudski ostaci korišteni u obrazovne svrhe. Međutim, leševi prekriveni crvima i napola pojedeni od ptica strvinara nisu se činili najprikladnijima za korištenje u nastavi anatomije. Obdukcije su pokazale da leševima nedostaju organi. Kako se radilo o medijskom slučaju, pokrenute su odgovarajuće istrage, vijest je tri dana kružila viralnim internetom, a političari su se zaklinjali da će cijelu stvar izvesti do kraja.
I ništa se nije dogodilo.
