Duboki zaron u historijske dokumente otkriva da je tokom kasnog srednjeg vijeka, u 14. stoljeću, Oxford imao stopu ubistava po glavi stanovnika četiri do pet puta veću od drugih engleskih centara s visokom populacijom poput Yorka i Londona.

A razlog? “Prokleti studenti.”

U nedavno prevedenim dokumentima, piše sciencealert, navodi se da je 75 posto počinitelja ubistava bilo zavedeno kao “clericus”, što je izraz koji se najčešće koristi za opisivanje studenata ili članova tada nedavno osnovanog Univerziteta u Oxfordu. Ali i 72 posto žrtava također je klasificirano pod istim nazivom.

Ove informacije sakupljene su na novopokrenutoj, interaktivnoj web stranici Centra za istraživanje nasilja Univerziteta Cambridge. Zove se srednjovjekovna karta ubistava, a na njoj možete istražiti kartu kako biste saznali detalje nasilnih povijesnih zločina.

“Srednjovjekovni univerzitetski grad kao što je Oxford imao je smrtonosnu mješavinu uslova”, kaže kriminolog Manuel Eisner, vodeći istražitelj mapa ubistava i direktor Kembridžovog instituta za kriminologiju.

“Svi studenti Oxforda bili su muškarci i obično su imali između četrnaest i dvadeset i jednu godinu, odnosno pripadali su najrizičnijoj dobnoj grupi kada je riječ o mogućim počiniteljima nasilja. To su bili mladići oslobođeni stroge kontrole porodice, župe ili ceha, i gurnuti u okruženje puno oružja, sa širokim pristup pivnicama i seksualnim radnicima.”


Mrtvozornički zapisi

Prvobitno lansirana 2018. godine, srednjovjekovna karta ubistava nedavno je znatno ažurirana. Eisner i njegov tim preveli su i proučavali zapise mrtvozornika, zapise o istragama nasilnih zločina napisane na latinskom. Ovi zapisi uključivali su podatke o počiniteljima i žrtvama, o lokaciji, oružju i drugim detaljima zločina.

Web stranica sada ima detalje o 354 ubistava u tri grada, s novim detaljima o nesrećama.

Slučajevi ubistava u srednjovjekovnoj Engleskoj tretirani su na sličan način kao sada.

“Kada bi se u kasnosrednjovjekovnoj Engleskoj otkrila žrtva za ubistvo, tražio bi se mrtvozornik, a lokalni izvršitelj bi okupio porotu za istragu”, objašnjava Eisner.

“Tipična porota sastojala se od lokalnih ljudi dobrog ugleda. Njihov zadatak bio je da utvrde tok događaja saslušanjem svjedoka, procjenom bilo kojeg dokaza, a zatim imenovanjem osumnjičenog. Ove optužnice rezimirao je mrtvozornik.”

Nije bilo garantirano da će počinilac biti priveden pravdi. Ali stopa kriminala u Oxfordu bez sumnje je zapanjujuća. Tada je grad imao približno 7.000 stanovnika, od kojih je bilo 1.500 studenata. Eisner i njegova kolegica, historijska kriminologinja Stephanie Brown s Univerziteta Cambridge, utvrdili su da je godišnja stopa ubistava bila između 60 i 75 na 100.000 ljudi.

To je ogromno, u poređenju s današnjom stopom ubistava u gradovima u Engleskoj koja iznosi manje od 20 ubistava na milion stanovnika. Istraživači kažu da je visoka stopa kriminala vjerovatno rezultat velikog broja mladića okupljenih na jednom mjestu (jer žene nisu išle na fakultet) i mnogo pića. I otvoren pristup oružju, naravno.

“Noževi su bili sveprisutni u srednjovjekovnom društvu”, kaže Braun. “Thwytel je bio mali nož, često vrijedan samo jedan peni, koristio se kao pribor za jelo ili za svakodnevnu potrebu. Sjekire su bile uobičajene u kućama za rezanje drva, a mnogi su muškarci nosili štap.”


Srednjovjekovna karta Engleske

U jednom zabilježenom incidentu, grupa veseljaka izašla je na ulice u sitne sate da pjevaju i vesele se; ubistvo je uslijedilo nakon što nisu dopustili nekom slučajnom prolazniku da im se pridruži.

Seksualne radnice također su bivale žrtvama zločina, kao u slučaju jedne siromašne žene koja je, umjesto što je plaćene za svoje usluge nasilno ubijena.

“Okolnosti koje su često dovodile do nasilja ni danas se ne razlikuju mnogo od ondašnjih – alkoholizirano muško društvo u potrazi za zabavom i seksom tokom odmora vikendom. Oružje nikada nije bilo daleko, a ‘muška čast’ morala se braniti", kaže Eisner.

“Život u srednjovjekovnim urbanim centrima mogao je biti grub, ali nije vladalo bezakonje. Zajednica je razumjela svoja prava i koristila zakon kada je dolazilo do zločina.”