Portal Otpor.media je jedinstvena pojava na bosanskohercegovačkoj medijskoj sceni. U redakciji koja ima sjedište u Širokom Brijegu volonterski radi nekoliko autora koji u svojim istraživanjima i pisanjima imaju u fokusu društveno-politička zbivanja u Hercegovini.

Njihov je rad je prepoznatljiv po otvaranju veoma delikatnih pitanja vezana za djelovanje HDZ-a BiH kao dominantne političke opcije kod bh. Hrvata i svih tema vezanih za Amira Gross Kabirija. Zato smo razgovarali s urednicom portala, Marijom Tavelić.

STAV: Kako je nastao portal Otpor.media i zbog čega baš takvo ime?

TAVELIĆ: Nezamislivo je dati točan odgovor koliko kasnimo za normalnim europskim životom koji danas imaju obični građani u Europi. Sve mi se čini kao da je dobro krenulo početkom 2000-tih, bilo je energije, entuzijazma, čini mi se više razumijevanja i suživota već danas, bilo je više nade. Međutim vrijeme je pokazalo da naše društvo a i država, kao da ide jedan korak naprijed, a dva nazad.

Osobno, naš tim ljudi, mnogi od nas tada smo bili mladi, neki možda i djeca, a nakon 30 godina nismo dočekali ništa bolje. Sagledavajući sve faktore koji su utjecali na stanje kakvo danas imamo, veliki uteg i odgovornost leži i na medijima, njihovoj otvorenosti, slobodi, transparentnosti, objektivnosti, tj. ne stranačkoj pripadnosti.

 Međutim dokazano smo uvjereni da i mediji bar oni najglasniji, najveći, najmoćniji, su dio začaranog kruga stanja i politika koje danas svi živimo. Mi smo prvotno kao medij, kao portal, orijentirani na lokalnu sredinu, lokalne teme, problematiku našeg svakodnevnog čovjeka, susjeda/komšije, te nam je u fokusu neizostavna problematika ekologije. Vođeni smo postulatom slobode misli, riječi, istine, transparentnosti, bez ijedne primisli utjecaja ikoga ili ne daj Bože Recenzije. Kao takvi moramo se jedino zvati, kako se zovemo, a to je Otpor, Otpor media, jer pružamo otpor svim devijacijama u društveno-političkom životu naše lokalne sredine, zajednice, pa i šire, što se može vidjeti našim utjecajima kritičkih osvrta prema događajima u Federaciji i državi.

Jednostavno drugačiji smo od drugih, svoji smo, nismo ničiji. Svi smo sa područja Hercegovine, HBŽ, HNŽ i ŽZH, volimo svoje Livno, Mostar, Široki Brijeg.. Volimo svaki kutak naše prelijepe Hercegovine. Bili bismo jednoumnici ili možda radikalni, kada bi stali na tome, isto tako kažem da volimo i Trebinje, Zenicu, Sarajevo, Srebrenicu, Banja Luku, svaki grad naše države, stavljam akcent na Državu, jer selektivno cijepati državu, ne voditi jednako računa o njoj na svakom kutku, znači kopati grob sebi, znači propadati i kao društvo i kao država.

U osnovi nam je strategija na lokalnom nivou biti glas običnog čovjeka, glas naroda, glas i provedbe zakona - te smo oštri, kritični kada se zakoni krše, a toga ima previše pogotovo od vlastodržaca. Djelujući lokalno, čineći dobro na lokalnoj sredini, efekti se osjete i globalno. Mnogi od nas su uključeni edukativne sadržaje, kao i ekološke udruge. Cilj nam je sačuvati zdravu i čistu lokalnu sredinu.

Mnogo problema postoji u društvu, mi ih bez cenzure identificiramo, pojasnimo, ogolimo, prozovemo i krivce čak i ponudimo rješenja. Ako prepoznamo kazneno djelo javno ga i prikažemo, a svjedoci ste toga- bilo je toga na pregršt. Stoga smo drugačiji od drugih, stoga smo Otpor svemu i svakome tko koristeći sredstva zajednice gleda i radi za svoj interes a šteti zajednici.

STAV: Opće prihvaćeni narativ u BiH je da kad su u pitanju bh. Hrvati nedostaje političkog, medijskog i svakog drugog pluralizma. Međutim, djelovanje vašeg portala pokazuje da postoji i drugo i drugačije mišljenje. Koliko se čita vaš portal, odnosno koliki utjecaj imate u Hercegovini i šire?

TAVELIĆ: Ono što mene više zabrinjava, od same činjenice uvriježenog pojma kako Hrvati u FBiH nemaju političkog pluralizma, je nedostatak istinskog i slobodnog medijskog pluralizma ne kod Hrvata već i kod Bošnjaka, Srba, na cijelom teritoriju BiH. Napominjem, mi kao medij ne spadamo u tu kategoriju.

Moram prvo reći nešto o političkom pluralizmu koji nedostaje kod Hrvata. Činjenica je da aktualnu političku problematiku na relaciji Srbi – Hrvati- Bošnjaci, ne promatramo iz izvorišta uzroka nastanka problema i nesporazuma, već je promatramo kao da povijest nije postojala, kao da je Ustav BiH nebitna stvar, bitno je samo šta danas Brisel ili Njemačka kaže.

Ustavi Francuske, Belgije, nastali su u ranim godinama 19 stoljeća, negdje 1830 tih godina, te su u 90% sadržaja identični danas kao I tad, te su ti ustavi u periodu od 200 godina imali samo nekolikoizmjena i dopuna, prilagođavajući se aktualnim vremenskim i povijesnim uvjetima.

Činjenica jeste da BiH ova moderna današnja, nastaje 1995. I ima tri ustava. BiH se formira kao nacionalna država. Krovni je Anex IV Daytona, a u tu modernu novu BiH inkorporiraju se i ustavi RS-a i F BIH koji su nastali u ratnom vremenu. Ustav RS-a nije priznavao ni Hrvate ni Bošnjake, a Ustav F BiH nije priznavao Srbe, jer je formirana Federacija koja je bila nacionalna. To su ustavni temelji BiH, ali normalno je da temelji Ustava RS-a i Ustava FBiH nisu mogli ostati takvi kakvi jesu, te su se morali prilagođavati modernom vremenu, modernoj, novoj BiH, te modrnim stečevinama Europe. Ta dva Ustava su pretrpjela ogromne izmjene pogotovo Ustavnom presudom br5/98 apelacijom Alije Izetbegovića, gdje je Ustav RS-a a i Ustav FBiH prilagođen vremenu u kojem se nalazimo.

Međutim, suština Daytona nije dirana, čak je Ustavnom presudom 5/98 jasno i temeljito pojašnjena konstitutivnost, te njeno krovno načelo, a to je da bez obzira na broj jednog naroda nikada jedan ili drugi narod ne smije imati privilegiju nad onim trećim ili drugim narodom.

Pojašnjeno je i utemeljeno ustavno načelo kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koje proizilazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju.

Sada kada imamo jasno definirane ustavne temelje na kojima počiva naša država (koje zovemo Dayton, a mnoge stvari su kasnije dobro nadograđene) odgovorno mogu potvrdditi da nikada tom ustavu, takvom revidiranom ustabu nismo dali šasnu.

Da je politika od 2000-te godine pa na ovamo po tim principima djelovala, zasigurno danas ne bi bilo Čovića, ne bi bilo mnogih drugih aktera koji se 20 godina drže na političkoj sceni, a običnom građaninu bi bilo mnogo bolje, te bi imali minimalnu plaću ne 619 KM već bar 1300-1500 KM.

Mi smo Otpor Media, za grešku, propust, zavjeru, manipulaciju svakog ćemo prozvati identificirati, pa to činimo i sada.

Ne treba skrivati činjenicu, ne treba skrivati istinu, ali jedan od najvećih problema, koji je i rezultat ovakvog stanja u kojem se nalazimo jeste činjenica da je politika SDA na čelu sa Bakirom Izetbegovićem, a ne samo njegova politika već i politika nekih drugih stranaka naklonjena njemu, usmjerena na sustavno pretvaranje Federacije BiH u političkom smislu u Bošnjačku Federaciju, a svjedoci smo bili ne zadnjih godina već desteljeća da stup konstitutivnosti i stup Ustava F BiH I BiH ovakve BiH su Domovi naroda F BiH i na nivou države Dom naroda parlamentarne Skupštine BiH.

Nikada niti jedna stranka, niti nijedan Bošnjak, niti jedan medij nisu se tome suprostavili, nisu zadnjih 10 godina do 2022. godine se pitali ili dali kritiku zašto su Edin Fejzić iz Goražda ili Alen Šahinović iz Velike Kladuše Hrvati u Domu Naroda F BiH u Klubu Hrvata. Pa je desetak godina samo jedan takav Edin ili Alen falio u Klubu Hrvata, da se ponovo bez volje biračkog tijela Hrvata formira Vlast u Federaciji. Pitam se šta je to dobro donijelo Federaciji i BiH, donijelo je sve loše i donijelo je nepovjerenje i ekonomsku i političku stagnaciju.

S druge strane imamo efekt Komšića, 90% Bošnjačkih političara će javno reći, a i govore, a govorio je i Bakir Izetbegović, da nije dobro da Bošnjaci biraju hrvatskog člana predsjedništva. Da ne postoji nacionalni prefiks to je onda sasvim nešto drugo. Ali ako postoji ustavom zagarantiran nacionalni prefiks kod izbora člana Predsjedništva, ako postoje tri a ne jedan, šta znači, hajdemo se malo poigrati pa ih prevariti jer je po zakonu da naši mogu izabrati njihove.

I to sve ok- neka bude- ali šta smo dobili. Jesmo li dobili bolje, ili gore i nazadnije, jesmo li dobili amortizaciju nacionalnih tenzija i približavanje suživotu te veći ekonomski prosperitet ili smo dobili nacionalne naboje i još veću stagnaciju.

Ja sam za ono što donosi bolje, a ovo zasigurno to nije. Kada smo na temi Komšića, a kažem mi smo Otpor, jasni i glasni, ja bih prva glasala za Komšića a sigurna sam možda i preko 30% Hrvata, da sam ili da smo vidjeli nakon njegovog mandata 2006-2010, da je on istinski predsjednik i Hrvata, da zastupa interese Hrvata, da je osnovao stranku u svim gradovima gdje žive Hrvati, da je mobilizirao svojom politikom Hrvate pristalice koji će prihvatiti njegov program.

Nije bitno da je Kinez, Rumunj, ako se predstavio kao Hrvat ali istinski da se približio tom korpusu naroda, zastupao interese bio prisutan u narodu- bez obzira ko je bio bi prihvaćen. Pa sjetimo se izbora 2018. godine, zakleo se svim silama da će zabraniti gradnju Pelješkog mosta, čak okrenuti Brisel naopako da se to zaustavi. Pa je li to normalno?

Pa nigdje na svijetu nema, a neće se ni ponoviti da jedan čovjek dobiva tri zadnja predsjednička mandata samo na jednoj rečenici, bez da provodi kampanju, bez da igdje izloži program, bez da igdje prezentira svoju politiku, a ta je rečenica citiram: "KANDIDIRAT ĆU SE AKO SE DRAGAN KANDIDIRA, NE ŽELIM DOPUSTITI DA ON POBIJEDI.”

Kada smo kod pitanja legitimnosti, mnogi političari se šprdaju sa tim pojmom, te ga pripisuju Čoviću, međutim ovdje i sada ja želim definirati taj pojam samo jednom sintagmom: "Legitiman”- znači “ZASTUPA INTERESE”.

Za mene je Komšić legitiman ako on zastupa interese prvenstveno Hrvata, ali mora i svih drugih naroda i građana ali on ne zastupa interese ni Hrvata ni Srba, on čak ide na štetu naroda, stoga nije legitiman.

Nije teško biti bolji od Dragana Čovića, ali Komšić je postao ofucana fraza, čak i mnogim bošnjačkim političarima koji su ga prozreli ide na živce. Njegova samodopadnost zadržavanja predsjedničke fotelje samo za njega do beskonačnosti je njegov ultimativan cilj, a sredstvo preko kojeg to ostvaruje je HDZ, do sada Čović.

Nesporna činjenica je da nikada na izborima nije imao, strategiju, nije imao kampanju, nije imao program, osim rečenice, neću dopustiti da Dragan pobjedi – I to mu je donijelo glasove.

Sreća naša pa smo protektorat, protektorat smo prije svega Amerike, te imamo dežurnog Protektora OHR. Ne trebamo se bojati da će se država urušiti, da će nestati, ali ovo stanje agonije nije dobro za život, za napredak, za odgoj mladih- šta je cilj is svrha ovakvih borbi i udaraca ispod pojasa. Pa prvi cilj je upravljati cjelokupnim proračunom, svim poduzećima, a drugi cilj jeste treći entitet. Ne hrvatski već bošnjački. CCa 18-20% Hrvata u F BiH nisu nikakav faktor niti moć niti sila da traže išta ili ništa više nego što je propisano ustavom, te je njihova borba vezana za očuvanje onoga što je slovo na papiru I prenos toga u život. Međutim stvarnost je druga.

Tako da danas imamo Čovića kao ikonu, a znamo da ikone mogu dugo trajati. Izađimo izvan okvira nacionalnog, budimo realni i transparentni i zaključak je da je Komšić “gnojivo i voda” koji hrani i održava Čovića na Vlasti. Pa neka bude i dalje novi Komšić, neka sada pored nekog drugog Komšića za četiri godine ponovo bude šesti put Komšić pa i sedmi put- ali onda moramo svi politički kapitulirati I reći – to je to- to je vrh naše voljene BiH- nema dalje- to je vrhunac- negdje smo 30-50 godina iza Europe I tu nam je mjesto. Ja projiciram taj scenarij, a onda se nema tko šta buniti, Bošnjaci su birali i izabrali put BiH.

Sve dok se ne prizna da su BiH Srbi Bošnjaci, Hrvati, ostali, manjine, te da je BiH jedinstvena i cjelovita, bez obzira kaka je unutarnji ustroj, sve dok se ne prekine sa narativom da je samo jedan narod patriota, sve dok troje ne budu kao jedno i dogovarali se o svemu na korist svih, nema nam napretka.

Da li je Čović dobar za hrvatski narod – nije- prošao mu je rok, da li je Komšić dobar za BiH – nije- BiH stagnira, ide unazad u svakom smislu, ali Komšić će i kada ne bude Čovića izmisliti nekog novog Čovića samo da bi svoj ego, hedonizam i taštinu zadovoljio.

Druga stvar je medijski pluralizam. Ako u BiH ima 100 televizija i 300 portala, ne znači da imamo pluralizam. Za mene je medijski pluralizam, ako smo mi kao portal Otpor Medija objavili serijal kaznenih djela u Aluminiju i Aluminij Industriesu doo – prikazali ga opisali, dokazali, imenovali počinitelje, a nikada niti jedan od ovih 400 medija to nije prenio, objavio (Stav jeste u nekoliko navrata, op.ur.) – o čemu onda pričamo. Pričamo o srednjem vijeku, mračnom dobu, zatomnjenju istine, gdje mediji i politika i tužiteljstva šute.

Što se tiče čitanja našeg portala, zaista u posljednjih godina, otkako smo jedini, ali i jedinstveni postali po pitanju pisanja i objavljivanja članaka o Aluminiju i Amiru Gross Kabiriju, gdje za sve što iznosimo i pišemo imamo vjerodostojne dokaze, izašli smo izvan okvira lokalne sredine, te mogu sa sigurnošću priznati da smo itekako čitani u cijeloj F BiH, pa i RH. Imali smo mi dosta i prijetnji, poziva na tužbe, obraćanja najeminentnijih odvjetnika da brišemo članke... Međutim istina se ne može sakriti, jer i takvi su ušutkani dostavljenim im dokazima.

Ne raduje nas činjenica da smo upravo na ovom slučaju dobili veliki rejting, brojna usmena i pisana priznanja mailovima, jer se i dalje osjećamo kao da smo u mračnom dobu cenzure i zabrane slobode govora mišljenja i djelovanja, jer svi drugi šute o ovoj temi samo mi iznosimo dokaze. Šuti Vlada, šuti politika, šuti inteligencija, šuti bošnjačka pozicija i opozicija, šuti hrvatska pozicija i opozicija. Pa se pitamo, a pisali smo u zadnjoj objavi, je li paranormalno, postalo nešto što je novo normalno i to trebamo prihvatiti.

STAV: Jedan od fokusa istraživanja i pisanja vašeg portala je politika Dragana Čovića koja se manifestije kroz HDZ BiH i HNS. Koliko su bh. Hrvati i njihovi interesi žrtva Čovićeve višegodišnje vladavine?

TAVELIĆ: Politika HDZ-a BiH, odnosno Dragana Čovića, kao i sve druge politike, bošnjačke, srpske za nas su iste i podložne kritikama. Najbliža nam je politika HDZ-a kao vladajuće stranke u Hrvata te smo kritički na nju najviše i naslonjeni. Nemamo mandate ni pravo nikoga štiti, hvaliti, isticati ako to nije zaslužio, svaki akt djelovanje, čin analiziramo kakve efekte donosi društvu, građanima, te se tako i na taj način postavljamo. Hvalimo sve što je dobro, kritiziramo loše, kriminal ako ga prepoznamo, dobijemo dokaze, ističemo ga i objavljujemo.

Ne dijelimo nikoga na crvene, plave, zelene, po boji kože, naciji ili frizuri, jednostavno stvari postavljamo u kontekst zakonitosti i dobra ili nezakonitosti i kriminala. Treće nema.

Vratit ću se ponovo na osvrt i spomenut ime Željka Komšića. Željko Komšić je sam svoj produkt, sebe i svoje politike koja je identična politici i interesima Bošnjaka. Hrvati su prvenstveno žrtva i taoci takve lažne patriotske i plagijatske politike Željka Komšića, a jedini, ama baš jedini ispred svih političkih i nepolitičkih Hrvata ispred svih političkih i nepolitičkih Bošnjaka koji se evo 20 godina bori i suprotstavlja toj politici je Dragan Čović. Je li Dragan uspijeva u tome – odgovor je da nije. Je li Dragan trebao otići i prepustiti to nekome drugome, odgovor je da jeste. Je li Dragan trebao mobilizirati više oporbenih i neoporbenih pojedinaca da se bore, da pričaju o Ustavu, da pričaju o efektu Komšića koji ništa dobro ne donosi ni Bošnjacima niti bilo kome drugome, jeste. Je li Dragan trebao tražiti od svoje oporbe pa i od bošnjačkih stranaka da iznesu prijedlog i rješenje problema – jeste, ali nije to radio.

Tako imamo situaciju da je Dragan Čović 20 godina pregovarao u zemlji i u cijeloj Europi na stottinama lokacija sa Bakirom Izetbegovićem, a nikada ta SDA nije ponudila prijedlog, nije dostavila pisani prijedlog, nije dostavila rješenje, osim što su saslušali i kasnije minirali prijedlog hrvatske politike.

Je li Dragan postao vjerodostojan da više može riješiti ovaj problem. Mislim da ne, jer ga nije riješio za 20 godina te bi bilo čudo da ga sada riješi. A 20 godine je previše vremena potrošeno. Stoga nisu Hrvati samo žrtve nekoga i nečije politike – svi mi narodi, građani smo žrtve općenito svih politika, jer te politike ne donose dobro standardu građana. A uspješnost jakost i kvaliteta jedne države isključivo se mjeri po mjernoj jedinici a to je standard građanina, a mi taj standard imamo najniži u Europi, još niži već prije pet godina. Jer zadnje tri godine troškovi života su porasli 50%, a plaće tj. standard nije se pomakao.

Znači danas nam je lošije već 2019 godine Stoga, nekog pomaka ili nadanja nema dok ne dođe do smjene generacija na političkoj sceni. Druga opcija i nadanje je kod izmjene pravila u Izbornom zakonu, uvesti obvezu izlaska na izbore, te kazne za neizlazak, gdje bi se populacija ona najpotentnija od 18-45 g animirala da glasuju- te izlazak na izbore preko 60 ili 65% znači i promjene.

Stoga treba biti širok i sve sagledati iz svih kutova, pa nazovimo ga to famozno hrvatsko pitanje Izbornog zakona, nije ono hrvatsko pitanje, o čemu pričamo, to je pitanje svih nas svih naroda građana i države.

To pitanje se rješava za jedan dan kada Bošnjaci i Srbi shvate da je to prije svega i njihovo pitanje i problem za BiH i njen napredak, te kada svi shvate da im oni drugi i treći nisu neprijatelji već braća sa kojima moraju razgovarati i naći zajednički interes tj. konsenzus.

STAV: Zašto se bh. Hrvati masovno iseljavaju iz gradova/kantona gdje su većina i gdje imaju “svoju” vlast?

TAVELIĆ: Digresija: Ima jedna pozitivna stvar što se tiče demografije u BiH, jedini BH grad koji ima pozitivan prirodni priraštaj i to godinama jeste naše hercegovačko Posušje. Digresiju na stranu, problem demografije, tj. većeg mortaliteta od nataliteta nije problem samo jednog grada, regije ili jednog naroda. Hajdemo malo matematike. Po popisu 1991. u BiH nas je bilo 4,37 miliona, zaokružimo na 4,4 miliona. Danas su procjene da nas je 2,6 miliona, tj onih koji spavaju u BiH. Znači manje nas je za 1,8 mil već prije 33 godine. Hrvata bilo cca 700 000 u tih 4,4 mil, sada Hrvata neka ima 300 000.

Od raseljenog stanovništva od 1,8 mil, na Hrvate otpada cca 300 000 a na dva druga naroda 1,5 mil stanovnika. Onda matematika kaže slijedeće: Iz RS gdje Srbi imaju svoju vlast, masovno se iseljavaju Srbi. Iz FBiH gdje Bošnjaci imaju svoju vlast masovno se iseljavaju Bošnjaci, isto tako je i za Hrvate.

E, sada kada smo zaključili da se svi iseljavaju bez obzira na spol, frizuru, boju kože ili naciju, šta je razlog. Godinama slušamo upravo u najmoćnijim medijima koje gledamo svaki dan da su najveći razlozi, nesigurnost, politika, korupcija... itd.. slične gluposti. To naprosto nije istina, te tu zamjeram i medijima što prihvataju takve stvari kao gluposti.

To znači da netko tko je završio fakultet, sretniji je u Njemačkoj radeći najgore, najprljavije poslove koji mogu biti plaćeni iznad 2000 EUR, već da živi u svom gradu u svom, stanu, svojoj kući i radi za neku pristojnu plaću od koje može živjeti. Ma dajte. Cijena rada je jedini razlog zašto narod seli. Nezaposlenost i podcijenjena cijena rada, niske plaće su uragan koji tjera naše ljude iz zemlje. Muž i žena sa prosječnim plaćama od 1200 KM tj skupa 2400-2500, ne mogu prehraniti obitelj od dvoje djece i normalno živjeti.

Matematika je jednostavna. Povrat dijaspore biti će uraganski i masovan onog trenutka kada dvije prosječne place budu veće bar 20% od troškova života tj. sindikalne košarice, a to je da četveročlana obitelj ima primanja bar 3500 KM.

Institut minimalne plaće tj zakona o minimalnoj plaći čini mi se mi jedini nemamo u Europi. Trebao ga Novalić uvesti, nije iz razloga jer je Novalić lobista poslodavaca. Obećao Nikšić- puna usta kada je sjeo na vlast, pa biće u 2023, pa sada najava neće ni u 2024., a zakon napisan. Zašto. Pa zato što postoje ucjene, postoje lobiji, a postoji i činjenica da mu fale ruke u Parlamentu – šta je zaključak- zaključak je da su oni ti koji su stvorili ovakvo stanje u državi, a žele ga i produžiti, jer lakše upravljaju narodom kada mu daju mrvice, jer čovjek dobrog i bogatog standarda neće imati mišljenje mase, već će kreirati svoje mišljenje.

A zašto ne može biti minimalna plaća 1000 KM, može i 1400, jer smo toliko bogati da može- ali eto uvijek i vazda krivi i nesposobni su u vlasti, sposobni samo sebi i za sebe, a ti narode budi idalje stoka sitnog zuba i glasaj za mene... Sva rješenja su jednostavna i sprovodiva, ali i dalje je mnogo pogrešnih ljudi na ključnim mjestima, te ne žele svoje pozicije dovoditi u pitanje da kroz malo trnja prođu do tih rješenja.

STAV: Jedna od tema koja je uzburkala javnost u Hercegovini, ali i regiji je prisustvo izraelskog utjecaja kroz projekte iza kojih stoji Amir Gros Kabiri. Koja su vaša saznanja oko djelovanja Kabirija, njegove “Komore” i odnosa sa Čovićem?

TAVELIĆ: Mislim i uvjerena sam da je tema iz ovog pitanja danas najbitnija, najveća, najvažnija, najopasnija u BiH, tema čak ispred svih tema trojke, petorke, Dodika, ili bilo koje političke druge teme koje se pojavljuju zadnjih godinu dana kojima se bave političari. Na našem portalu postoji feljton članaka pisanih o ovoj temi, ne znam slovom i brojem ali bar 30-40 opširnih objava smo pisali i iznijeli dokaze. Da smo iole država za 24 sata nakon većine iznesenih dokaza imali bi i mi i taj Izraelac a i mnogi drugi akteri u ovoj priči, posjet FUP-a, SIPA-e, Tužiteljstva, jer su u pitanju brojna osnovano sumnjamo i dokazivali smo kaznena djela gospodarskih prijestupa, financijskog kriminala, diplomatskog kriminala, itd.. Vrlo velike, teške stvari.

U normalnoj državi sve bi bilo raspetljano za 24 sata. Za mene je građanska država – država koja sprovodi zakone, gdje tužiteljstva i sudstva besprijekorno rade svoj posao, a ovdje imamo situaciju mnogo goru nego što je skrivena u sky telefonima koji se zadnjih godina spominju. Na našem portalu, sve članke možete pročitati, ali je za ne povjerovati da u BiH kao da smo u Rusiji ili Sjevernoj Koreji, ne postoji ni mrvica medijskog pluralizma- jer su svi ili najveći dio medija u funkciji nekih ili nečijih režima ili pod utjecajem nekoga, tako da ova tema, ovi dokazi, ova djela koja su teška stotine mil KM štete svima nama, jednostavno su tabu- ne diraj, sakrij, ne objavljuj, ne talasaj.

Stoga sam kritična i prema medijskim slobodama, gdje upravo u mnogim medijima rade oni koji guše medijske slobode.

Samo navodim primjer: Prije par tjedana njena ekselencija veleposlanica Galit Peleg je preko lažne tzv. Gospodarske komore organizirala event te neka predavanja liječnika doktora iz Izraela koji su došli u SKB Mostar. Naime riječ je doktorima koji su osnovali privatnu firmu prije dvije godine i koji su došli prezentirati neki medicinski aparat na SKB Mostar. Peleg je zlouporabila svoju ulogu, zlouporabila diplomaciju, jer je ovdje riječ o privatnoj poduzetničkoj aktivnosti, a sve je to organizirala preko tzv. Gospodarske komore Izraela, za koju posjedujemo papire da je obična udruga građana te nije nikakva službena institucija države Izrael.

Ni to nije bilo dosta odmah tjedan nakon ta ista veleposlanica Peleg koja je zrcalo i slika gosp Kabirija, koja je njegov lobista i sve čini i radi za njega, normalno pretpostavljamo da je i plaćena za to, preko te iste lažne Komore je napravila road show, napravila diplomatsku ofanzivu spašavanja Kabirija i lobiranja, prije svega kod Dragana Čovića, pa kod američkog veleposlanika Murphija pa kod hrvatskog veleposlanika Ivana Sabolića, koji je namamljen da ipak ode do Kabirija njemu na noge u prostorije Aluminija.

Pa zar je to normalno, da jedan veleposlanik zaobilazi sve službene institucije države, zaobilazi Ministartvo vanjskih poslova, Predsjedništvo, Vladu jednu, Vladu Drugu i preko lažnih institucija sprovodi privatna lobiranja za počinitelja brojnih kaznenih djela u našoj državi. Pa onda svi šute.

Šuti Predjedništvo, šuti Vlada, šute ministri kojih se ovo tiče. Na sceni je podrivanje ustava FBiH i BiH, diplomatski skandal, ali eto to paranormalno uče nas da se moramo naviknuti da nam postane normalno.

Kada su u pitanju odnosi Čovića i Kabirija tu stvari treba postaviti na svoje mjesto. Nekada se lik i djelo Dragana Čovića mistificira do te mjere tako da ispada da i iza nekih elementarnih prirodnih nepogoda stoji Čović. Kažem Vam o ovom slučaju imamo obimne dokaze, te činjenica i istina je da je 2019. i kasnije Čović davao podršku ovom tzv. investitoru, mada u to vrijeme kada je Aluminij ugašen Vlada je pregovarala sa više potencijalnih stranih subjekata u svezi Aluminija.

Model po kojem je ovaj izraelski državljanin ušao u Aluminij, nije odobrila Vlada F BiH, postoje jasni dokazi i Odluke i zaključci Vlade iz veljače 2020 g da Vlada odbija cjelokupan plan i program ovog investitora. Kasnije tj sutradan to odbija i Skupština Aluminija, a čitajte Skupština je Vlada- tj 80% glasova je Vlada. Onda padne nekakav dogovor koji je pogrešan, nesavjesan, zlouporaba položaja, te se bez nove Odluke Vlade, bez ukidanje negativne prethodne odluke Vlade, samo zakaže nova Skupština Aluminija, na kojoj punomoćnik Vlade izglasa da se Aluminij dade u najam ovom lažnom investitoru.

Ako ćemo se igrati zakona, bez obzira tko me zamolio, tko mi je rekao tko je lobirao, Vlada je ta koja je donijela pogrešnu odluku i pred zakonom se mora ispitati ta odluka zašto su uz prethodnu svoju negativnu odluku Vlade, zaobišli zakone i na Skupštini odobrili najam imovine i zamrznuli poslovanje matičnog Aluminija d.d. na 30 godina da samo ima hladni režim rada i sveden mu je posao da naplati mjesečnu najamninu isplati place za 10 radnika i 7 članova N.O. tri člana odbora za reviziju.

Posljedica takve Odluke je da je 450 mil KM dugova kreditorima i vjerovnicima zamrznuto na 30 godina gdje Aluminij tone 45 mil KM u gubitke po zateznim kamatama i redovne gubitke cca 15-18 mil KM. Danas imamo stanje koje je jasno da je Aluminij za četiri godine najma ostvario 180 mil KM gubitka po osnovu zateznih kamata i cca 67 mil redovnog gubitka proknjiženog u bilancama. Ne samo da je Ugovor investitora sporan po više osnova, nego su i počinjena brojna kaznena djela o kojima prvenstveno Vlada šuti, a koliko imamo saznanja, ex Vlada pa i ova nova Vlada imaju nekoliko registratora dokaza o svemu o čemu pričam.

Aluminij d.d. je Vladino poduzeće, prve dvije osobe zadužene za Aluminij su premijer i resorni ministar energije rudarstva i industrije- prethodna dva su zasigurno bili Kabirijevi igrači, a Novalić to nije ni krio, jer je hvalio Kabirija na sva usta, a imao je pred sobom brojke da njegov Aluminij d.d. tone stotine mil KM u gubitke po aranžmanu koji je on odobrio skupa sa Džindićem. Tko stoji iza toga nije bitno- ali težina odluka je na njima dvojici, a sada je to na Nikšiću i ministru Lakiću, koji također ništa ne poduzimaju.

Činjenica i istina jeste da je Čović iskoristio Kabirija da uspostavi i ojača podršku Izraela svojoj politici- tako da je u tom vrtlogu spojenih posuda sve isprepleteno, tako da pitanje je kada se te spojene posude razdvoje, na šta će to sve izaći, I tko će koga tu pokopati, a spašavajući sebe.

STAV: Podrška aktivnostima Kabirija u BiH dolazi iz izraelske ambasade u Tirani koja je nadležna za BiH. Taj odnos često ide na štetu međunarodnog imidža BiH i odnosa s državom Izrael. Hoće li ambasadorica Pelog završiti kao njen predhodnik?

TAVELIĆ: Gospođa Peleg je sramota za jednog diplomatu, te je ona da je zakona i pravde davno trebala biti maknuta. Samo naša dva zadnja članka sa dokazima, su dostatna da i ministarstvo vanjskih poslova i Predsjedništvo reagira diplomatskom notom i ukažu na neprimjerene aktivnosti Peleg, ofanzivu zaštite Kabirija od koga, od čega nije mi jasno, korištenje lažne komore itd.

Tako da je adresa na službenom Sarajevu da zaštiti svoj ugled, diplomaciju, državnost. I bivši veleposlanik Noah Gal Gandler je “jeo iz ruke Kabiriju”, bio njegov lobista, pa je expresno smjenjen, ali smjenjen od bivšeg premijera Izraela, ne sadašnjeg.

Vratimo se na od prije par mjeseci dopis i objavu premijera Nikšića, gđi Peleg. U njemu je sve napisano. Ali izgleda ni Nikšić ni Konaković, ni Komšić, ni Bećirović, nisu naučili lekciju, oni umišljajem stvaraju unutarnje neprijatelje dok im oni sa strane iz druge zemlje slobodno harače državu. Naime problem Peleg i Kabirija nije Čovićev, to je problem svih ovih koje sam pobrojao, pa tek onda zadnji u nizu je Čović

Doslovno rečeno žena ne preza ni od čega u zaštiti Kabirija. Već dva puta u 15 dana jasno i glasno promovira gospodarsku komoru koja je registrirana kao udruženje građana osnivači su Amir Kabiri i dvije građanske domaće osobe. To veze nema niti sa jednom institucijom u Izraelu. A što političko Sarajevo šuti- sve je objavljeno i dokazano.

STAV: Zbog saradnje Čović-Kabiri u kontekstu sukoba na Bliskom istoku generišeše se dodatna negativna energija između Bošnjaka i Hrvata čega posljedice su već vidljive. U tom kontekstu posebno se izdvaja djelovanje dr. Borisa Havela. Koliko su opasni ovi procesi za budućnost BiH?

Ne mogu se složiti sa konstatacijom iz pitanja. Naime, treba prozrijeti, analizirati, shvatiti, karakter, psihu, ponašanje gospodina Kabirija. Pisali smo, a sada napominjemo da je riječ o osobi ogromnog ega, sam za sebe kaže da je cionist, smatra sebe uzvišenim, možda većom rasom od nas samih bh. državljana, te je uvelike nastupao u BiH kao osvajač, a što mu nema nikakve veze sa osnovnom djelatnošću njegove proizvodnje.

Od prvog dana rata u Gazi Kabiri je ustao na društvenim mrežama sa ratnim poklicima, objavljivao je gnusne i svakakve sadržaje čak i Hitlerov znak “Svastika” lijepio na palestinske zastave, usmjerio se na službenu politiku Sarajeva i Bošnjaka da slijede njegov diskurs stavova o ratu u Gazi, pa se namjerio na gradonačelnicu Sarajeva koju je preko mreža provocirao, svega ste toga svjesni, sve ste vidjeli, a sve smo i mi objavili, te nije nikako dobro miješati bilo koga od političara u ovakve gnusne stvari koje je Kabiri radio, pa bio to Komšić, Čović, Dodik, ne treba naše političare ako nisu sudjelovali vezati za ovakve Kabirijeve radnje koje su djelo i plod njega samoga i njegove osobnosti, a mi smo pisali i bolesti.

Upravo jedan pojedinac, stranac, na privremenom radu u BiH, izraelski državljanin, za kratko vrijeme uspio nametnuti narativ da on predstavlja izraelsku politiku u BiH, a za suknju se drži Galit Peleg. Normalna je reakcija bošnjačke populacije da su se podigli, demonstrirali, te kritički osudili takva ponašanja Kabirija. Onda svi znamo kako to kod nas funkcionira, ide, hajmo zaljepiti nekog političara za to, a Čović je najbliži. Da je istina prvi bi ga mi Otpor Medija zalijepili za tu priču, ali nemojte, nije tako nije istina, Kabiri je solo igrač, ali je mnoge kupio potkupio koji još uvijek su u njegovom timu.

Otvorena naša spoznaja je da ga je se Čović odrekao, saznavši za sva djela i nedjela koja je Kabiri napravio, pogotovo Komora, minusi Aluminja, afera sa Anodama itd. Njih dvoje odavno nemaju nikakv odnos.

Mene više brine Vlada F BIH, jer je ona instanca koja treba da donese odluke u svezi Kabirija i raskida ugovora Vlada F BiH a to su prvenstveno Nikšić i Lakić, druga instanca je Tužiteljsto BiH, jer materijala imaju i previše ali ni jedni ni drugi za sada oni ne reagiraju, a minusi i propast Aluminija je svakim danom veća.

Pisali smo više puta da u 2023. i 2024. Kabiri praktički i ne radi, ne proizvodi ili ako proizvodi to je zanemarivo, te smatramo da i on akumulira velike gubitke.

Što se tiče službene politike BIH prema situaciji u Gazi i Izraelu, ispravite me ako griješim, ali čini mi se da se službena bošnjačka politika nije oglasila u smislu da podržava Izrael, da osuđuje izrael ili nešto treće. Što se tiče hrvatske politike ponovo treba tu biti realan i pronicljiv, te shvatiti da Čovićeva potpora službenoj politici Izraela jeste copy-paste politika Brisela i Sjedinjenih Američkih država.

Tako da kontekst, kako smo pisali u zadnjem broju „mahnitanja“ Kabirija po društvenim mrežama gdje je na nedavnoj objavi pozvao da rat treba da traje dok posljednji ne bude smaknut- ima veze sa Čovićem kao i sa Komšićem, ali samo djelovanje Kabirija koje je izašlo izvan svih normalnih, moralnih i zakonskih okvira treba da bude Alarm i Vladi I Tužiteljstvu i Konakoviću i Komšiću kao predsjedništvu, ali ja ne vidim da to njih išta sekira- što lažne institucije nekih država se otvaraju u BiH I preko njih se provodi privatna diplomacija a na konto države koju predstavljaju. Pelegica harači, dok svi šute. Pa se nađe neki tamo mali kako su nas zvali seoski portal, koji je veći od svih drugih, jer imamo snage i volje štititi sebe, lokalnu zajednicu, i državu.

Dokazali smo da to jedini činimo.