Iako je prvi predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović njegovao lijepu riječ i političku umjerenost, ponekad se sagovornicima ili onima koji bi vrijeđali domaće političare i građane znao oštrije obratiti, podsjetivši ih gdje im je mjesto.

Na uvredljivu retoriku nekih međunarodnih zvaničnika, koju neki iz straha ne bi ni komentirali ili se nisu htjeli zamjerati ili svađati, Izetbegović je odgovarao direktno, bez umotavanja, zahtijevajući dokaze, argumente i dodatna objašnjenja, koje uglavnom nije dobivao. Ovog puta navodimo dva obraćanja, objavljena u djelu “Alija Izetbegović – Govori, intervjui, izjave i pisma, 1998”.

Kada je Richard Sklar, specijalni predstavnik američkog predsjednika i državnog sekretara za civilnu implementaciju u Bosni u novembru 1998. godine u negativnom kontekstu ponovo komentirao tadašnje rukovodstvo u Bosni i Hercegovini, izjavivši da su “svi političari podmićeni”, Izetbegović, Haris Silajdžić i Edhem Bičakčić su mu, između ostalog, poručili da ne vjeruju da Sklarov “uvaženi predsjednik i uvaženi državni sekretar, koji su ga ovamo poslali, misle tako i zbog njih im je žao što će mu reći ono što moraju reći”.

A napisali su mu sljedeće: “Vi ste nas teško uvrijedili, gospodine Sklar, a što je važnije, to što ste Vi izjavili je laž. Mi, dolje potpisani, nismo lopovi, a ako mi nismo, ne možete reći 'svi'. Vaš metod je da posežete za političkim ucjenama da biste brže izvršili zadatke koji se od Vas očekuju. Ali Vi nas ne možete ucjenjivati, jer mi nemamo oraha u džepu”.

U istom obraćanju Sklaru zatražili su da on objavi imena korumpiranih bosanskih političara, podsjećajući ga da su to već jednom od njega tražili, ali da im on nije dostavio nikakav spisak, nego je nastavio generalizirati. “Ne bojimo se Vas, gospodine Sklar. Nakon svih strahova kroz koje smo prošli, još se samo bojimo Boga. Dakle, objavite konačno imena korumpiranih političara u Bosni. Objavite ih ili nam se skinite s vrata, gospodine Sklar.”

U drugom pisanom obraćanju, ovog puta Jacquesu Kleinu, specijalnom predstavniku generalnog sekretara i koordinatoru operacija UN-a u Bosni i Hercegovini, Izetbegović je naveo da je iznenađen dozom njegove arogancije. Predsjednik Izetbegović naveo je da je pročitao Kleinov intervju objavljen u bh. dnevnoj novini “Oslobođenje”, u broju od 8. maja 1998. godine, i da smatra da su dijelovi intervjua uvredljivi za narod kojem Izetbegović pripada.

Izetbegović mu poručuje da, iako je na poziciji na kojoj jeste, Kleinu ne bi naodmet bila veća doza suzdržanosti i poštovanja prema drugom. “Naš narod voli strance kao prijatelje, ne voli ih kao tutore i nemojte pokušavati da to budete. Nemate ni pravo na to, jer Dejtonskim ugovorom nije uspostavljen protektorat nad Bosnom, a Vi niste protektor. Ipak, Vi se tako ponašate i to nije prvi put.” Poručujući mu da nema prava koja sebi pripisuje, Izetbegović dalje piše Kleinu: “Jedan Vaš odgovor implicira jednaku krivicu za minuli rat. Vaše mišljenje je suprotno historijskim činjenicama. Ovdje se dogodila agresija, gospodine Klein, i moj narod je bio žrtva te agresije”. “I na kraju, Vi imate pravo da mislite što god hoćete, ali kada to javno kažete, zaslužujete i javni odgovor”, zaključio je Izetbegović.