Život Osmana Enesa Baştürka (24) počeo je i završio sa zemljotresom. Rođen je u Gaziantepu na dan zemljotresa koji je pogodio Izmit, 17. avgusta  1999. godine, a poginuo je pod ruševinama svoje kuće u okrugu Nurdağı tokom zemljotresa koji je 6. februara ove godine pogodio 11 provincija jugoistočne Turkiye.

Njegova majka Asiye Baştürk ispričala je reporteru Anadolije da je do zadnjeg trena pokušavao zaštititi svog mlađeg brata. Ožalošćena majka ispričala je da se probudila kada je osjetila podrhtavanje tla, a dok je pokušavala otići do djece, na nju je pao zid, tokom zemljotresa, koji je bio jačine 7,7 stepeni Rihterove skale sa epicentrom u blizini Kahramanmaraša.

Navodeći da su njeni stariji sin Osman Enes i mlađi Emirhan spavali u istoj sobi tokom zemljotresa, Asiye je ispričala da je Osmana Enesa rađala u Gaziantepu 1999. godine, kada su joj u porođajnoj sali rekli da je na drugom dijelu zemlje, u Istanbulu, bio strašan zemljotres.

˝On je rođen u tom, a poginuo je u ovom zemljotresu. Bio je hrabar i jak kao planina. Bio je kao pehlivan (hrvač). Srce mi puca˝, kazala je majka.

Navela je da u vrijeme zemljotresa prošle sedmice potrčala prema djeci, ali do njih nije uspjela stići.

˝Mislila sam: Osman Enes je jak, spasit će svog brata. Zaista, moj je sin zaštitio brata, ali sebe nije mogao spasiti˝.

Mlađi Emirhan Baştürk, koji je povrijeđen u zemljotresu, rekao je da je u noći potresa spavao u istoj sobi sa svojim bratom.

Govoreći da je u vrijeme zemljotresa bio prestravljen, Emirhan je te trenutke opisao sljedećim riječima:

˝Kada smo osjetili zemljotres, zagrlili smo se. Tada sam se onesvijestio na minute-dvije. Čuo sam da se kuća ruši, potpuno se srušila. Moj je brat mrtav ležao pored mene. Glas mog oca je dolazio spolja, mamin glas čuo sam iznutra. Dozivao sam majku i ona mi se javila. Pitala me: Kako ti je brat?, a ja sam rekao da od njega ne čujem nikakav zvuk. Rekla mi je da ga uštipnem˝.

Otac Mehmet Baştürk je ispričao da su se u kuću koja se srušila i u kojoj je poginuo Osman Enes preselili samo tri dana ranije.

˝Doselili smo se u petak, a tokom vikenda smo uređivali kuću i umorili smo se. Kobnog jutra ustao sam na sabah namaz oko tri sata. Ubrzo se desio zemljotres i objekt se srušio. Uspio sam izaći napolje. Bio sam sam i bilo mi je hladno, ali došli su rođaci koji su mi spasili suprugu i sina. Da nisu došli, cijela moja porodica bila bi mrtva˝, rekao je Mehmet.