Ruta preko Crvenog mora, koja čini više od 10% svjetske trgovine, izuzetno je važna za globalne transakcije i stoga je vrlo ranjiva. I geografija pogoduje tome da brodovi koji njime prolaze budu ugroženi, kao što je ovih dana slučaj s napadima milicija Hutija na jugu – u tjesnacu Bab Mandeb – ili blokirani – kao što je dogodio u više navrata na njegovom najsjevernijem dijelu – u Sueckom kanalu.

Napadi Hutija, u obliku bespilotnih letjelica ili projektila, do sada nisu uspjeli značajnije poremetiti promet, ali je prisililo najveće svjetske brodarske kompanije, alergične na takve rizike, da prestanu koristiti ovaj koridor i uspostave međunarodne pomorske snage koje predvode Sjedinjene Države kako bi zaštitile rutu i, u konačnici, spriječile de facto blokadu. Ali problemi za brodarstvo u Crvenom moru nisu novi.

Činjenica da je Suecki kanal ključan učinila ga je poželjnom metom u nekoliko navrata i rezultirala je s nekoliko potpunih blokada. Prvi se napad dogodio zbog nacionalizacije kanala koju je 1956. odredio egipatski predsjednik Gamal Abdel Nasser.

U to vrijeme kanal je bio u britanskim i francuskim rukama. Nasser je od zapadnih sila tražio sredstva za izgradnju Asuanske brane, ali kako ih nije dobio, odlučio je krenuti u nacionalizaciju. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska tada su pribjegle vojnoj sili. No, pobjeda na bojnom polju nije bila i politička, jer su se SAD i SSSR, dvije supersile, usprotivile oružanom rješenju podsjećajući da se svijet uveliko promijenio od kraja Drugog svjetskog rata i da evropske zemlje više nisu imale staru kolonijalnu težinu.

Nasser je izašao sa svojim snagama i zadržao kontrolu nad kanalom, ali su usred oružanog sukoba Egipćani potopili 40 brodova u kanal kako bi ga onesposobili. Ukupno je prolaz kroz Suec bio prekinut sedam mjeseci u kojima je ruta preko Crvenog mora postala neodrživa za svjetsku trgovinu. Ta je situacija prekinuta  1957. godine.

No, velika blokada došla je desetljeće kasnije, kao rezultat Šestodnevnog rata (1967.), u kojem se Izrael suočio s Egiptom, Sirijom, Jordanom i Irakom. Rat, u kojem su Izraelci pobijedili trajao je vrlo kratko, ali je, s druge strane, trebalo dugo da se kanal vrati u normalu. U prvim satima oružanog sukoba Egipćani su blokirali oba kraja kanala i postavili eksploziv kako bi ga onesposobili, dok je petnaestak trgovaca ostalo zarobljeno u unakrsnoj vatri.

Blokada je trajala osam godina, a za to vrijeme napetosti i zaoštravanje diplomatskih pozicija između dviju strana onemogućili su rješenje za otvaranje prolaza. Nisu spašeni ni brodovi koji su ostali u kanalu, od kojih je većina morala biti rastavljena nakon što je kanal konačno odblokiran.

Ekonomske posljedice bile su katastrofalne. Egipatska ekonomija je bila u problemu jer je 4% BDP-a dolazilo od poreza koje su plaćali brodovi koji su prolazili kroz Suec; naftni putevi bili su prekinuti a neke zemlje proizvođači imale su problema s dopremom sirove nafte do zapadnih zemalja, koje su zauzvrat povećale kupovinu tih proizvoda iz Sovjetskog Saveza. Godine 1975. kanal je  ponovo otvoren.

Konačno, desila se i treća blokada, ali ona nije bila rezultat oružanih sukoba. Naime, 23. marta 2021. tajvanski kontejnerski prijevoznik Ever Given zabio se u Suecki prolaz a kanal je bio zatvoren nekoliko dana.