Prije nekoliko dana je plamen poharao sjeverni dio izbjegličkog kampa Balukhali-Katupalong (u kvartu Cox's Bazar, na jugoistoku Bangladeša), gdje živi gotovo milion Rohingya, progonjene muslimanske manjine iz susjednog Mjanmara, bivše Burme. Oko 45.000 ljudi bilo je zahvaćeno požarom koji je usmrtio najmanje 15 ljudi, a stotine ih je nestalo u najvećem izbjegličkom naselju na planeti.

"Sad živimo među pepelom i ruševinama, bez hrane, madraca, odjeće ili vode ... Jedino što su nam vlasti dale je cerada da nas pokrije", kažu stradalnici. Požar, čiji su uzroci nepoznati i kojeg još istražuju državne vlasti, rasplamsao se prošlog ponedjeljka oko dva popodne u sjevernom Balukhaliju, a brzo se proširio zbog jakog vjetra i desetaka plinskih boca koje su eksplodirale dok je plamen gutao sve što im se našlo na putu.

Od svog povratka u Balukhali u utorak, oni koji su preživjeli ppokušđavaju lobnoviti svoje „kuće“ koje su izbjeglice podigle s materijalima koje su pronašle na tom području. A to je uglavnom bambus ili plastiočni otpad.  Većina njih je tu od oktobra 2016., kada su započeli sukobi s burmanskim snagama sigurnosti, koji su optužili zajednicu Rohingya da stoji iza nekoliko napada na policijske stanice u burmanskoj državi Rakhine koja graniči s Bangladešom.

Egzodus Rohingya u Cox's Bazar, grad na zapadnoj obali Bangladeša, dosegao je vrhunac godinu dana kasnije, u avgustu 2017. Također nakon nekoliko napada na policijske stanice, koje su prema čelnicima Mijanmaru, počinili militanti ARSA-e (Arakan Rohingya Salvation Army ), burmanska vojska poznata kao Tatmadaw započela je kampanju "etničkog čišćenja", kako su je definirali UN, što je dovelo do masovnog odlaska više od 720 000 Rohingya.

Kampanju represije, atentata i sistematskih silovanja Međunarodni sud UN-a istražio je kako bi saznao je li riječ o genocidu.

Khotija Begum jedna je od stotina hiljada ljudi koji su pobjegli iz rodnog doma u Rakhineu. Sjećanje na kuću koju je burmanska vojska spalila ponovno je oživjelo nakon što je gledala kako je plamen njenio sklonište u Cox's Bazaru pretvorio u ruševine i krhotine. “Koristim ceradu kao krov, ali toliko je vruće da je nemoguće biti ovdje ... Nemamo ništa, sve smo izgubili. Kad je vatra započela, imao sam vremena samo pobjeći sa svojom djecom. Sad živimo od riže koju nam daju neke komšije, ali to je sve što imamo ”, dodaje žena.

Iako to nije prvi požar koji je izbio u izbjegličkom kampu posljednjih mjeseci, do sada je najrazorniji. Njegove posljedice pojačavaju patnju i poteškoće jedva živog stanovništva tog prenapučenog mjesta koje je u posljednjih godinu dana također potresla pandemija.

Ljekari bez granica upozoravaju da je "ovo težak udarac za zajednicu Rohingya koja trpi posljedice pogoršanja životnih uslova u kampovima, smanjenim pristupom medicinskoj njegi i drugim humanitarnim uslugama. "

“To je poražavajuće. Još uvijek imamo oko 400 nestalih ljudi”, upozorio je nakon požara Johannes Van der Klaauw, glasnogovornik Visokog komesarijata UN-a za izbjeglice (UNHCR) iz Ženeve.

Strahuje se da je mnoštvo Rohingya zarobljeno bodljikavom žicom koja je okruživala polja. Nekoliko humanitarnih organizacija pozvalo je vlasti Bangladeša da sruše tu ogradu. NVO Refugees International tvrdi kako "mnogo djece nedostaje, a neka nisu mogla pobjeći zbog ovih žičanih ograda".

Nakon nekoliko godina prisilnog progonstva u Bangladešu, situacija s ovom manjinom još se više pogoršala u Mjanmaru, gdje su iste vojne vlasti koje su bile pod istragom zbog genocida nad ovom zajednicom u potpunosti preuzele kormilo nad zemljom nakon puča  u februaru.

Izbjeglicama više nije moguće ni razmišljati o povratku. Ostaju u Bangladešu dotučeni nesrećom i progonima, nakon desetljeća ostrakizma u Mijanmaru, većinski budističkoj zemlji koja je osamdesetih godina ukinula državljanstvo svojoj muslimanskoj manjini.