Ta teorija godinama kruži među hinduističkim ekstremistima, ali sada ju je po prvi puta sjeverna država Uttar Pradesh otjelovila u zakon koji kažnjava međureligijske brakove sa deset godina zatvora čija je namjera promijeniti vjeru žena.
Druge države kojima upravlja Modijeva vlada Bharatiya Janata Party (BJP) – poput Madhya Pradesh, Haryana ili Karnataka – najavile su slične uredbe.
“Vrlo je tužno što smo u Indiji došli do toga. Ne mogu vjerovati da sada moramo razgovarati o tim pitanjima”, priča Neha Sethi, hinduističke vjere koja je u braku s muslimanom sedam godina, neposredno prije što je Modi došao na vlast 2014. godine.
U zemlji u kojoj dogovoreni brakovi i dalje nisu rijetkost, ograničeni na kaste i društvene klase, međuvjerski parovi ujedinjeni ljubavlju zasigurno nisu norma. Ali u multikulturnoj Indiji, gdje koegzistira više od milijardu i 300 miliona stanovnika svih vjera, ni oni nisu nepoznati i čak su regulirani Zakonom o posebnim brakovima iz 1954.
“Mislim da sada kada države donose zakone protiv toga, oduzima nam se osnovno pravo izbora s kim će se vjenčati”, kaže Sethi o zakonima koje naziva “drakonskim”.
Ako život u međureligijskom braku u Indiji općenito nije lak, situacija se pogoršala od dolaska hinduističkog BJP-a. Osjeća se pritisak, objašnjava Sethi, kako bi se ljudi svijetu pokazali kao “savršen par u očima društva“.
Hinduistički nacionalizam kojeg predstavlja Narendra Modi, koji je optužen za podjelu indijskog društva i nastojanje da više od 300 miliona muslimana u toj zemlji učini građanima drugog reda, pojačan je posljednjih sedmicama izjavama i gestama protiv “ljubavnog džihada“.
U Uttar Pradeshu, državi kojom upravlja kontroverzni Yogi Adityanath, uredba o “anti ljubavmom džihadu” je već stvarnost. Tamo je, prema izvještavanju televizije NDTV, regionalna policija registrirala prošle subote prvu pritužbu oca mlade hinduističke žene koju je musliman prisilio na preobraćenje.
Surender Jain, glavni sekretar konzervativne organizacije Vishwa Hindu Parishad (VHP), koja pripada istoj ideološkoj porodici kao i BJP, kaže da muslimani “žene smatraju fabrikama za proizvodnju djece“.
“Dakle, ako unište tvornice hinduista mameći ih na vlastitu religiju, čine dvije stvari. Prvo, smanjuju brojnost hinduista, a također povećavaju populaciju muslimana,” tvrdi on. Jain, visoki dužnosnik jedne od najratobornijih organizacija u borbi protiv navodnog “ljubavnog džihada“, potvrđuje da bi samo brakovi koji proizlaze iz prisile trebali biti ilegalni.
Za profesora historije sa Univerziteta u Delhiju, Charu Gupta, koji je istraživao međureligijske parove u Indiji, argumenti koje koristi konzervativna desnica otkrivaju “tjeskobu zbog sposobnosti hinduističkih žena da same donose odluke”, objašnjava on.
Gupta s jedne strane vidi “jasnu infantilizaciju” žena. S druge strane, ova teorija zavjere “potpuno demonizira i marginalizira muslimane”. I sve to dok optužbe nacionalističkog BJP-a nisu dokazane pred zakonom.
“Ovo je potpuno izmišljena ideja”, objašnjava NC Asthana, bivši generalni direktor policije južne države Kerala, gdje se pojam “ljubavni džihad“ prvi put pojavio na indijskom potkontinentu 2009. godine.
Prema Asthani, “ljubavni džihad” već je bio predmet dvogodišnje istrage u toj državi krajem 2009. goidne i dok je još bio u službi, u kojoj nisu pronađeni dokazi koji podupiru ideju o zavjeri. “Na kraju su to pojedinačne odluke. Ako su dvije odrasle osobe pristale na brak, ko ima problema s tim?”
