Leo Frobenius bio je svestran čovjek: putnik, antropolog, špijun i kolekcionar. Ali prije svega bio je zaljubljenik u Afriku, čije je kulture proučavao i širio u svojim knjigama. Svojim radovima borio se protiv antropocentrizma i ideje o superiornosti evropske civilizacije.
Rođen u Berlinu 1873. godine, otac mu je bio vojni inženjer koji je stalno bio u pokretu. Mali Leo odrastao je uz djeda Heinricha, koji je bio direktor zoološkog vrta u glavnom gradu Njemačke. Prenio mu je svoju strast za putovanjima i Afrikom. Kao tinejdžer sanjao je o podvizima svog sunarodnjaka Heinricha Schliemanna, koji je iskopao ruševine Troje.
Frobenius nije mogao završiti visoko obrazovanje i morao je zarađivati za život u Bremenu kao zaposlenik komercijalne firme. U to vrijeme počeo je gutati knjige o Africi i napisao tezu o plemenima koja je odbačena u akademskim krugovima. Konačno je pronašao posao u etnografskom muzeju u Bremenu i postao učenikom Friedricha Ratzela, oca kulturnog difuzionizma.
Godina je bila 1914. i Prvi svjetski rat je izbio kada ga je Kaiser William, koji je poznavao njegovu porodicu, zadužio da pobuni domorodačke narode Sudana protiv Britanaca. Bio je to važan zadatak jer je uključivao ugrožavanje kontrole Londona nad Sueckim kanalom. Frobenius je uzeo nekoliko saradnika i započeo svoju misiju iz Turske. Otputovao je u Damask i tamo regrutirao deset Palestinaca prije odlaska na Crveno more. Bili su prerušeni u Arape, putovali su na devama i Frobenius je prihvatio ime Abdul Karim Pasha. Bacao je letke i pozivao na sveti rat protiv okupatora. Zbog ove ekspedicije Frobenius je dobio nadimak 'njemački Lawrence od Arabije'.
Britanci su bili upozoreni na Frobeniusove namjere i naredili su njegovo hapšenje. Berlin je morao ustuknuti i distancirati se od avanture kako ne bi uznemirio talijansku vladu koja je proglasila svoju neutralnost. Britanci i Francuzi zahtijevali su od Rima da uhvati Frobeniusa, koji je vraćen iz Eritreje u proljeće 1915.
Frobenius je prije svoje neuspjele ekspedicije već putovao u Sjevernu Afriku, Kongo i Sudan. Ali on nije znao lokalne jezike niti su mu bili poznati njihovi običaji. Njegov rad kao agitatora bio je osuđen na neuspjeh, iako je iskoristio priliku da se domogne arheoloških ostataka i kipića s nalazišta na tim mjestima. Godine 1920. osnovao je institut za antropološke studije u Münchenu, nastavljajući savjetovati njemačku vladu.
Pet godina kasnije dobio je mjesto profesora u Frankfurtu. Od tog trenutka Frobenius se posvetio pisanju, kao autor opsežnog i kontroverznog djela. Razvio je koncept 'Kulturkreis', koji se odnosio na slične značajke svjetonazora susjednih naroda, proizvod razmjene ili međusobnog utjecaja. Tvrdio je da je kultura živi organizam u trajnoj evoluciji i povezivao simbole i religiju s materijalnim uvjetima postojanja.
Frobenius je bio ekscentričan lik, opsjednut slavom i vrlo blizak prosvjetiteljskom konzervativizmu i tezama Oswalda Spenglera. Nije oklijevao prisvojiti otkriće slika plivača na stijenama u Wadi Suri, koje je već otkrio grof Almásy, mađarski pustolov koji je nadahnuo 'Engleskog pacijenta'. U njegovom plodnom djelu ističe se 'Atlantida', dvanaest tomova o afričkim kulturama, interes koji ga nije napustio sve do smrti.
Njemački antropolog tvrdio je nešto što je danas očito, ali što je 1920-ih bilo heterodoksno: da se afrički narodi mogu razumjeti samo u historijskom i simboličkom okviru koji daje smisao njihovom načinu života. Umro je 1938. na jezeru Maggiore u Italiji, gdje jedan institut danas nosi njegovo ime. (ABC)
