Najpopularnija brza hrana u Njemačkoj nije bratwurst, niti currywurst, niti hamburgeri. Ulični jelovnik par excellence je kebab ili döner, kako je poznat u Njemačkoj. Mesne rolice koje se vrte dok se peku na okomitom roštilju ikonska su slika njemačkih gradova. Zato su mnogi bili razočarani kada je inflacija počela vrtoglavo rasti, a tradicionalno jeftin ćevap prestao biti tako jeftin.
“Döner je dio njemačkog identiteta”, kaže Eberhard Seidel, sociolog i autor, među ostalim, knjige Döner: tursko-njemačka kulturna historija (2022.). Omiljena hrana studenata — na Tehničkom univerzitetu u Berlinu u kampusu je upravo otvorena kebabdžinica — i radničke klase desetljećima je, od cijene četiri ili pet eura u jedva godinu i pol dana vrtoglavo porasla na šest, sedam ili deset, koliko košta u Frankfurtu. "Reakcija na povećanje cijena bila je pomalo dramatična, ali razumljiva ako pomislite koliko je jeftino bilo napraviti obrok koji je sa 150 ili 200 grama mesa, luka, rajčice, zelene salate, umaka i kruha sasvim potpun", kaže Seidel u svom uredu u nevladinoj organizaciji koju trenutno vodi, Škole bez rasizma.
Turski imigranti su ti koji su, ako nisu izmislili, sedamdesetih godina prošlog stoljeća a onda popularizirali ovo jelo, zbog kojeg se u oko 18.000 trgovina diljem zemlje proda oko 550 tona mesa. Niti McDonald's niti bilo koja druga prehrambena franšiza nisu niti blizu prometu kakav ima industrija kebaba. Većina su male porodične firme, a mnoge su osnovane nakon naftne krize 1973., kada su radnici turskog porijekla koji su od 1961. stigli u tvornice i rudnike Njemačke u punom industrijskom razvoju i žedni rada, ostali bez posla.
“Bili su gastarbajteri i trebali su otići, ali u mnogim su slučajevima doveli svoje porodice i željeli su ostati. Njihova je priča o uspjehu: iz nužde su na kraju stvorili njemačku nacionalnu hranu", kaže Seidel.
Ako se prije nekolikjo godina kvantificiralo koliko dugo morate raditi u Njemačkoj da biste kupili kilogram svinjetine ili pivo, danas je indeks kebab, objašnjava Seidel. Zato je udar inflacije doveo do govora o "krizi ćevapa" ili do činjenice da su na posljednjim općinskim izborima u Berlinu socijaldemokrati izvjesili transparente u Kreuzbergu — četvrti u kojoj je tradicionalno živjela turska zajednica — tražeći "kočnicu na cijeni dönera".
Prosječna inflacija u Njemačkoj prošle je godine bila 8%, što je najviša razina u poslijeratnoj historiji zemlje. Ovaj juni je završio na 6,4% a potrošačka korpa je skuplja za 13,7 posto nego godinu prije.
Zapravo, kaže Seidel, kebab je bio previše jeftin. Njegova niska cijena temeljila se na mnogim satima slabo plaćenog rada — vlasnici su obično isti oni koji rukuju dugim noževima kojima se reže meso — i na vrlo malim maržama. “S ratom su cijene svih sirovina skočile u nebo, a morate uzeti u obzir da roštilji troše jako puno plina”, ističe. Dakle, čak i ako Njemačka uspije obuzdati inflaciju, malo je vjerojatno da će se kebab ikada više vratiti na mjesto iznimno jeftine brze hrane kakav je nekad bio.
