Izrael se suočava sa historijskim porazom, gorkim plodom godina katastrofalne politike. Ako zemlja sada daje prednost osveti nad svojim najboljim interesima, dovest će sebe i cijeli region u ozbiljnu opasnost.
U narednim danima Izrael će morati donijeti historijske političke odluke, one koje bi mogle oblikovati njegovu sudbinu i sudbinu cijelog regiona za generacije koje dolaze. Nažalost, Benjamin Netanyahu i njegovi politički partneri više su puta dokazali da nisu sposobni donositi takve odluke. Politika koju su vodili dugi niz godina dovela je Izrael do ruba uništenja. Do sada nisu pokazali žaljenje za svojim prošlim greškama, niti sklonost da promijene smjer. Ako nastave da oblikuju politiku, odvest će nas i cio Bliski istok u propast. Umjesto da srljamo u novi rat s Iranom, prvo bismo trebali naučiti lekcije iz neuspjeha Izraela u posljednjih šest mjeseci rata.
Rat je vojno sredstvo za postizanje političkih ciljeva i postoji jedno ključno mjerilo kojim se mjeri uspjeh u ratu: da li su politički ciljevi postignuti? Nakon užasnog masakra 7. oktobra, Izrael je morao osloboditi taoce i razoružati Hamas, ali to nisu trebali biti njegovi jedini ciljevi. U svjetlu egzistencijalne prijetnje koju Izraelu predstavljaju Iran i njegovi agenti haosa, Izrael je također morao produbiti svoj savez sa zapadnim demokratijama, ojačati saradnju s umjerenim arapskim snagama i raditi na uspostavljanju stabilnog regionalnog poretka. Međutim, Netanyahuova vlada je ignorirala sve ove ciljeve i umjesto toga se fokusirala na osvetu. Nije uspjela osigurati oslobađanje svih talaca i nije razoružala Hamas. Što je još gore, namjerno je nanijela humanitarnu katastrofu za 2,3 miliona Palestinaca u Pojasu Gaze, i time potkopala moralnu i geopolitičku osnovu za postojanje Izraela.
Humanitarna katastrofa u Gazi i pogoršanje situacije na Zapadnoj obali raspiruju regionalni haos, slabe naše saveze sa zapadnim demokratijama i otežavaju saradnju sa zemljama poput Egipta, Jordana i Saudijske Arabije. Većina Izraelaca sada je svoju pažnju usmjerila na Teheran, ali čak i prije iranskog napada radije smo zatvarali oči na ono što se dešavalo u Gazi i na Zapadnoj obali. Ipak, ako ne promijenimo svoje ponašanje prema Palestincima, naša oholost i osvetoljubivost nanijet će nam historijsku nesreću.
Nakon šest mjeseci rata, mnogi taoci su još uvijek u zarobljeništvu i Hamas je i dalje na nogama, ali pojas Gaze je razoren, hiljade njegovih ljudi je ubijeno, a većina njegovog stanovništva su sada izgladnjele izbjeglice. Zajedno sa Gazom, međunarodni položaj Izraela je također u ruševinama, a sada nas mrze i izopćavaju čak i mnogi naši bivši prijatelji. Ako izbije sveobuhvatni rat s Iranom i njegovim zastupnicima, u kojoj mjeri Izrael može računati na to da će Sjedinjene Države, zapadne demokratije i umjerene arapske države riskirati sebe za nas i pružiti nam vitalnu vojnu i diplomatsku pomoć? Čak i ako se takav rat izbjegne, koliko dugo Izrael može opstati kao država? Nemamo dovoljno resursa. Bez komercijalnih, naučnih i kulturnih veza sa ostatkom svijeta, te bez američkog oružja i novca, najoptimističniji scenario za Izrael je da postane Sjeverna Koreja Bliskog istoka.
(Haaretz)
